Duško Ljuština trenutno se nalazi u Daruvarskim toplicama na terapijama zbog problema koje ima sa stopalom, piše MojPortal.hr. Ljuština je, zapravo, enciklopedija kulture, ali i života kao takvog. Razgovori s njim su ugodni, gotovo o svemu ima nešto za mudro za reći, a ako kojim slučajem, što je rijetko, i ne zna što bi rekao, zašutjet će pa pitati i pažljivo saslušati.
Zanimljiv je podatak da je Ljuština bio najdugovječniji kazališni ravnatelj na svijetu koji je Zagrebačko satiričko kazalište Kerempuh vodio gotovo četiri desetljeća. Ljudi koji se bave kulturom u Zagrebu reći će vam, osobno sam tome više puta svjedočio, kako nitko nije toliko napravio za kulturu u Zagrebu, a smatraju da vjerojatno nikad nitko i neće.
Ljuština je bio i blizak suradnik pokojnog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, jedan od onih koji mu nikad nije govorio "Vi" i jedan od onih rijetkih koji mu je govorio ono što se drugi ne bi usudili. Zbog svega toga veselili smo se kada je, bez razmišljanja, pristao na razgovor za MojPortal.hr.
Gospodine Ljuština, kako ste?
- Dobro sam, dobro.
Evo nas u Daruvarskim toplicama, tu ste na liječenju. Što vam se točno dogodilo?
- Operirao sam išijas 2016. godine, a sada mi se pojavio problem s jednim drugim kralješkom i postoji mogućnost da mi propadne stopalo jer ne mogu hodati na prstima desne noge. Sad ćemo vidjeti što će biti, tu sam u Daruvarskim toplicama na terapijama pa ću još jednom ići na snimanje...
Kakve su prognoze liječnika?
- Ne znam za sada ništa, možda ću još jednom morati na operaciju.
Ponovno?
- A, da, što ću.
Kako vam je u Daruvarskim toplicama?
- Ovdje je odlično!
Prvi put ste tu?
- Ne, ovo mi je drugi put.
Kakvo je vaše iskustvo s Daruvarskim toplicama?
- Osoblje Daruvarskih toplica je toliko fino i toliko kvalitetno da ja nemam riječi. Čovjek ima osjećaj da su na svakom mjestu ljudi apsolutni profesionalci. Da apsolutno i besprijekorno vladaju s onim za što su zaduženi i da sve znaju. Svi su ljubazni, fini, fantastični. Komunikacija s pacijentima je sjajna. Narod kaže da je čistoća pola zdravlja, a u Daruvarskim toplicama na čistoću otpada više od polovine jer ovdje je sve besprijekorno čisto. Sobarice su toliko ljubazne i uvijek su nasmijane. One vjerojatno jedva preživljavaju sa svojom plaćom, ali to su ostavile doma i u toplice su donijele neku novu vrijednost. E, sad, Županija je vlasnik toplica, a obližnji Aqua park, za kojeg čujem da grca u dugovima, je gradski. Pa to kao da je Županija - Štajerska, a da je grad - München. Sada kada je ista politička opcija i u Županiji i u Gradu svi trebaju sjesti i dogovoriti se da zajedno imaju jednu tvrtku i da se ovdje napravi još soba jer evidentno ih nedostaje, rekao je Ljuština za MojPortal.hr.
Umirovljeni nogometni sudac Bruno Marić bi uskoro trebao početi graditi hotel s 4 zvjezdice odmah pokraj Daruvarskih toplica, a i jedan od najbogatijih Čeha razmatra gradnju hotela s 5 zvjezdica pokraj budućeg Marićevog.
- E, to je super! Župan i gradonačelnik bi sada trebali pozvati te ljude i pomoći im. Taj Čeh ionako to ne može odnijeti hotel sa sobom kući. A i tu je češka zajednica druga po brojnosti. Ima smisla da Čeh ovdje investira. To sve može ići puno brže sada kada je ista politička opcija na vlasti i u Gradu i u Županiji.
Vidio sam vas da redovito prošetate do centra Daruvara. Kako vam se sviđa grad?
- Daruvar mi je doista prekrasan, čovjek ovdje zaista može uživati. Pa pogledajte samo taj središnji daruvarski trg. Pa to izgleda svjetski! Gradska vlast se s tim trgom može igrati tako da napravi čuda! Pogotovo u gradu u kojem živi 19 nacionalnih manjina. Glavni daruvarski trg je ljepši od Trga bana Jelačića, vjerujte mi.
Bili ste jedno vrijeme jedan od najbližih suradnika Milana Bandića i njegov prijatelj. Zagreb su sada, nakon 20 godina njegove vladavine, preuzeli ljudi iz Možemo!. Kako gledate na ovu promjenu vlasti i što mislite da će se događati sa Zagrebom tijekom njihova mandata?
- Neće se dogoditi ništa specijalno, ali je sigurno da će se drugačije upravljati Gradom. To su mlađi ljudi, kojima treba još iskustva u tom poslu.
Poznajete taj ogromni sustav. Kako će se oni snaći?
- Ne mislim da će to biti loše kao što mnogi ljudi predviđaju. Naime, oni iza sebe imaju 200.000 glasova što nitko dosad nije dobio na gradskim izborima. Oni imaju skoro većinu u Gradskoj skupštini što smo mi imali 2005. godine kada smo još svi bili u SDP-u. Za Bandićevu vladavinu morat će proći mnogo vremena da se vratimo na sve ono dobro što je napravio: Muzej suvremene umjetnosti, Bundek, Domovinski most, Branimirovu, Jankomirski most, 30-ak dječjih vrtića, 40-ak škola, 30-ak sportskih dvorana, Arenu koja je jedina od novih dvorana koja funkcionira, na mnoge stvari u Zagrebu koje su bile kvalitetne. Međutim, platforma Možemo! je narasla na stilu Bandićevog vladanja zadnjih godina i oni su zapravo galameći po Bandiću dobili ovakvu podršku i izbore.
Kako gledate na kampanju koju su Miroslav Škoro i Domovinski pokret vodili protiv Tomislava Tomaševića i Možemo!?
- Ono što je tu vrlo važno reći jest da ona količina pljuvanja po platformi Možemo! ukazuje na ogroman problem u našoj zemlji. A zapravo su to tri problema u jednom: prvi je obrazovanje i kultura, drugi je obrazovanje i kultura i treći je obrazovanje i kultura. Pljuvanje po njima kao stranim plaćenicima, kao jugonostalgičarima... Pa mnogi od njih se nisu ni rodili kada je Jugoslavija propala! Optuživati njih za jugonostalgičarstvo je potpuno smiješno! Ali ih se pljuvalo od zore do mraka i to se, na žalost, primalo na plodno tlo upravo tamo gdje je problem obrazovanje i kultura. Tamo gdje obrazovanje i kultura nije problem, ta vrsta pljuvačke nije se primala. Ova država i građani ove države ne zaslužuju takvu vrstu govora, kaže Ljuština za MojPortal.hr.
Mnogi su govorili da je zapravo takva kampanja bila i kontraproduktivna za Škoru. Slažete li se?
- Bila je kontraproduktivna i mobilizirala je ljude da daju podršku toj platformi pa su na kraju ostvarili najbolji rezultat u povijesti izbora za gradonačelnika Zagreba. I zbog takve kampanje su se velikim dijelom i novinari koji ne pripadaju svjetonazoru platforme Možemo! stali na njihovu stranu jer se tu branilo ljudsko dostojanstvo u komunikaciji i mnogim drugim stvarima. Optuživali su ih da su bili strani plaćenici? Pa, dobro je da imamo jako civilno društvo! Dobro je da se klinci obrazuju, dobro je da znaju, ne vidim tu problem. Ova retrogradna konverzacija koja nas stalno vraća u 1941. ili 1945. je katastrofa. Francuzi i Nijemci su besprijekorno funkcionirali '50-ih godina, samo pet godina nakon kraja 2. svjetskog rata, a mi smo jedini koji se od toga ne možemo odvojiti.
S obzirom na rezultate lokalnih izbora na razini cijele države, čini li vam se da takav govor birači više ne honoriraju? Uspjeh su redom ostvarivali kandidati koji su govorili o projektima, idejama i konkretnim lokalnim problemima, a oni koji su išli na prljavu kampanju su uglavnom izgubili izbore?
- Upravo je i platforma Možemo! puno učinila da se ta priča promijeni. Jer je tijekom kampanje izgovoreno toliko laži o njima da je to bilo strašno za slušati. Ja se više ne bavim politikom, ali htio bih reći Miroslavu Škori, kojeg dobro poznajem, da se ja zovem Duško Ljuština i da ja nisam Savez komunista Hrvatske. Jer su oni tvrdili da je Viliju Matuli stan dao SKH. Viliju Matuli je stan dala Stambena komisija Općine Centar čiji sam predsjednik bio ja. To nije bio nikakav SKH nego skupštinska komisija. Prije mene i poslije mene glumci nisu dobivali stanove. A dok sam ja tamo bio, dobio je Vili Matula, Nina Erak, Anja Šovagović, Dragan Despot, Ene Begović, Pavle Dešpalj, Mirjana Bohanec Vidović... Mnogi kulturnjaci i mnogi nastavnici i profesori u školama i mnoge romske obitelji po socijalnom kriteriju i jako sam ponosan na taj dio svoje povijesti i zato sam Škori htio poručiti da ja nisam Savez komunista nego sam ja Duško Ljuština.
Matulu su napali i jer je kupio stan po niskoj cijeni, a zatim ga prodao po bitno višoj.
- Da, čovjek je kupio pa prodao stan. Po tom istom zakonu je stan kupio i Franjo Tuđman, svi su po tom zakonu kupili stan, a jedini je problem postao Vili Matula. To je smiješno.
Što mislite, kako će se Tomašević snaći u ulozi gradonačelnika glavnog grada države?
- Svi njegovi dosadašnji nastupi ukazuju na to da bi on taj posao mogao dobro raditi. Treba mu dati 100 dana mira da se stvari poslože, to je ogroman sustav.
Bili ste član SDP-a koji je već godinama gubi podršku birača. Mislite li da uspjeh Možemo! može značajnije promijeniti političku scenu i preuzeti poziciju SDP-a?
- Mislim da je SDP bio zaokupljen samim sobom. Sa strane je bilo pomalo i otužno gledati saborske zastupnike SDP-a jer je, naravno, u opoziciji puno ljepše i puno dostojanstvenije živjeti. U opoziciji možeš govoriti što hoćeš, kad hoćeš i kako hoćeš. Saborski zastupnici pozicije nekad moraju braniti i nešto u što osobno ne vjeruju. To je tako u politici. Ali saborski zastupnik u oporbi to ne mora raditi. To je vrlo lagodan život, velika plaća i stranka se polako zaboravi. Tko će biti predsjednik, tko neće biti, tko je napravio šalabahtere, a tko nije, tko je ovo, a tko je ono... Tako se SDP bavio samim sobom i zato je on u svojoj postojbini, u Zagrebu, potpuno potučen gdje je od '90-ih pa dalje bio najjači.
Možemo! se godinama bavio problemima grada i građana, SDP baš i ne.
- Dobro, jesu, koncentrirali su se na civilno društvo iako je tu bilo i borbe protiv projekata. A nisu sve te borbe bile opravdane, nešto se i mora graditi. Najlakše je onome tko osvoji izbore u Zagrebu jer on ipak ima velik proračun, najmanju stopu nezaposleni, najviši BDP, najviši prosjek zarade... Nije to bez vraga. Možda je bilo nekih izgradnji koje nisu bile potrebne, ali se s građenjem punio proračun. Nisu sve borbe civilnog društva ispravne, ali mnoge jesu. I treba ih na taj način i promatrati.
Ljudi dosta raspravljaju oko hipoteze bi li Bandić izgubio izbore da je živ. Što vi mislite?
- Srećem mnoge ljude koji tvrde kako Bandić ne bi izgubio izbore da je živ. Ja sam siguran da bi ih izgubio jer je sazrelo vrijeme da ih izgubi. Čak u nekim sredinama u kojima je bolje stanje nego što je bilo u Zagrebu, ljudi su izgubili izbore jer je narod rekao: "Mi sada hoćemo promjenu pa makar i na gore".
Mislite li da su birači u Hrvatskoj sazreli pa da će i na sljedećim izborima "skidati glave" ako ne budu zadovoljni rezultatima u svojoj zajednici, odnosno da više neće dopuštati situaciju u kojoj jedan čovjek vlada po 10-20 godina?
- Mislim da još mora proći neko vrijeme kako bi nove snage i birači došli u neko suglasje.
Mislite li da bi uspjeh Možemo! moga urušiti dosadašnji način kadroviranja HDZ-a i SDP-a gdje se prvo gledala iskaznica, a tek onda stručnost?
- SDP-ovu strukturu je već urušio. Pa i u Rijeci je zamalo pobijedio nezavisni kandidat. Stvari se mijenjaju i birači će tražiti taj ponizniji i bitno profesionalniji pristup u kojem će građanin dobiti servis na svakom mjestu.
Što mislite o javnim prepucavanjima premijera Andreja Plenkovića i predsjednika države Zorana Milanovića?
- Osobno nisam sretan s tom vrstom komunikacije jer mi u ovoj zemlji imamo toliko svađa, neriješenih pitanja i prijepora.
Kako vam je u mirovini?
- Meni je u mirovini super iako nisam u klasičnoj mirovini. Većinu vremena provodim u Lici, napravio sam jedno imanje, osnovao OPG Velebit, primam poljoprivredne poticaje, ha, ha...
Što imate na OPG-u?
- Imam 15-ak hektara zemlje, 34 ovce, sedam koza, tri magarca, šest zečeva, sedam golubova, 20 kokoši, dva psa koji se zovu Medo i Pipi. Imamo nešto nasada voća i povrća, oko 150 stabala šljiva, jabuka i krušaka. Tako da se s tim bavim, a i neki ljudi mi pomažu. Odem i malo do Zagreba, na 5-6 dana koliko mi treba da obavim svoje zagrebačke poslove.
A Kazalište Ulysses?
- Još se bavim Ulyssesom. Ove godine ćemo raditi dva mjeseca, selimo se na Brijune 1. srpnja. Počinjemo Ionescovim "Nosorogom", predstavom koju radi Lenka Udovički, a završavamo sezonu na kraju kolovoza koncertom Vlatka Stefanovskog. U međuvremenu igramo "Kralja Leara" i "Antigonu", stare predstave koje lani nismo igrali. Ove godine smo domaćini Regionalne unije teatara čiji su članovi Mestno gledališče Ljubljansko, Dramski teatar Skopje, Kamerni teatar Sarajevo, Beogradsko dramsko pozorište, Pozorište iz Podgorice i Teatar Ulysses. Svako kazalište će na Brijunima izvesti po jednu predstavu, gostovat će i Zijah Sokolović, zatim će studenti koji su završili riječku Akademiju u klasi Rade i Lenke gostovati sa svoje dvije predstave, Damir Urban će održati koncert, a Rade Šerbedžija će ponovno igrati Krležin "Obračun" koji je obnovio lani i to je otprilike to ovog ljeta na Brijunima. To su sve velike predstave.
Mogli biste možda nešto napraviti i u Daruvaru?
- U Daruvaru bismo mogli stati na pozornicu s našom "Tko se boji Virginije Woolf", ali mislim da bi za Daruvar u ovom trenutku bilo najbolje napraviti koncert Rade Šerbedžije. Jučer sam razgovarao s njim, on je u Londonu, a za nekoliko dana dolazi u Zagreb. Budući da je Rade Šerbedžija nekoć davno igrao nogomet u Pakracu i Lipiku za klub "Dudovo bure" (inače, prvi registrirani malonogometni klub u bivšoj Jugoslaviji) sigurno bi rado došao vidjeti i prijatelje s kojima je nekad branio boje "Dudova bureta", kaže Duško Ljuština.