DUGUJE 169 MILIJUNA KUNA Najvećem dužniku u Hrvatskoj HGK dala posebno priznanje

Od zvijezda do trnja u samo petnaest dana – to je valjda moguće samo u Hrvatskoj. Upravo to se dogodilo I vi Deanu, većinskom vlasniku šibenske hotelijersko-turističke kuće “Rivijera”, koji je sredinom prosinca primio od Županijske komore Šibenik u ime svoje tvrtke “posebno priznanje HGK u povodu 50 godina rada te iznimnog doprinosa razvitku hrvatskoga gospodarstva”, da bi na Staru godinu osvanuo u jednim dnevnim novinama kao najveći dužnik u Hrvatskoj, čovjek koji bankama ne može vratiti 169 milijuna kuna duga, piše Slobodna Dalmacija.

Veliko zanimanje javnosti koje je objava ovog podatka izazvala Deana nije nagnala da se javnosti o tome podrobnije očituje. Novinarima “Slobodne” koji su s njim kontaktirali kazao je kako će novinama koje su ga proglasile najvećim dužnikom u Hrvatskoj sam poslati odgovor koji će svi moći pročitati za nekoliko dana.

PRVI NA POPISU DUŽNIKA U HRVATSKOJ Ovaj čovjek ne može bankama vratiti 169 milijuna kuna!

Dean je vlasnik 93 posto tvrtke “Rivijera”. Iz zemljišno-knjižnih uložaka tvrtka “Rivijera” u vlasništvu ima hotele i autokampove – hotel “Jadran” u Šibeniku, hotel “Imperijal” s vilama i depandansama “Flora” i “Madera” te autokamp u Vodicama, hotel “Miran” također s vilama i autokampom sa 600 mjesta u Pirovcu, te stari i neuređeni hotel “Krka na samoj šibenskoj rivi koji je već godinama, ako već ne i desetljećima, izvan funkcije i u kojem se nalaze kancelarije Uprave tvrtke “Rivijera”.

Založno pravo na hotelu “Krka” ima banka NLB interfinanz AG iz Zuericha, na ime duga od 5,27 milijuna švicarskih franaka, a isto takvo pravo na susjednom hotelu “Jadran” - također na šibenskoj rivi - ima domicilna Jadranska banka, na ime kredita od 150 tisuća eura iz 2009. Ista banka na hotelu “Jadran” ima upisano još jedno založno pravo na temelju kredita od 5,81 milijun kuna iz 2012. godine, a za isti iznos kredita te iste godine založno pravo upisala je i Hrvatska banka za obnovu i razvoj (HBOR).

Teretovnice brojnih čestica na kojima se nalazi hotel “Imperijal” u Vodicama i druge nekretnine “Rivijere” isto su tako opterećene založnim pravima, pa se tako na “dvorište autokampa” od 22.752 metra četvorna upisao HBOR s kreditom od 1,16 milijuna eura, tvrtka “Alpha Modus” d.o.o iz Zagreba za iznos od 5,27 milijuna kuna, Bobar banka iz BiH na iznos od 3,5 milijuna eura, na “dvorište hotela” od 42.054 kvadrata HBOR na ime kredita od 4,35 milijunaeura iz 2010. godine...

Dakle, već i prilično površan pogled na javno dostupne podatke otkriva krvnu sliku turističke tvrtke opterećene brojnim kreditima i hipotekama. Kada se to kombinira s godišnjim prometom “Rivijere”, koji se vrti oko 35 milijuna kuna, dobije se prilično zabrinjavajuća slika koja otkriva da je već spomenuti Deanov navodni dug od 169 milijuna kuna zapravo “pojeo” skoro petogodišnji ukupni prihod njegove tvrtke, piše Slobodna Dalmacija.

Da bi tvrtka kako-tako poslovala i isplaćivala plaće za stotinjak zaposlenih, “Rivijera” se reorganizirala i danas posluje pod pet tvrtki – hoteli su praktički postali dionička društva – pa je Dean uspijevao zaposlenima isplaćivati uredno plaće, bez većih kašnjenja. Najveće kašnjenje bilo je nedavno dvomjesečno za dio zaposlenika koje je, tvrde upućeni, ipak uspio osigurati i premostiti novim kreditom. No, to s obzirom na stanje likvidnosti u turističkom sektoru na Jadranu i gospodarsku situaciju u Hrvatskoj općenito i nije neka posebna novost – zaposleni su sretni dok plaća stiže, pa makar i sa zakašnjenjem.

Sam Dean, inače, prilično je samozatajan, a takav je bio i dok je vodio šibensku poslovnicu Dalmatinske banke. Javnosti je postao poznatiji tek preuzimanjem, kupnjom 51 posto “Rivijere” od Jadranske banke 2003. godine za 42 milijuna kuna. Da bi mogao zagristi u tako krupan zalogaj, Dean je morao osigurati barem duplo veću hipoteku, 1:2, da bi mu banka prodala svoj udjel. Kako je to uspio i tko mu je pritom pomogao, to znaju samo on i njegovi poslovni partneri i prijatelji.

Je li nekome od njih ostao dužan, jesu li ti dugovi evidentirani na teretovnicama ili su regulirani drukčije, privatno, ugovorima kod javnih bilježnika, osobnim mjenicama ili mjenicama tvrtke – o tome nitko dosad nije ni spekulirao sve dok Dean nije osvanuo u novinama kao “najveći dužnik u Hrvatskoj”.

Bilo kako bilo, da je tržište nekretnina nastavilo rasti onim stopama kako je raslo prije krize – 25 ili 30 posto godišnje – ni ova ni sve druge svote ne bi ni Bilanu ni Rivijeri predstavljale neki poseban problem. No, nastupila je kriza i Dean se, kao i čitav niz njegovih kolega, poduzetnika i hotelijera, našao na suhom, s fiksnim ili još većim kreditnim obvezama i nekretninama koje vrijede upola manje, ili samo trećinu iznosa od prije pet ili šest godina, pa je preživljavanje “Rivijere” i vlastitog biznisa sve teže mogao “bajpasirati” novim kreditima jer izloženim bankama, blago rečeno, sve teže jamči i za postojeće.

No, kako smo rekli na početku – to je već klasična hrvatska priča u kojoj Ivo Dean nije nikakva iznimka nego prije pravilo – do jučer su svi s par tisuća kvadrata u građevinskim i turističkim zonama, pogotovo na Jadranu, bili milijunaši, a sada se svatko spašava kako može, zna i umije. Pa, ako treba, i utapajući jedan drugoga...