„Kod ozbiljnih ovisnosti apstinencija ne funkcionira ili je kratkotrajna. Ovisnosti su starije od civilizacije. U Hrvatskoj ne postoji sustavna politika smanjenja štete po zdravlje koja bi značila da se napravi nešto što nije baš ugodno ili zdravo, ali je tisuću puta zdravije i spašava živote. Lažno moraliziranje stoji na putu dokazanim znanstvenim činjenicama. Usprkos svim programima, nikako da napravimo neki konkretni rezultat u smanjenju ovisnosti”, kazao je u Briefingu doc. dr. sc. Ranko Stevanović, voditelji Službe za javno zdravstvo HZJZ-a te predsjednik i suosnivač Hrvatske udruge za smanjenje šteta po zdravlje.
„Svako dijete zna da je pušenje štetno, a kada pušaču kažete da prestane pušiti on vas gleda kao krava mrtvo tele. Ovisnosti je barem 50, kao što ima žica na harfi. Najdeblja je žica smanjena šteta od uzimanja lijekova, druga su psihoaktivne tvari, treća duhan, ali peta ili šesta je pretjerano uzimanje soli, pa šećera. Pa ovisnost o internetu. Nama više nisu važni ni roditelji, ni prijatelji ni obitelj, nego samo da nam radi internet. Mladići sjede pokraj prekrasnih djevojaka, ali ih ne gledaju. Klađenje je ovisnost s kojom se gotovo najteže boriti. Ono postaje problem kada žudnja za klađenjem nadilazi svaki razum pa ljudi posuđuju novac od kamatara, kleće na koljenima pred kumovima da im posude 500 eura, prokockaju imovinu cijele obitelji”, kaže Stevenović pa citira svog kolegu psihijatra Antu Bagarića koji tvrdi da sinoć zbog kocke u Hrvatskoj nije spavalo 100.000 ljudi.
„Danas na 50 metara od svake osnovne škole u Hrvatskoj imate kladionicu ili kockarnicu. Je li to normalno? Ljudi se uče kockati između 14. i 16. godine. Žene manje kockaju jer nisu toliko u prilici, imaju manje novca i moći pa teže mogu prisiliti na primjer roditelje da prodaju kuću da ih ne ubije kamatar”, ističe Stevanović dodajući da nije pobornik zabrane reklamiranja klađenja i kockanja jer svaka zabrana stvara još veće probleme. Ističe da se ljudi koji umjesto da plate režije idu u kladionicu, svakako trebaju javiti psihijatrijskim ustanovama gdje će dobiti pomoć. A što je s okorjelim pušačima?
„Znanost je nedvojbeno dokazala da nikotin u cigaretama nije ozbiljan problem za tjelesno zdravlje. On stvara snažnu ovisnost. Pušačima koji ne mogu prestati pušiti bih savjetovao da pređu na grijani duhan ili e-cigarete. Liječnik ima pravo pacijentu savjetovati sve ono iza čega stoji kao čovjek i iza čega stoji znanost. Ako je dokazano da karcinom i infarkte uzrokuje dim, ne treba optuživati nikotin i duhan. U Švedskoj su odlični rezultati postignuti korištenjem duhanskih vrećica koje ljudima daju nikotin, ali neće dobiti rak pluća. Tamo je udio pušača pao ispod 5 posto, a kod nas je 30 posto. Ovo što govorim kod mnogih liječnika izaziva srdžbu i bijes, ali to je tako”, govori Stevanović.
„Svi ljudi žele biti lijepi, ali neki su opsjednuti ljepotom. Veliku štetu su napravile društvene mreže. Nije problem jedan mali botoks ili filer, nego kada čovjek unakazi svoje tijelo. Tome su žene puno sklonije. Problem nastaje već u dobi od 9 do 12 godina kada djevojčice padaju pod utjecaj raznih influenserica. O tome bi trebale razgovarati s ljudima koji ih vole i stručnjacima, a ne s neznancima preko društvenih mreža. Mlade djevojke imaju hrenovke umjesto ustiju. Imaju po dvije kile silikona u gornjem dijelu i dvije kile silikona u donjem dijelu tijela. I puste nokte od 12 centimetara. Koji muškarac bi htio s tom osobom provesti bilo koje vrijeme? Ali ludilu nema kraja”, naglašava Stevanović i dodaje da treba ozbiljno kažnjavati one koji neovlašteno izvode estetske operacije, ali i one koji maloljetnicima prodaju duhan. Također od malena treba djecu educirati o smanjenju štetnih navika. Neprirodnim i štetnim smatra i tetoviranje velikih površina na tijelu.
„A tu je i sve prisutnije ortoreksija, kada ljudi u želji da se zdravo hrane prijeđu svaku granicu da bi se istaknuli u svojoj sredini jer nemaju čime drugim. Pa prestanu jesti mlijeko, jaja, meso ili jedu samo sjemenje ili samo zeleno. To je jako nezdravo i taj čovjek više nije sretan ni zadovoljan. S druge strane imamo prejedanje i ovisnost o slatkišima. Nastaju u ranom djetinjstvu zbog izobilja. Nekada nitko nije imao masnoću u krvi, šećernu bolest ni povišen tlak jer se svako zrno soli brojalo. Roditelji u dobroj namjeri djeci trpaju hranu i kažnjavaju ih ako ne pojedu. Dijete kada je gladno, ono će pojesti i žbuku sa zida. Kada je sito, ne želi ništa.
Ako dijete ne želi jesti jaje za doručak, nemojte ga tjerati. Odrasli koji imaju problem s prehranom, trebaju savjet stručnjaka. Ja jesam predebeo, ali ne moram smršaviti 25 kilograma i šest mjeseci ništa ne jesti. Zašto ne bismo bili popunjeni ili debeli ako smo zadovoljni i ne štetimo svome zdravlju”, poručuje Stevanović. Napominje kako smirenje ljudi ne bi trebali tražiti u tabletama nego u sebi, u dobroti i ljubavi.
„Ne treba se uzrujavati zbog gluposti i misliti na ono što ne možete riješiti. Zbog pretjeranog uzimanja tableta za smirenja osoba ne može funkcionirati u punini svojih mogućnosti, treba joj ih sve više i već nakon šest tjedana postane njima opsjednuta i prvo na što ujutro pomisli su tablete. Treba imati mjeru i tabletu uzeti kada ti stvarno, ali stvarno treba. Tako je i s cigaretom. Zapali tri ili četiri dnevno, a ne tri kutije”, zaključuje Stevanović.
Pogledajte cijeli Briefing: