I s Radovanom Dobronićem na čelu Vrhovni sud je ostao ono što je bio i prije - veliki sajam taštine na kojemu nitko ne stavlja na pult ništa što je doista bitno. Dobronić je malo zatalasao vode, ali najveći problem nije ni taknuo, a pitanje je hoće li ikada ući u klinč s nesposobnošću, neradom i pitanjem sumnje umočenosti dijela branše u korupciju.
Dobronić je otvorio problem sudačkog rada u fušu, zbrinjavanja rodbine po sudovima, a kao mali začin još izvukao temu sudačkog biznisa s tužbama protiv medija. Naravno, i to su vrlo važna pitanja, a kako se pokazalo, jedino u Hrvatskoj nisu uređena pa svaki sudac može sa strane raditi koliko želi i zaraditi koliko želi i može.
Očekivano, neke suce, posebno one koji na arbitražama,...