"Mi trenutno imamo 30-ak djece koja zahtijevaju smještaj. Nikakvih 300, nikakvih 500. Barata se olako tim stoticama kao da su u pitanju kruške i jabuke, a ne djeca", samouvjereno je ustvrdio ministar socijalne politike Marin Piletić nakon što su udruge i pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević ustvrdili da su stotine djece bez roditeljske skrbi u ovom trenutku na listi čekanja za mjesto u domu ili udomiteljskoj obitelji.
Svojom izjavom izazvao je konsternaciju i silovit demantij 313 stručnjaka iz sustava socijalne skrbi okupljenih u inicijativu #od šutnje do promjene: ministrov broj je, tvrde, manji i od broja djece sa sudskim odlukama koja čekaju smještaj, a riječ je o djeci oduzetoj zbog zlostavljanja i zanemarivanja.
Gdje su sva druga djeca, poput djevojčice s autizmom zbog čijeg je slučaja javni apel uputila psihologinja Valerija Kanđera, a koja nije u ministrovoj statistici jer ju nije oduzeo sud, već joj treba tzv. krizni smještaj dok majka zbog hospitalizacije ne može o njoj brinuti? Gdje su sva djeca koja trebaju smještaj i tijekom trajanja sudskog postupka te sva djeca koja bi u narednom razdoblju trebala biti izuzeta?
- Još 20. veljače 2023. godine u Ministarstvu je održan žurni sastanak s predstavnicima Hrvatske komore socijalnih radnika, Hrvatske udruge socijalnih radnika i Sindikata na temu nedostatnih kapaciteta smještaja i usluge organiziranog stanovanja za djecu. Zaključci: sve dogovorene radnje provesti odmah i voditi ih kontinuirano. U srpnju 2023. godine Ministarstvu smo poslali podatke o obiteljima u kojima se provode mjere koje prethode izdvajanju djece. Takve je djece u srpnju ove godine bilo oko 500 u Hrvatskoj te je taj podatak dostavljen Ministarstvu - ističu.
Naime, u "graničnim" slučajevima, kad postoji mogućnost poboljšanja uvjeta u biološkoj obitelji, roditeljima se izriče mjera nadzora, no ona može biti izrečena najdulje na godinu dana. Nakon toga djecu treba izuzeti iz obitelji.
- Za tu će se djecu postupci tek pokretati. Za njih, odgovorno tvrdimo, nema mjesta na smještaju u bilo kojem obliku. Isto tako, odavno nema mjesta za djecu za koju roditelji zahtjevom traže smještaj u udomiteljskoj obitelji kako bi bila bolje zbrinuta, kako bi dobila iskustvo sigurnog odrastanja, stekla vještine koje se ostaloj djeci podrazumijevaju: kako se jede, obavlja higijena, spava, ide na izlete, brine o zdravlju. Sa svojim roditeljima ta djeca provode vikende i praznike. Ne možemo tako kršiti prava djece, pustiti ih i promatrati kako su i dalje zanemarena, možda i zlostavljana, jer nema smještajnih kapaciteta, pa ih izdvajamo tek nakon što se nešto dogodi - upozoravaju te nastavljaju kako im je "žao što Ministarstvo ovih dana ulaže velik broj sati rada u kontrolu i inspekciju područnih ureda zavoda za socijalni rad, ustanova te udomiteljskih obitelji i broji neizvršene sudske odluke o oduzimanju prava roditeljima da žive s djecom".
Iz inicijative su nam poslali i fotografiju ogromnog bunta papira, odnosno hrpe zahtjeva za smještaj djece koje je prikupio od ožujka dosad samo jedan tim za udomiteljstvo u Hrvatskoj.
- U takvoj je hrpi ‘redovnih‘ zahtjeva bila i malena djevojčica s autizmom, za koju je stiglo više od 30 odbijenica za smještaj i koja je zbrinuta tek nakon medijske intervencije žurnim - ne sudskim smještajem. Ta djevojčica se nije ubrajala u ‘brojanje‘ Ministarstva kao dijete za smještaj, kao što se ni ovih 500 u ovoj inventuri Ministarstva ne broji. To su djeca koja čekaju u svojim obiteljima da pronađemo mjesto, a koji ih ne svojom krivnjom ugrožavaju. Po mogućnosti, zato da imaju kakvo-takvo djetinjstvo, a ne da žive kao prekobrojni - ističu u inicijativi te postavljaju pitanje svima koji se bave zaštitom interesa djece u Hrvatskoj: nije li manipulacija podacima o potrebi smještaja - povreda prava djece?