Osnovci u Hrvatskoj više povjerenja imaju u svećenike nego u učitelje i vršnjake u razredu, pokazalo je novo istraživanje Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, po čijim su rezultatima svećenici ušli u prvih pet skupina koje zaslužuju povjerenje djece uzrasta od 13 godina, odmah nakon roditelja, rodbine, prijatelja i liječnika.
Djeca i dalje najviše vjeruju roditeljima (92 posto), rodbini (80 posto) i prijateljima (77 posto). Liječnici su na četvrtom mjestu liste povjerenja (75 posto), dok svećenicima vjeruje 60 posto školaraca. Poraz je to za učitelje kojima u prosjeku vjeruje svaki drugi učenik, a posebno na znanstvenike u koje povjerenje ima manje od polovine učenika (45 posto), čime su na ljestvici zauzeli nisko deseto mjesto, a učitelji sedmo. Sudeći po rezultatima istraživanja, djeca nešto više vjeruju policajcima (58 posto) nego učiteljima.
Porazno pritom djeluje i podatak da svega 38 posto učenika ima povjerenje u svoje vršnjake u razredu. Toliko ih otprilike vjeruje i susjedima (37 posto). Najgore im prolaze političari i novinari – njima vjeruje tek 10-ak posto djece. Više puta istaknuta teza znanstvenika prema kojoj mladi imaju konzervativnije stavove od svojih roditelja, pokazala se i na ovoj generaciji, no situaciju možemo gledati i na drukčiji način: 97 posto osnovaca u Hrvatskoj pohađa vjeronauk u školi, a 40 posto njih nema povjerenje u svećenike.
Svećenicima tako uopće ne vjeruje 17,4 posto djece (učiteljima 15,6 posto), dok svećenicima u manjoj mjeri vjeruje 22,6 posto učenika (učiteljima 32,6 posto). Ipak, svećenici su se nametnuli ispred učitelja kada je riječ o povjerenju djece jer njima u potpunosti vjeruje 25 posto učenika, a učiteljima 15 posto.
S druge strane, političarima uopće ne vjeruje 57 posto školaraca, a novinarima 53 posto.
Kada je općenito riječ o tomu može li se vjerovati ljudima, Hrvati su na pri dnu komparativne ljestvice zemalja, pa ljudima vjeruju otprilike koliko i stanovnici Bugarske i Rusije. Rezultati procjene među učenicima su pak sljedeći: svega 0,6 posto učenika smatra da se ljudima može vjerovati u potpunosti, a 6,5 poto ih se izjasnilo za opciju ‘ljudima se obično može vjerovati‘. Da obično treba biti oprezan u odnosu s ljudima smatra 45 posto hrvatskih srednjoškolaca, dok najviše njih – 48 posto - smatra da gotovo uvijek treba biti oprezan u odnosu s ljudima.
Komparacija 16 zemalja pokazuje da najviše povjerenje u ljude imaju stanovnici Danske (21 posto), Norveške (15 posto) te Švedske i Češke (11 posto). U općoj populaciji Hrvatske ljudima vjeruje 3,1 posto, 25,8 posto Hrvata smatra da gotovo uvijek treba biti oprezan u odnosu s ljudima, a dodatnih 50 posto ih navodi da obično treba biti oprezan.
U istraživanju kojega je provelo 18 znanstvenika s četiri sveučilišta i dva javna instituta, a u okrilju projekta „Promjene u organizaciji procesa odgoja i obrazovanja uzrokovane Covid pandemijom: učinci na obrazovna iskustva, dobrobit i aspiracije učenika u Republici Hrvatskoj – EWAchange“ predstavljeni su i rezultati o učeničkom (srednjoškolci) promišljanju budućnosti.
Po njima, 80 posto učenika trećih razreda srednjih škola vidi za sebe pozitivnu perspektivu, no isto za Hrvatsku procjenjuje njih svega 23 posto. Pozitivnu budućnost njih 41 posto vidi za EU, a za svijet 26 posto. Pritom mlađi učenici, oni u petom razredu osnovne, imaju daleko pozitivniji stav prema budućnosti svoje zemlje – njih 62 ocjenjuje ju pozitivnom.
Učenike petih razreda, njih gotovo 60 posto, brine rat u Ukrajini, a u prosjeku svakog trećeg osnovca ili srednjoškolca brine ekonomska neizvjesnost.
Kada je riječ o utjecaju pandemije, istraživanje provedeno u lipnju 2022. pokazuje da se 18 posto učenika sedmih razreda i trećih srednje često ili uvijek osjeća osamljenima. U petom razredu osnovne riječ je o njih 13 posto, pri čemu takav osjećaj češće prati djevojčice – njih 22 posto u sedmom razredu je usamljeno, u odnosu na 12 posto dječaka. Među učenicima sedmih razreda, 12 posto djevojčica i pet posto dječaka osjeća visoku razinu depresivnosti i anksioznosti, a u trećem razredu srednje riječ je o porastu na 14 posto djevojčica i sedam posto dječaka.
Nisku razinu depresivnosti i anksioznosti u sedmom razredu osjeća 27,5 posto djevojčica i 43 posto dječaka, a u trećem srednje slijedi pad na 21 posto djevojčica i 38 posto dječaka.
U lipnju prošle godine 36 posto učenika trećih razreda srednjih škola utjecaj pandemije na psihičko zdravlje procjenjuje negativnim, dok njih 40 posto pozitivnim procjenjuje utjecaj pandemije na odnose s bliskim prijateljima, a nešto manji postotak i na odnose s članovima obitelji.
Znanstvenici su obradili podatke vezane za utjecaj pandemije na ishode i školska iskustva, a rezultati su sljedeći: 38 posto sedmaša vidi negativan utjecaj na radne navike, 56 posto njih ima manjak motivacije za učenje, a 44 posto uočava negativan utjecaj pandemije na razumijevanje gradiva. Kada je riječ o srednjoškolcima, njih 46 posto osjeća negativan utjecaj na radne navike, 60 posto na motivaciju za učenje, a 44 posto na razumijevanje gradiva.
Istraživanje predstavljeno u utorak u Novinarskom domu vodio je ravnatelj Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, Boris Jokić. U drugom valu istraživanja je sudjelovalo 17.00 učenika petih, sedmih i trećih razreda srednjih škola, dok je cjelokupni projekt obuhvatio ispitivanja 43.500 učenika te gotovo devet tisuća nastavnika.