DIRLJIV SUSRET NEPRAVEDNO RAZDVOJENIH MLADIĆA I UDOMITELJA Velimir: 'Vratio sam se majci koju su mi prije dvije godine silom oduzeli'

“Sanjam anđela.

Budim se…

Moja majka.”

Tako glasi jedna od haiku pjesama objavljena u školskom časopisu koje je, kao učenik prvog razreda Gospodarske škole u Bujama, napisao Velimir Oršuš. Majka iz pjesme nije njegov biološki roditelj nego njegova bivša udomiteljica Mirjana Ljubej, koju zove mamom otkad je kao devetogodišnjak došao u njezin dom.

U četvrtak 4. veljače ove godine Velimir Oršuš napunio je 18 godina. Istoga je dana stavio na rame torbu sa svojim stvarima koju je pripremao najmanje tjedan dana, brojeći sate do rođendana, te zauvijek napustio udomiteljsku obitelj u kojoj je proveo posljednjih nekoliko mjeseci prije svoje punoljetnosti.

Kaznena prijava

Sa suzama radosnicama u očima, dočekali su ga Mirjana i njezin suprug Davor Ljubej, prvi Velimirovi udomitelji, s kojima je živio do 16. godine i koji su mu i sada pružili dom, prihvativši ga, kako kaže, kao vlastito dijete. Tako je, barem u jednom dijelu, završeno nesretno razdoblje koje je za Velimira trajalo gotovo dvije godine, otkad su njega i njegova brata, tada osmogodišnjaka, na temelju anonimne dojave, iz doma Ljubejevih u Oprtlju u Istri, odveli ljudi iz Centra za socijalnu skrb u Bujama.

Braća Oršuš premještena su k novim udomiteljima na području sjeverne Hrvatske, no tamo su ih, kako tvrdi Velimir, maltretirali, tjerali da rade, ponekad i tukli, sve dok, nakon godinu i dva mjeseca te nekoliko prijava Centru za socijalnu skrb, ta obitelj nije izgubila pravo udomljavanja. Cijelo to vrijeme Velimir je bio u kontaktu sa svojim starim udomiteljima iz Oprtlja, sanjajući povratak koji mu nisu dozvoljavali ni nakon što je prijava protiv Ljubejevih iz 2014. bezuvjetno odbačena kao neutemeljena. Sa stjecanjem punoljetnosti nije bilo nikakve zapreke da taj san i ostvari, jer Mirjana i Davor su ga željeli. No, sreća je i dalje daleko od potpune jer je i Ljubejevima i Velimiru sada glavni cilj vratiti i desetogodišnjeg brata, kojeg su bivši udomitelji spremni posvojiti. To će, svjesni su, ići jako teško.

- Oduzeli su nam pravo udomljavanja, dobila sam kaznenu prijavu zbog povreda prava djeteta - govori nam, kroz suze, Mirjana Ljubej. Razlog takve mjere je to što su na Facebooku i jednoj web stranici objavljeni ime i fotografija Velimirova maloljetnog brata. Mirjana, doduše, nema profil na Facebooku i nije autorica spornog članka, a odgovornost za objavu preuzela je jedna članica stranke Slobodna Hrvatska, no šteta je učinjena.

- Uzeli su nam djecu 30. srpnja 2014. godine. Odveli su ih na razgovor u Centar. Rekli su im da idu na izlet. Nisu se više vratili - plačući govori Mirjana Ljubej. U prijavi je, kaže Ljubej, stajalo da tuku djecu, da su oskudno odjevena te da moraju ovce voditi na ispašu po kiši.

Jedini roditelji

- Nikada nas nisu udarili. Da, odlazio sam pasti ovce, ali to sam volio. Stavio bih slušalice na uši, uzeo knjigu i čitao. Obožavam boraviti u prirodi, to me smiruje i ispunjava - govori nam Velimir.

- Govorila sam mu da ne izlazi jednom kad je padala kiša, ali on nije htio ni čuti za to. Stavio je slušalice i otišao, uživao je u tome - nadopunjava ga Mirjana. Iako su i Velimir i njegov brat u Centru negirali da ih je itko zlostavljao i tjerao ih da rade, nakon dva dana provedena u Domu u Puli odvedeni su k novoj obitelji, u sjevernu Hrvatsku. Prijave protiv Ljubejevih odbacili su i nadležno ministarstvo i Općinski sud u Varaždinu, ali braća Oršuš nisu im vraćena.

IVelimirova učiteljica svjedočila je u korist udomitelja iz Oprtlja. Ona je rekla da je Velimir uvijek bio dobre volje, prihvaćen u razredu i iznimno nadaren. Zanimalo ga je pisanje, dobio je nekoliko literarnih nagrada. U sastavku “Primjeri dobra koji me osvajaju”, kojim je osvojio treću nagradu u Vodnjanu, pisao je o svojim udomiteljima, ističući da su oni gotovo jedina svjetla točka u njegovu životu. Mlađi brat, koji je s Ljubejevima živio od 15. mjeseca svojeg života, nije ni znao za druge roditelje osim njih.

Biblija umjesto knjiga

- Prohodao je kod nas, a iako je imao svoju sobu, spavao je sa mnom. Oni su mi kao djeca, bili su ravnopravni s mojim unucima - priča Mirjana. U domu u koji su ih odveli, braći Oršuš, tvrdi stariji od njih, nije bilo dobro. Imali su 30 krava za koje su se morali brinuti, morao je ustajati u šest ujutro, a brat je znao dobiti i batine. Radilo se o Jehovinim svjedocima, pa su, kako kaže Velimir, čistili njihove prostorije, a nisu im dopuštali da slave Božić i Uskrs. Kada mu je Mirjana Ljubej poslala njegove knjige, vratili su ih i dali mu Bibliju Jehovinih svjedoka.

- Odmah sam se obratio Centru, rekao im da nas tuku, koriste kao radnu snagu, ali nisu me slušali. Reagirali su tek nakon četvrtog puta, kada su nas napokon odveli iz te obitelji - priča mladić, koji svojeg brata sada smije viđati samo u kontroliranim uvjetima, dvaput tjedno u prostorijama Centra.

Velimir u jednoj kutiji čuva svoje literarne radove, nagrade i crteže. Kaže, pak, da je prestao crtati i pisati jer je previše nesretan.

Želi studirati

Obitelji Ljubej, koja se u Oprtalj preselila iz Varaždina, braća Oršuš došla su 2006. Mirjana kaže da su se odlučili na udomljavanje jer su željeli napraviti dobro djelo. Velimir je tada imao devet godina i tek je krenuo u osnovnu školu, a bio je odličan učenik. Kaže da obožava čitati ljubavne romane, a naučio je govoriti engleski i talijanski. Sada pohađa drugi razred Gospodarske škole u Bujama.

- Želim završiti trogodišnju školu i upisati četvrti razred kako bih mogao na fakultet, htio bih studirati turistički menadžment. Htio bih upisati tečaj i usavršiti engleski i talijanski. Znam da na mene, s obzirom na to da sam Rom, gledaju kao da ću postati propalitet, a ja želim pokazati da znam i da mogu. No, prvo što želim jest vratiti brata - priča Velimir.

- Proveli smo osam godina u toplini i ljubavi, zavoljeli smo ih kao vlastite roditelje. Mi nismo imali osjećaj da smo udomljeni, osjećali smo se kao da smo njihova djeca - priča. Mirjana Ljubej i njezin suprug pokrenuli su postupak za posvajanje Velimirova brata, no znaju da će, uz kaznenu prijavu, to biti problem. Uzeli su odvjetnika i spremni su se boriti. I oni i Velimir nadaju se da će u tome uspjeti.

- Kada mi se brat vrati, obojica ćemo promijeniti prezime u Ljubej - najavljuje Velimir.