Udomitelji djece s problemima u ponašanju, djece žrtava obiteljskog nasilja i djece s visokim rizikom od izdvajanja iz biološke obitelji kojima treba privremeni smještaj od sljedeće će godine biti profesionalci - za svoj će posao primati plaću i imati sva prava iz radnog odnosa.
Glavna je to novost iz Zakona o udomiteljstvu, čije je upućivanje u javnu raspravu nadležno Ministarstvo demografije, obitelji, mladih i socijalne politike najavilo za prvo tromjesečje 2018.
Dva modela
Detalji uvođenja profesionalnog udomiteljstva još nisu poznati, no, kako saznajemo, razmišlja se o rješenju prema kojemu bi dio udomitelja dobio status sličan roditelju njegovatelju - dakle, plaću i prava iz radnog odnosa, a uvjeti za bavljenje profesionalnim udomiteljstvom bili bi stroži od onih propisanih za tradicionalne udomitelje.
Očekuje se da će biti propisana obavezna stručna sprema, ne niža od završene srednje škole, a tek se utvrđuje kolika bi im trebala biti plaća: raspravlja se treba li to biti 2500 kuna mjesečno, koliko prima roditelj njegovatelj, ili bi trebala odgovarati plaći srednjoškolskog kadra u ustanovama socijalne skrbi - između 3500 i 4000 kuna. Plaća bi trebala rasti s većim brojem smještene djece.
Prema drugome modelu koji se razmatra, profesionalni udomitelji bili bi zaposlenici neke ustanove socijalne skrbi, poput doma za djecu ili centra za pružanje usluga, te bi im na taj način bio reguliran status, a stručni timovi i timovi za rane intervencije tih ustanova pružali bi im kontinuiranu pomoć i podršku.
Manjak u gradovima
Nisu dovršene kalkulacije o tome koliko bi profesionalnih udomitelja Hrvatskoj trebalo, no prema uzoru na susjedne zemlje, koje već imaju takav sustav, s godinama njihov udio ne bi trebao prijeći petinu ukupnoga broja udomiteljskih obitelji. Očekuje se da će prvi natječaji biti raspisani u velikim gradskim središtima, u kojima kronično manjka udomiteljskih obitelji.
- Pozdravljam najave uvođenja profesionalnog udomiteljstva, ali ne smiju se zaboraviti postojeći, tradicionalni udomitelji čiji je položaj nezavidan, osobito u smislu financijske budućnosti i društvenog vrednovanja njihova rada. Unatoč profesionalizaciji, jasno je da će tradicionalno udomiteljstvo ostati prevladavajući oblik, a ovakav kakav je sada sigurno nije motivirajući za mlade obitelji - kaže Katarina Bojšić, predsjednica Saveza udruga udomitelja RH.
Naime, i odluka da se uvede profesionalno udomiteljstvo kao oblik skrbi o djeci nastojanje je da se oživi i potakne udomiteljstvo jer podaci pokazuju da je, zbog procesa deinstitucionalizacije domova, u domovima sve manje mjesta. Istodobno ne raste broj udomitelja, čime se stvaraju apsurdne liste čekanja u domovima za djecu i javlja sve veći problem pronalaženja smještaja za djecu kojoj je u biološkoj obitelji ugrožen život ili zdravlje.
Širenje mreže
Sadašnje udomiteljstvo u Hrvatskoj je tradicionalno, udomitelji primaju naknadu za troškove djece (1800 kuna za dijete predškolske dobi), od 2011. godine i naknadu od 400 kuna za sebe, ali ne primaju plaću niti im se plaćaju doprinosi.
- Mnogi stoga kad napune 65 godina i prestaju biti udomitelji, nemaju nikakve prihode. Imali smo ženu koja je odgojila 40 djece, a na kraju je živjela od socijalne pomoći - objašnjava Bojšić.
I Jasna Ćurković Kelava, ravnateljica Dječjeg doma Zagreb koja se godinama zalaže za profesionalizaciju udomiteljstva i poboljšanje statusa i uvjeta rada udomitelja, smatra da izmjene zakona moraju ići u dva smjera: prema uvođenju plaćanja minimalnih mirovinskih doprinosa za tradicionalne udomitelje te uvođenju profesionalnog statusa udomitelja za djecu za koju se teže pronalaze udomitelji.
- To su djeca s poremećajima u ponašanju, djeca s teškoćama u razvoju te djeca iz gradskih sredina. Bez širenja mreže udomitelja cijeli proces deinstitucionalizacije gubi smisao - kaže Ćurković Kelava.
Udomiteljstvo je u Hrvatskoj razvijeno gotovo isključivo u seoskim sredinama, a udomitelji su većinom starije osobe koje se udomiteljstvom počinju baviti nakon što im vlastita djeca odrastu i napuste kućanstvo: prema podacima Ministarstva, više od polovice udomitelja za djecu starije je od 55 godina, a njih gotovo trećina (29 posto) ima završenu samo osnovnu školu ili manje od toga. U kombinaciji s niskim naknadama udomiteljima, koje sasvim sigurno nisu motivirajuće, i ozbiljnim manjkom udomiteljskih obitelji, nerijetko su i kontrole i nadzori nad udomiteljima labaviji od potrebnih. Kako navode u Ministarstvu, takva je praksa dovela i do različite razine kvalitete u udomiteljskim obiteljima.
Teža prilagodba
Uz to, na nekim područjima udomiteljskih obitelji uopće nema ili je njihov broj zanemariv - to se odnosi prije svega na primorsko područje i velike gradove. S druge strane, na nekim područjima, poput Zagrebačke, Varaždinske i Međimurske županije, broj udomiteljskih obitelji bitno je veći od potreba djece s tog područja, zbog čega se tamo smještaju i djeca s drugog kraja države, što dovodi ne samo do teže prilagodbe, nego se i otežava ili onemogućava održavanje veza s biološkim obiteljima (roditeljima udomljene djece najčešće nije oduzeta roditeljska skrb) i rođacima.
- Činjenica je da broj udomitelja opada i u manjim sredinama. Sve nas je više u dobi blizu 65 godina, nakon čega se više ne možemo baviti udomiteljstvom djece, a mladih nema - dodaje Bojšić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....