Profesor međunarodnog prava Davorin Rudolf izjavio je za Slobodnu Dalmaciju da konstrukcija Haškog suda u presudi generalima o udruženom zločinačkom pothvatu nije pravno precizna.
- U klasičnom europskom kaznenom pravu gotovo uvijek je važna uzročna veza između osuđenika i kaznenoga djela. Između čovjekova ponašanja i posljedice. Čak i kod nehaja. U doktrini udruženog zločinačkog pothvata osuđenik se može suočiti s optužbom za kazneno djelo s kojim nije imao nikakve veze. Za koje, ako hoćete, nije ni znao. A lanac mogućih optuženika je, rekao bih, nepregledan. Zato je jasno da će obrana dvojice generala u žalbenom postupku morati usmjeriti svoje napore k rušenju takve pravno dvojbene konstrukcije. Ova je doktrina u Haagu primijenjena prvi put 1999. godine, a odnosi se na događaje iz 1995. godine, dakle na vrijeme kad je nije bilo, kaže Rudolf.
Na pitanje ima li sličnih primjera u međunarodnoj praksi, odgovara da je riječ o iznimci, kao i u slučaju suđenja njemačkim i japanskim ratnim zločincima u Nürnbergu 1945. godine, kojima se sudilo po tada donesenom tzv. nürnberškom statutu, za zločine protiv mira, protiv čovječnosti i ratnog prava. Dakle, njima se također sudilo retroaktivno. Konstrukcija o udruženom zločinačkom pothvatu ne postoji u međunarodnom običajnom pravu, nema je među načelima međunarodnog prava, a nije unesena ni u kaznene zakone država koje su obuhvaćene djelovanjem Tribunala. Zato je ona dvojbena s pravnog stajališta.
Članak u cijelosti pročitajte ovdje