Tražeći u Kataru novu taktičku bušotinu Zlatko Dalić nalazio se na dobrom tragu sve do 90. minute, vrtio se oko slovenskog kaznenog prostora, dugo je mirisalo na 2-0, ali je na koncu mlaz nafte poletio na pogrešnoj strani igrališta. Jaka Bijol se u sudačkoj nadoknadi otisnuo u zrak na rubu peterca kao da skače s Planice, ostavio ispod sebe nekolicinu kršnih Dalićevih stopera i sekundu poslije lopta je odsjela iza Livakovićevih leđa.
Društvo visokih košarkaških bekova u sastavu Ćaleta-Car, Pongračić i Gvardiol ne bi trebalo oglašavati zračnu opasnost prilikom izvođenja suparničkih kornera, ali, eto, dogodi se da i drugi imaju svoje leteće tvrđave…
Hrvatski izbornik je momčad za Sloveniju zarotirao tako da u prvi plan iskoči jedan drugi "Jaka", Kristijan Jakić naime. Vezni igrač Eintrachta je dobio priliku u udarnom sastavu zajedno s Marinom Pongračićem I Antom Budimirom, dvoboj je svoj trojici trebao poslužiti kao trampolin prema većoj minutaži i značajnijoj ulozi, ali prvi je dojam da je samo Pongračić na pravi način iskoristio ponuđenu šansu.
Dok se Jakić plastično na vlastitoj koži uvjerio kako je teško popuniti velike cipele Marcela Brozovića, a Budimir u većem dijelu meča djelovao kao strano tijelo, Pongračić je s autoritetom stao u središte obrane komponirane od trojice stopera. Vrlo rano je na brisanom prostoru brzinom i tjelesnom snagom odnio slovenskog centarfora Šporara pokazujući da nema problema u igri "jedan na jedan". Ubrzo zatim s centra je isporučio navođenu dugu loptu u koridor natrčalom Josipu Juranoviću za ulazak u finiš napada, demonstrirajući da posjeduje i dobar pregled igre. Nakon toga je suvereno izvodio momčad prema centru odigravajući precizna kratka dodavanja, prema potrebi stoperima, bekovima, veznim igračima. Krene li Dalić dalje u eksperiment s 3-5-2 sustavom, treba očekivati rast dionica Dortmundova nogometaša koji je već dugo parkiran pred vratima svlačionice "vatrenih", ali se spletom okolnosti dosad nije stigao probiti do terena.
Inače, frazeološki "mumbo jumbo" zakopan oko različitih nogometnih sustava obilježio je najave dvoboja, što nam znači 4-2-3-1, a što dobivamo s 3-5-2, ali iza te magle u pravilu izroni činjenica da su najbolji igrači uvijek oni isti. U ovom konkretnom slučaju malo manje diskretni Luka Modrić, za nijansu više strijelac Andrej Kramarić i najviše Ivan Perišić koji sije opasnost i kao klasično krilo, jedini u ovom rosteru ima barem teoretske izglede ugroziti golgeterski rekord Davora Šukera, ali i jednako efikasno zatvara prostor između dva šesnaesterca kada se posveti obrani. Podatak talijanskih medija da Inter 33-godišnjaku nudi deset milijuna eura za ostanak najbolje će objasniti koliko je Perišić moćan i dominantan ovih dana.
Posljednjih 25 minuta utakmice pokazalo nam je ono što otprije znamo: Dalić na klupi čuva intrigantan napadački potencijal u uvijek opasnom Pašaliću, lepršavom Oršiću, nepredvidljivom Livaji i Lovri Majeru koji igra jednostavan i atraktivan nogomet. Svaki od njih četvorice u perspektivi može odgovoriti izbornikovim zahtjevima i u jačim utakmicama od ove koja slijedi protiv Bugarske.