15 JEFTINIH POTEZA ZA SPAS HRVATSKE

Da je Vlada ukinula sve monopole i uvela porez na luksuz, živjeli bismo bolje

Potezi ne zadiru u osjetljiv dio proračuna, u plaće i mirovine i nema politički osjetljivih rezova

ZAGREB - Datumi kada se donose državni proračunu, pa čak i njihovi rebalansi, odlična su prilika i da se predstave pomaci koji stvari mogu pokrenuti nabolje.

Ako baš hoćete, svaka proračunska stavka odlična je prilika za trgovinu - sa sindikatima, političkim partnerima, bankama i svim raznim “lobijima” zbog čijeg se pritiska vlade inače ne usuđuju krenuti u radikalne zahvate. Jadranka Kosor svoj je Program gospodarskog oporavka predstavila u proljeće, znači negdje u “međuvremenu” između donošenja proračuna i njegova rebalansa.

Možda je i tada već tajming bio pogrešan - nije bilo dobre prilike za trgovanje. U želji da evidentan neuspjeh koji je Vlada doživjela predstavljajući svoj novi rebalans proračuna ne popratimo samo pesimizmom i rezigniranom konstatacijom kako “u ovoj zemlji više ništa ne valja”, odlučili smo Vladi predložiti niz poteza.

Njima bi, bez zadiranja u najosjetljivije komponente proračuna - plaće i mirovine - i gotovo bez politički osjetljivih rezova, čak i ova današnja Vlada mogla do kraja svog mandata život u zemlji kojom upravlja učiniti kvalitetnijim i perspektivnijim. Štoviše, svaki Vladin pomak u smjeru da od Hrvatske učini zrelu drštvenu zajednicu, bez sumnje bi im priskrbio veći ugled među građanima.U nizu stavki koje predlažemo, samo dvije su izrazito političkog karaktera i za njihov bi provedbu trebao širi konsenzus - izmjena teritorijalnog ustroja Hrvatske i, naravno, Zakon o radu.

Sve drugo što predlažemo - bilo da je riječ o općoj demonopolizaciji ekonomije ili čvrstoj kontroli naplate poreza - zahvati su tehničke prirode i Vlada ih može u bilo kojem trenutku provesti sama. To se zapravo od nje i očekuje.

1. Cenzus

OIB je uveden zbog ispravljanja socijalne nepravde. Jednom centralizirani podaci o imovini građana zaustavit će svakoga tko se pokuša koristiti povlasticama koje mu ne pripadaju. Jednako tako, svatko kome je za egzistenciju potrebna pomoć od države ubuduće će je dobiti bez zamorne procedure dokazivanja da je siromašan. Cenzus je i osnova za izračun cijene police zdravstvenog osiguranja. OIB danas još ne funkcionira, ali sve političke pretpostavke su ispunjene.

2. Smanjivanje broja županija

Izuzetno važna, ali najteže provediva mjera koju je i premijerka u svojem Programu oporavka sasvim sigurno namjerno ugurala u razdoblje iza svojeg (prvog?) mandata. Budući da nakon tog poteza niz lokalnih šerifa gubi zasad neupitnu vlast na svojem teritoriju, teško da će se “predati” bez političke borbe. Kada se jednom provede, bit će to veliko rasterećenje za proračun, ali i velik udarac cijelom društvenom sloju naviklom da živi od korupcije.

3. Naplata poreza

Točno. Porez koji plaćaju svi i od kojega nitko nije pošteđen nije kategorija “za budale”. Nizozemci oduvijek strogo nadziru potencijalne prijestupnike i malo tko će se, ako ne može dokazati porijeklo prihoda, razmetati imovinom - automobilima, kućama, raskošnim stilom življenja. U žestoku poreznu kontrolu ovih je dana krenula i Grčka naoko nezgrapnim lovom na vlasnike Porschea, Ferrarija i sličnih vozila po parkiralištima mondenih klubova. Ulov je odličan. Što čekamo?

4. Nadzor nad bolovanjima i naknada za nezaposlene

Nadzor nad bolovanjima i naknadama za nezaposlene. Sa 9,5 dana bolovanja godišnje po stanovniku Hrvatska je danas u europskom vrhu. Jednako tako je i s brojkom od 240.000 invalida rada, ili sa 317.000 nezaposlenih u zemlji sa 4,5 milijuna stanovnika. Riječ je o brojkama koje su u velikoj mjeri potpomognute korupcijom u sustavu, ali i potpunim nedostatkom kontrole, što omogućava ogroman prostor za zloporabu. Provedivo odmah.

5. Privatizacija mirovinskog sustava

Iako je reforma načelno već provedena, udio privatne štednje (“drugi stup”) u mirovinama je zastupljen tek sa 5 posto, za razliku od državnog prvog stupa u koji se uplaćuje 15 posto mirovinske osnovice. Treći, potpuno privatan i neobavezan stup osiguranja zasad je ostavljen kao uglavnom neiskorištena povlastica sloja najbogatijih. Proporcionalna korekcija prva dva mirovinska stupa u korist drugog, privatnog, kao i ostavljanje prostora osiguravajućim društvima za prodaju mirovinskih paketa uz mogućnost poreznih olakšica skinule bi teret s poslodavaca i uz davanje mogućnosti građanima da sami upravljaju svojom ušteđevinom dodale dodatni impuls ustajalom tržištu rada.

6. Zakon o radu

Treba ga mijenjati jer je u današnjem obliku neodrživ. Najteža među neizbježnim reformama jer traži politički i socijalni konsenzus i sasvim sigurno neće proći bez otpora sindikata. Nužno je ubrzati procese zapošljavanja i otpuštanja zaposlenih, ali i uspostaviti dobar prijelazni sustav sa razumnim rokom za relativno pristojan život u razdobljima nezaposlenosti. Dobra naplata poreza i primjena OIB-a u svrhu određivanja cenzusa nužni su preduvjeti za fleksibilno radno zakonodavstvo.

7. Reforma zdravstvenog sustava

Ne treba mijenjati zakon, treba mijenjati organizaciju sustava i uporno suzbijati korupciju. Unatoč proporcionalno izuzetno velikoj količini skupe opreme po bolnicama i državnim ambulantama sustav je spor, na preglede se čeke mjesecima, na zahtjevnije zahvate ponekad i godinama. Mutne granice između javnog i privatnog pritom samo povećavaju neučinkovitost. Jasno razdvajanje javne i svima dostupne usluge sustava s jedne strane, uz poticanje razvoja privatnog zdravstvenog sustava s druge (za što je važan cenzus) ubrzava procese i smanjuje broj (opravdanih) dana bolovanja.

8. Demonopolizacija

Ukidanjem svih monopola - od HEP-a do taksista ili poštara - otvara se ogroman prostor za konkurenciju i nova radna mjesta. Provedivo odmah.

9. Javne institucije

Veliki javni radovi ne moraju uvijek biti trošak za proračun. Davanje određenih željezničkih smjerova u koncesije (Rijeka - Varaždin…), gradnja zračnih luka (Zagreb, otoci…), mostova (Pelješac?), cesta i autobusnih i kontejnerskih terminala (mogućnosti je bezbroj) otvara niz radnih mjesta i povećava prihod proračuna. Treba raspisati međunarodni natječaj.

10. Državna imovina

Šume, bivša vojna odmarališta, hotelska naselja, poljoprivredna zemljišta, ceste i željeznice… Damo li ih u koncesiju, nitko ih neće odnijeti iz Hrvatske, ali skinut će njihove troškove s proračuna. Strah od previsokih cijena usluga neopravdan je - nijedan investitor neće zaraditi ako se njegovom uslugom koristi samo mali broj građana. Upravljanje prirodnim dobrima mora ostati pod nadzorom.

11. Subvencije

Bilo da je riječ o poljoprivredi ili brodogradilištima, problem je zapravo isti - proračunski novac treba usmjeriti tamo gdje se od njega očekuje društveno koristan povrat. U poljoprivredi je to (dijelom) nadzor cijena prehrambenih proizvoda, u brodogradnji zaposlenost popratnih gospodarskih sektora. Subvencije su također trgovina - država novac ne daje naslijepo, već uvjetuje njegovo korištenje.

12. Obrazovanje

Rad u prosvjeti doista je teško mjeriti satima. Moguće su, međutim, usporedbe: statistike kažu da učitelji i nastavnici u EU rade u prosjeku 20 sati s učenicima, hrvatski rade 13. Istovremeno, svi se žalimo na loše znanje hrvatskih maturanata i na sve nižu konkurentnost hrvatske radne snage na međunarodnim tržištima. Dodatne instrukcije nekad su bile presedan rezerviran za ”bedaste”, danas ih malo koji učenik izbjegne. Loši programi i nepismeni udžbenici samo su najvidljiviji dio godinama zanemarivanog sustava. Rješivo bez upletanja politike.

13. Informatizacija

E-government i slični termini svima su već izašli na uši, ništa se nije promijenilo. Na drugom kraju Europe, u Estoniji, koja je godinama bila jedna od najsiromašnijih europskih zemalja, sve usluge državnog aparata već odavno se mogu dobiti kod kuće. Rodni listovi, izvodi iz gruntovnice, podaci o zaposlenju… Osobna je ujedno i zdravstvena iskaznica i vozačka dozvola. Estonci su otišli toliko daleko da su pravo svakog građanina na pristup internetu zajamčili i Ustavom. I još nešto - online je i cijeli državni proračun, ali ne u svojem statičnom prikazu, nego živi u ritmu svojih troškova i svatko bilo kada može vidjeti tko je od ministara kada i koliko potrošio. Previše za Hrvatsku? Samo ako smo odlučni u tome da i dalje štitimo svaki pokušaj korupcije na državnoj razini. Infrastruktura postoji, troškovi bi trebali biti minimalni. Provedivo “gotovo odmah”.

14. Kazne

Namjerno ih ostavljamo za kraj, ali osim što nerazumljiva blagost u naplati ostavlja rupe u proračunu, kazne bi u sustavu trebale igrati i edukativnu ulogu. Tri do pet tisuća kuna nije mnogo vozaču Ferrarija koji ugrožava živote vozeći 250 na sat. Jednako tako, opraštanje kazni poslodavcima čiji radnici rade nezaštićeni u opasnim uvjetima (kada ste vidjeli kacige na gradilištima?) nije “humani ustupak siromašnima”, nego poticanje na prekršaj i potencijalno značajan trošak na račun zdravstvenog sustava.

15. Usporedba

Ako sami nemamo ideja, uvijek možemo pogledati što rade drugi. Britanski premijer David Cameron ovih je dana najavio rezanje državne administracije za četvrtinu i podizanje PDV-a, njemačka kancelarka Angela Merkel nudi nezaposlenima besplatne tečajeve za prekvalifikaciju, ali uz obavezu da sudjeluju na javnim radovima kad god ih se pozove sve dok su nezaposleni. Danski premijer Lars Lřkke Rasmussen skratio je na polovicu davanja za nezaposlene u inače najraskošnijem europskom socijalnom sustavu koji poslodavcima istovremeno jamči potpunu slobodu pri zapošljavanju i otpuštanju, ali gdje je i usred krize nezaposlenost samo 4,2 posto (što je, naravno, sve Dance jako zabrinulo).

Najveće uštede na vatrogascima, razminiranju i Obalnoj straži

Država će do kraja godine najveće uštede pokušati postići usporavanjem modernizacije graničnih prijelaza, ali i štednjom nad vatrogascima i obalnom stražom, te manjim izdvajanjima za razminiranje, promociju izvoza i ulaganja i subvencija brodogradnji, koju ionako čeka privatizacija. U Vladinu prijedlogu rebalansa proračuna, materijalni se troškovi državnih institucija režu za oko milijardu i pol kuna, dok se istodobno povećavaju izdvajanja za seljake, umirovljenike i nezaposlene.

Među ministarstvima, na dobitku će nakon rebalansa biti i Ministarstvo poljoprivrede, koje će dobiti 466,5 milijuna kuna više od prvotnog plana, kako za isplatu subvencija seljacima, tako i za naknadu štete od nedavnih poplava.

U plusu će biti i Ministarstvo znanosti, koje će dobiti 109,9 milijuna kuna više. Najgore je pritom prošlo Ministarstvo zdravstva, koje će do kraja godine morati uštedjeti 306,3 milijuna kuna. Potrošnja se reže i MUP-u, i to za 32,9 milijuna kuna, kao i MORH-u, za 17,9 milijuna. Kosor je rebalansom srezala potoršnju i vlastitom uredu, i to za 319.000 kuna. ( A. Milovan)

Mesiću pola milijuna manje, Josipoviću tri milijuna više

Iako je najnoviji rebalans proračuna ocijenjen tek kozmetičkim, proračunske škare dobro su zarezale proračun Ureda bivšeg predsjednika Stipe Mesića i smanjile za ga više od 25 posto. Drugim riječima, Mesićev će Ured funkcionirati sa 500.000 kuna manje od planiranog. S druge strane, Ured aktualnog predsjednika Ive Josipovića jedan je od rijetkih kojima je proračun povećan, i to za oko tri milijuna kuna. Tako će ukupni ovogodišnji budžet Josipovićeva Ureda iznositi 50 milijuna kuna, a Mesićev 1,49 milijuna kuna.

- Gospodin Mesić je maksimalno štedljiv i naš je ured predstavio mjere štednje, kao što je to Vlada i tražila - rekla je Mirjana Pavoković iz Ureda Stipe Mesića, koji je trenutačno na putu u Kirgistanu.

Najviše je smanjena stavka za plaće, i to za više od 400.000 kuna. No, kako objašnjava Pavoković, ne radi se o otpuštanju djelatnika ili smanjivanju plaća, već o novcu koji jednostavno nije potrošen.

- Ja primam plaću tek od lipnja, a još jedna planirana osoba nije još ni zaposlena i počinje raditi tek u rujnu. Budući da je u proračunu bio osiguran novac za naše cjelogodišnje plaće, naprosto smo nepotrošeno vratili državi - objasnila je.

Povećanje Josipovićeva budžeta najvećim se dijelom odnosi na povećanje “rashoda za usluge”, koji su povećani za čak 2,5 puta - s predviđenih 2,2 na 5,5 milijuna kuna. Kako je objasnio sam Josipović, ne radi se o povećanju, nego o preraspodjeli sredstava i odnosi se na financiranje službenih putova. Naime, rebalansom je preraspoređen novac za korištenje službenog zrakoplova na način da je drastično smanjen budžet Direkcije za upravljanje zrakoplovom te je preraspoređen Vladi, Saboru i Uredu predsjed- nika. Oni će ubuduće svoje puteve sami financirati, odnosno plaćati usluge Direkciji. ( K. T.)

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 03:00