Čudesno je kako se političarima otvara apetit pa se nakon izbornih pobjeda popunjavaju: Neki su se udvostručili

O raskošnim službenim ručkovima i večerama Vinka Zulima, općinskog načelnika Segeta već se godinama priča. Po ugostiteljskim računima koji su od vremena do vremena izlazili u javnosti moglo se samo nagađati što je sve na račun svoga malog mjesta taj požderao. Pričalo se o čudovišno mnogo životinja svake vrste, razreda i roda, kopnenih, zračnih i vodenih bića. Od usta do usta išla je legenda da je Vinko Zulim smazao zoološki atlas od korica do korica, cijelu Noevu arku, stotine janjadi, junadi, prasadi, peradi, veprova, jelena, zečeva, fazana i šljuka, plave i bijele, slatkovodne i morske ribe i krokodila, piše Ante Tomić u najnovijoj kolumni za Slobodu Dalmaciju.

I, evo, sad su ga uhapsili. U istražnom zatvoru, ležeći na željeznom krevetu na kat, on se drži za trbuh, lagano ječi i traži sode bikarbone. Konzervativna je procjena Državnog odvjetništva da je blagajna Segeta samo za njegove obroke oštećena za najmanje četiri stotine i dvadeset pet hiljada kuna. Većini je nas takva količina hrane potpuno nezamisliva. Da dođemo svome mesaru i upitamo: “Kume, daj mi nešto za četiri stotine i dvadeset pet hiljada kuna”, mesar bi nam samo preko vitrine pružio ključ mesnice, razvezao krvavu pregaču, objesio je na vješalici i bez riječi izašao.

Odvjetnik Nediljko Ivančević požalio se novinarima da njegov klijent nije najboljeg zdravlja. Kakav je pametnjaković taj odvjetnik! Pa tko bi od nas bio dobrog zdravlja da nam je kroz crijeva prošao čitav stočni fond županije?

Velika je probavna zagonetka kako je Vinko Zulim to uspio. Hadezeovac je, po svemu sudeći, odavno prestao jesti kod kuće. Skupa talijanska kuhinja mu stoji neupotrebljena. U frižideru drži samo komad pljesnivog parmezana, stručak uvelog peršina i polupopijenu bocu kutjevačke graševine, a na špaheru je žena raširila heklani milje i stavila vazu sa suhim cvijećem. Kad joj muž stalno hoda po gostionicama i konobama, vrlo je moguće da ona jadna nije bogzna kakva kuharica.

Zoran Milanović, Andrej Plenković na Sinjskoj alki 2021.

Tom Dubravec/Cropix

Zamišljam da bi Vinko Zulim ušao u kuću, namirisao da mu je ženi opet zagorila kapula i smjesta se revoltirano okrenuo, otišao u gostionicu i naručio da mu donesu cijelog slona, pola lešo u umaku od hrena, a pola pečenog s krumpirićima, jedan kvintal salate od kupusa, dvije gajbe kruha, pedeset, šezdeset butelja plavca malog i četiri tepsije baklava za desert.

Čudesno je kako se muškarcima i ženama u politici otvara apetit. Opazili ste to vjerojatno i prije hapšenja općinskog načelnika Segeta, kako se vitki stranački aktivisti, mišićavi i čvrsti kao etiopski dugoprugaši, nakon izbornih pobjeda mic po mic popunjavaju i zaokružuju.

Andrej Plenković, Zoran Milanović, Kolinda Grabar Kitarović, Ivo Sanader... svi su se na političkim funkcijama u neko doba udvostručili, utrostručili, došli kao cepelini. Naše predsjednice i predsjednici odlučno gaze uz počasni vod postrojen na aerodromskoj pisti, tresući obrazima, podvoljcima, golemim stražnjicama i trbusima što su se prelijevaju preko remenja, utegnuti u odjeću koja samo što nije popucala po šavovima.

Nešto se i zabrinete za Milanovića kad mu televizijska kamera otraga snimi mesnatu šiju, onaj debeli šlauf kože iznad bijelog ovratnika košulje. Njegova je pretilost kao iz medicinske knjige, ali čini se da je on uopće ne primjećuje. Blaženo nesvjestan svoga zamašnog volumena, opasnosti visokog kolesterola i rizika od srčanog ili moždanog udar, on se čak ruga kako su mu se politički protivnici udebljali, zločesto ismijava Plenkovića da ni tri skleka ne bi mogao napraviti. Jer predsjednik Milanović svako jutro radi sklekove. On u kratkoj majici i šorcu legne, a savjetnici mu automobilskom dizalicom podižu razlivenu drobinu s poda.

Kad čeljade u nas dođe na vlast, gotovo mu se u pravilu javi nekakva životinjska glad. Znajući da država, županija, grad ili općina plaća obrok, probudi se u njemu nekakav obijesni muktaš za kojega možda nije ni znao da stanuje u njemu i prosto se ne može nasititi. Pa se deblja, i deblja, i deblja... I za opće dobro, a i za ono njegovo osobno, zdravo je da taj buco što prije ode s funkcije, a još je najbolje ako ga uhapse i stave u zatvor, da se niskokalorično, uravnoteženo hrani i redovito šeta ukrug po dvorištu.