I prije nego što je startala, za Vladu T. Oreškovića otvorilo se pitanje radi li se o disfunkcionalnom bastardu kratkog vijeka koji će slomiti napetost između HDZ-a i Mosta. Isto tako, u dijelu javnosti odmah je stvorena visoka razina skepse prema tome mogu li tehnomenadžerska iskustva premijera Tihomira Oreškovića biti onaj ključni kohezivni element u očigledno prisilnom političkom braku. Sada, nakon prvih 40 dana rada Vlade, može se ugrubo rekonstruirati kako bi mogao izgledati politički suživot HDZ-a i Mosta uz Oreškovića kao premijera. Počinju se nazirati smjer i metode Oreškovićeva mandata.
Što se tiče metoda, sam Orešković javno ponavlja da inzistira na fokusu. Posljedica toga je činjenica da neće brzati gdje mu nije očigledno da je to nužno. Primjerice, u Oreškovićevu svijetu potpuno je jasno da je zbog stanja duga i deficita nužno hitno otputovati u Kitzbühel, ali će uzeti podosta vremena za studiranje slučaja i donošenje odluke kad su u pitanju politički vruća pitanja poput smjene šefa SOA-e Dragana Lozančića, čak i po cijenu da zbog toga iživcira HDZ i Ured predsjednice. Čak ni u slučaju Crnoja nije želio donijeti odluku impulzivno, tražio je vrijeme, raspravu i fakte. Dojam je da će se domaći politički milje, sklon brzanju i dnevnopolitičkom reagiranju, morati naviknuti na to da će sve što nije prioritet ili nije hitno kod Oreškovića ići, polako, pedantno, sporo…
Pitanje HAC ONC-a
Osim toga, već sad je jasno da premijer Orešković neće biti neki lutak kojim će manipulirati malo Karamarko, pa malo Petrov. Ili obrnuto. Prvi javni iskazi premijera o trenutačno najkrupnijim financijskim problemima javnog sektora svjedoče da će na njega i njegove suradnike više utjecati životne činjenice odnosno brojke i hitnost situacije, a puno manje izgrađeni politički stavovi stranaka na vlasti. Najbolji primjer je slučaj HAC. Premijer i ministar financija već su otvoreno najavili kako će rješenje tražiti u dogovoru s mirovinskim fondovima te da će to rješenje podrazumijevati privatizaciju HAC ONC-a, društva koje ima ulogu upravljanja autocestama. Očigledno je da Orešković u slučaju HAC-a, koji traži žurna financijska rješenja, nije želio čekati studije koje je naručio resorni ministar, hadezeovac. S obzirom na to da je HDZ-ova retorika dosad isključivala svaku mogućnost privatizacije autocesta, pa čak i preko privatizacije upravljačkog društva, potpuno je jasno da su premijer i ministar financija o financijskim problemima HAC-a donijeli stručni i žurni financijski pravorijek koji nije bio dio razmišljanja Olega Butkovića, ministra prometa koji je ranijih godina bio gorljivi protivnik monetizacije, odnosno privatizacije autocesta, a sad će provoditi privatizaciju.
O tome da Orešković nije HDZ-ov i Mostov uredski fikus, kao što su pokušali insinuirati iz oporbe, govore i informacije iz krugova vrlo bliskih premijeru o pitanjima koja u zadnje vrijeme nisu bila u žiži javne rasprave. Primjerice, s jedne strane dolazile su informacije da su u HDZ-u skloni novom dogovoru s Molom oko Ine, spekuliralo se kako je to bio jedan od razloga posjeta ministra vanjskih poslova Kovača Budimpešti. Međutim, krugovi bliski Oreškoviću tvrde da je premijer puno skloniji pričekati rezultate međunarodne arbitraže te trenutačno ne razmišlja o brzoj nagodbi s Mađarima, baš kao što nije planirao ni novac u proračunu koji bi mogao namaknuti prodajom dodatnog paketa dionica Ine. Spekuliralo se da bi se s Mađarima problem mogao riješiti tako da se dogovori dokup dodatnih dionica, a kako bi isplatili nepripadajuća upravljačka prava koja su stekli zahvaljujući korumpiranju bivšeg premijera Ive Sanadera. Premijer Orešković, tvrde naši izvori, puno je pak skloniji preispitati obveze MOL-a kad je u pitanju poslovanje rafinerija, ali će teško sakriti da je zabrinut zbog lošeg ugovora o plinskom poslovanju, toliko lošeg da bi mogao neutralizirati pozitivni ishod arbitraže.
Nadalje, prema dostupnim informacijama, Orešković je već otišao dosta daleko kad su u pitanju njegovi prioriteti koje javno komunicira. Među ostalim, to je aktivacija mrtvog kapitala. Po tom pitanju od novog šefa DUUDI-ja, Bobana, već je zatražio sređivanje popisa od 4200 stanova koje će pustiti na prodaju. Nešto slično napravio je u Plivi, ali, naravno, u daleko manjem razmjeru. Baš kao i u Plivi, namjerava angažirati nekretninsku agenciju koja bi uz vjerojatno financijsko praćenje HPB-a prodala oko polovicu državnih stanova. Već navodno postoji i detaljna lista državnih udjela u turističkim tvrtkama koji će na prodaju pod novim uvjetima, kao i turističkih zemljišta koja se mogu aktivirati.
Novi sistem organizacije
Orešković u Vladi neće svojem načinu razmišljanja podrediti samo prioritete i metode nego, naravno, i organizacijsku strukturu. Javno je najavio uvođenje CIO-a (chief integration officera) kao i CIO-a (chief information officera). Prvi će imati zadaću uvezivanja ministarstava u fokusu na zajedničke ciljeve, a drugi bi trebao podići trenutačno nezadovoljavajuću razinu informacijsko-tehnološkog upravljanja poslovima i procesima na razini hrvatske javne uprave. Dok će prvi biti novovjeki Ivić Pašalić (osoba od povjerenja ključnog čovjeka koja će se brinuti o realizaciji centralne ideje), drugi će omogućiti Oreškoviću da na jednome mjestu prati vrlo složene procese koji se događaju u javnom sektoru. Prema dostupnim informacijama, u planu mu je napraviti neku vrstu suvremenog war rooma gdje će se na elektronskim zidovima moći detaljno pratiti rokovi, faze i dinamika pojedinih procesa.
Dojam je, dakle, da će se svi u javnom sektoru, a ne samo ministri Mosta i HDZ-a, suočiti s novom vrstom osobe, personom koja ima bolje izvježbano oko za zapažanje detalja te boljim smislom za funkcioniranje cjeline. Primjer detalja; navodno je Orešković odgovornima u HEP-u već postavio dosta nezgodno pitanje zbog čega pobogu uzimaju veliki kredit kad na računu imaju hrpetinu novca. Primjer smisla za cjelinu; primijetio je da se start-upovima žele pomalo baviti na više instanci, pa je postavio pitanje kakvog ima smisla da se to radi u ministarstvu, HGK, na razini županija i gradova… Ideja mu je, tvrde ljudi s kojima je razgovarao, napraviti hrvatski dućan start-upova po uzoru na koncept Apple Storea, tj. mjesto koje će objediniti informacije o svim njihovim proizvodima, uslugama, idejama…
Reforma uprave
Zanimljivo je da je Orešković procijenio da mora brzo krenuti s lansiranjem reforme školstva . Navodno je pročitao postojeće dokumente o izmjeni kurikuluma, koji su pripremljeni za vrijeme Milanovićeve Vlade, te želi brzu aktivaciju noviteta. U ovom slučaju ne želi, izgleda, pristati na dosad uobičajen način postupanja; prvo smjena svih koji su nešto pripremili, pa onda analize, pa onda na pola mandata ili čak kasnije pokretanje reformi.
Tek treba vidjeti što će Orešković u konačnici reći za možda ključnu hrvatsku reformu, onu administrativnu. Zasad je jasno da je Most čvrsto podupire, dok HDZ jako oponira kad je u pitanju drastično smanjenje broja županija. Orešković javno ponavlja da će po tom pitanju tražiti detaljne analize, ali je znakovit istup ministra financija, njegova ključnog suradnika, koji je upozorio na neodrživo velik broj lokalnih jedinica u Hrvatskoj. S obzirom na to da je Orešković, tako tvrdi, čovjek koji će radije odabrati 5-6 prioriteta nego 20-30, tek treba vidjeti što će sve učiniti na polju administrativne reforme, ali se čini da snaga argumenata ide i njoj u prilog.
Naravno, ključni Oreškovićev dokument je proračun. Smjernice koje su već objavljene ukazuju da taj proračun nipošto neće biti demonstracija bilo kakvih radikalnih ideja - ni onih o rezovima niti onih o potrošnji. No, s obzirom na taj srednji put, morat ćemo pričekati sitnopis pravog proračuna da se vidi priroda mjera na kojima će inzistirati Oreškovićeva Vlada. Ministar govori da će rezati tamo gdje procjenjuju mali negativni utjecaj na BDP, a vide nisku učinkovitost. Zvuči racionalno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....