‘Ako je novac nelegalan, lakše ga je sakriti u off-shore zonama nego kao štednju u bankama’

Hrvatski građani koji žele sakriti ilegalno stečeni novac u inozemstvu mogli bi to učiniti puno sofisticiranije od štednje na računima u zemljama Europske unije. Zaključak je to poreznih stručnjaka s kojima smo razgovarali o velikim ušteđevinama koje pojedini hrvatski državljani drže u zemljama EU, a koje je prošlih dana otkrio ministar financija Boris Lalovac, ustvrdivši da je riječ o milijardama kuna neoporezivog i skrivenog novca.

Hrvatska je dobila samo podatke o iznosima kamata na koje hrvatski građani od početka ove godine moraju platiti porez pa se sada tek, i to vrlo proizvoljno, procjenjuje o kolikim je iznosima štednje riječ. Zna se da je najveća kamata od 14 milijuna kuna lani isplaćena Hrvatu koji ima štednju na računu u Italiji. Osim toga, od dvadesetak hrvatskih građana s najvećim iznosom štednje njih 14 navodno ima očigledni nesrazmjer sa svojom imovinom i primanjima pa će Poreznoj upravi morati dokazati porijeklo novca. Tih 14 štediša lani je dobilo kamate u iznosu od oko 50 milijuna kuna.

- Riječ je o novcu za koji se još ne zna je li ga netko stekao ilegalno. Činjenica jest da je nelegalni novac puno lakše ‘sakriti’ na drugačije načine nego štednjom, i to još u zemljama Europske unije. Ako bi nekome bio cilj prikriti stjecanje ili raspolaganje nelegalno stečenim novcem, vjerojatno bi mu bolji put bio prebacivanje tijeka novca u poslovne sfere u kojima postoje porezne oaze te tvrtke koje je moguće osnovati, primjerice, u off-shore zonama. No, čak ni to ne znači da je novac kojim posluju društva u off-shore zonama stečen nelegalno ili da takve tvrtke nelegalno posluju - ističe porezni savjetnik Dubravko Kušeta.

Porezni stručnjaci kažu kako je ulaskom Hrvatske u EU postalo jasno da su svi koji imaju značajniju štednju u inozemnim bankama mogli očekivati poziv Porezne uprave da dokažu porijeklo tog novca, jednako kao što su takve provjere dosad bile uobičajene za velike iznose štednje u hrvatskim bankama. Poreznici pritom očekuju konkretne dokumente o nasljeđivanju, pozajmici, primljenoj dobiti ili nekoj drugoj dokumentiranoj potvrdi o stečenom novcu. U slučaju da nema ništa sporno, taj će postupak trajati između tri i šest mjeseci. Međutim, krenu li se stvari komplicirati i prijeđu u upravni postupak s prigovorima, žalbama i tužbama upravnim sudovima, cijela priča bi se mogla značajno produljiti.

- Porezni postupak i postupci na upravnim sudovima imaju svoje pravilnosti i faze, i to bi moglo trajati i nekoliko godina - procjenjuje Kušeta.

Porezni stručnjak Vlado Brkanić pak podsjeća da Zakon o porezu na dohodak propisuje da se u postupku ispitivanja izvora imovine ispituje samo imovina stečena od 1. siječnja 2005. , dakle u posljednjih deset godina. Ako Porezna uprava utvrdi da fizička osoba nije dokazala porijeklo svoje imovine, ona se tretira kao drugi dohodak koji se oporezuje po stopi i do 40 posto.

- Svi koji imaju račune i štednju u inozemstvu mogli su očekivati da će zemlje EU sukladno deklaraciji o poreznoj suradnji razmjenjivati ovakve podatke i da će morati dokazati porijeklo tog novca. Riječ je o tajnom postupku, Porezna uprava stalno provodi ovakve postupke i malo je vjerojatno da će nam biti poznat ishod cijele ove priče - zaključuje Vlado Brkanić.