DUŽNI SU VIŠE NEGO TVRTKE

Samo jedan posto blokiranih građana duguje 23 milijarde, a ostalih 99 posto 7,14 milijardi kuna

Najveći ‘civilni’ dužnici su poduzetnici kojima je propao posao pa su im na račune legle banke i Porezna uprava
 Sandra Šimunovic / CROPIX

Za razliku od poduzeća koja su počela smanjivati dugove, rapidno se povećava broj građana koji više ne mogu podmiriti račune.

Krajem studenog, pokazuju podaci Fine, blokirane račune imalo je 320.920 građana, što znači da se tijekom prošle godine, bez prosinca, njihov broj povećao za 20.095. U isto vrijeme broj blokiranih poduzeća smanjen je za 9491, što se uglavnom pripisuje predstečajnim nagodbama, pa ih je krajem studenog bilo 52.619.

Dug kao način života

Takav razvoj situacije doveo je do toga da je prvi put dug građana premašio dug poduzeća. Dosegao je 29,5 milijardi kuna, što je 5,7 milijardi kuna više nego na kraju 2013. godine. Pojam nelikvidnosti, koji se dosad vezao uz praksu poslovanja hrvatskih poduzeća, danas je primjereniji pokazatelj načina življenja građana.

Pritom je ipak brže rastao iznos duga od broja blokiranih. Tako se u dvije godine broj onih koji ne mogu pokrivati obveze povećao za trećinu (za 73.748 osoba). U isto vrijeme njihov se dug gomilao znatno većom brzinom, povećan je za čak 70 posto (za 12,3 milijarde kuna). Glavni uzrok tome, čini se, leži u činjenici da u probleme padaju građani koji imaju milijunske dugove, što znači da su imali neki biznis, a manji su problem građani koji ne uspijevaju platiti režije ili neki manji račun.

Da je malim obrtnicima sve teže nedavno je upozorio i Dragutin Ranogajec, predsjednik Hrvatske obrtničke komore.

Zakon o bankrotu

Prema njegovim riječima, Hrvatska je 2014. završila sa 2600 obrta manje nego što ih je bilo godinu ranije. U dvije godine, pak, broj zaposlenih u obrtu i slobodnim profesijima pao je za 14.439 osoba ili 7,4 posto onih koji su radili u tom segmentu ekonomije. Kako je moguće zaustaviti taj zabrinjavajući trend dugovanja među fizičkim osobama? Na nedavno održanoj skupštini obrtnici su zatražili dosljedno primjenjivanje zakona o rokovima plaćanja “kako bi mogli naplatiti ono što su odradili”. Smatraju i kako je nužno raditi na sprečavanju rada na crno koji trenutno čini trećinu aktivnosti na tržištu. Istodobno, ministar financija Boris Lalovac obećao je da će već sredinom siječnja “najsiromašniji dužnici dobiti priliku za isti početak”.

Oprost dugova do 25.000 kuna moći će ostvariti samo oni dužnici koji, osim stana u kojem žive, nemaju drugu imovinu. Takvih po procjenama ima oko 60.000, a njihov dug iznosi tek oko 90 milijuna kuna, što je tek simboličan iznos gomile neplaćenih računa. Nekim građanima situaciju bi trebalo olakšati i stupanje na snagu Zakona o osobnom bankrotu kojim bi se dužnicima, kroz projekciju kolika im je imovina i iznos duga, omogućio povrat duga, a dio bi se mogao i otpisati.

Oprost će pomoći

Međutim, ako se doista želi riješiti problem nelikvidnosti među fizičkim osobama, ključno je onih 2000 ljudi koje je “identificirao” ministar Lalovac, a duguju oko 14 milijardi kuna. Podaci pokazuju da nešto više od jedan posto blokiranih građana duguje oko 23 milijarde kuna. Može se pretpostaviti da se veći dio tih građana zapravo bavio nekom poslovnom aktivnosti koja se našla u problemima, poput nekretnina ili građevinarstva, a kako kako više nisu mogli pokrivati obveze, blokirala ih je Porezna uprava, banka od koje su uzeli kredit ili neka treća institucija.

Ministar Lalovac zasad se nije bavio problemom tih nekoliko tisuća ljudi koji duguju većinu novca. Prema mišljenju Maruške Vizek, ekonomistice sa zagrebačkog Ekonomskog instituta, ukupnom smanjenju broja blokiranih u kratkom roku sigurno će pomoći mjere poput oprosta dugova građanima, povećanja dohotka pa i smanjenja cijene goriva. Međutim, u dugom roku “jedino je rješenje rast ekonomije, povećanje broja zaposlenih i raspoloživog dohotka”. A to u ovom trenutku nije izgledno.

Komentar Viktora Vresnika:

Osuđeni na život u crnom sektoru

Izvrnuta ravnoteža na dužničkoj ljestvici, gdje je po prvi puta ukupan privatni dug građana i njihovih obitelji postao većim od ukupnog dugovanja tvrtki još je jedan od znakova dugotrajno pogrešno vođene ekonomske politike u državi. Otklonimo li iz te statistike dio onih koji su u dugovima zbog neumjerenog trošenja, a njih je ipak manje, i dio umirovljeničke populacije koja živi u permanentnoj borbi s režijama, ostaje nam, po gruboj procjeni, upravo onih jedan posto građana na koje otpada lavljih 23 milijarde kuna nepodmirenih dugovanja, nastalih u velikoj mjeri nakon propasti njihovih poslovnih pokušaja. Pitanje je, znači, zašto su propali njihovi biznisi, ali i zašto u Hrvatskoj danas još ne postoji uhodan, mehanizam koji će bankrotiranom poduzetniku pomoći u njegovom novom pokušaju.

Odgovor na prvi dio pitanja možemo relativno lako pronaći u pogrešnoj poslovnoj procjeni samih poduzetnika, za što oni snose izravne posljedice. Odgovornost za drugi dio pada na državnu administraciju koja u Hrvatskoj, četvrt stoljeća nakon napuštanja starog sustava, nije preuzela svoju osnovnu, servisnu ulogu. Namećući se kao jedini kreator i strogi kontrolor poslovnih i financijskih pravila, država je značajan dio poduzetnika početnika, koji ne mogu servisirati njene rastuće potrebe, istjerala iz legalnog sustava. Osuđeni na život u crnom sektoru, oni su ostali i bez minimuma danas postojeće zaštite, dužni i financijski paralizirani, baš kao i sama država.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 22:37