Isti dan kad je na Vrhovnom sudu počela drugostupanjska sjednica na kojoj će se odlučivati o žalbi Ive Sanadera na presudu u slučaju Ina - MOL, USKOK je podignuo optužnicu i protiv drugog aktera te afere, Zsolta Hernadija. Dogodilo se te točno 910 dana nakon podizanja prve optužnice protiv Sanadera u aferi u kojoj je šef MOL-a, prema tvrdnjama USKOK-a, ključni protagonist.
Tako je predsjednik Uprave mađarskoga MOL-a, Zsolt Tamas Hernadi, i službeno optužen da je Ivi Sanaderu dao 10 milijuna eura mita kako bi tadašnjeg šefa Vlade i HDZ-a nagovorio da mađarski MOL dobije nepripadajuća upravljačka prava u Ini te da, iz tako preuzete Ine, izdvoji neprofitabilan plinski biznis.
Kada je u lipnju 2011. pokrenuta istraga zbog navodne prodaje Ine MOL-u, uz Sanadera je bio osumnjičen i bivši potpredsjednik Vlade za gospodarstvo Damir Polančec, ali i Hernadi. USKOK je tijekom istrage odustao od progona Polančeca, a postupak protiv Hernadija je zastao zbog neočekivanih pravnih poteškoća na koje je USKOK naišao i još traju.
Da bi se nakon istrage podigla optužnica, osoba mora biti ispitana. Sanader je bio u pritvoru u slučaju Fimi-Media pa ga je USKOK ispitao, no hrvatska pravosudna tijela do danas nisu uspjela stupiti u kontakt s Hernadijem. Mađarsko državno odvjetništvo od rujna 2011. do danas nije željelo Hernadiju uručiti poziv za ispitivanje ni nalog za provođenje istrage niti su ga htjeli sami ispitati kao osumnjičenika.
To je odbijanje mađarsko državno odvjetništvo pravdalo pitanjima nacionalne sigurnosti Republike Mađarske. Zbog toga USKOK nije mogao podići optužnicu protiv Hernadija, nego je postupak razdvojen, podignuta je optužnica protiv Sanadera za primanje mita od Hernadija, a postupak protiv Hernadija privremeno je prekinut jer je bio nedostupan.
Mađarsko državno odvjetništvo provelo je vlastitu istragu protiv nepoznatog počinitelja u kojoj je Hernadi bio samo svjedok, a zaključak je bio da MOL nije dao nikakvo mito za preuzimanje Ine. Hrvatska strana našla se u pat-poziciji i zato što nije mogla ni rapisati tjeralicu protiv Hernadija jer on formalno nije bio upozoren da se protiv njega vodi istraga pa nije ni mogao biti u bijegu. Stvari su se počele mijenjati kada je Hrvatska ušla u EU. Tada je istraga protiv Hernadija nastavljena, a nakon još nekoliko pokušaja da mu se dostavi poziv, USKOK je od zagrebačkog Županijskog suda zatražio da mu se odredi pritvor, čemu je sudac i udovoljio zaključujući kako je vjerojatno da Hernadi zna da se protiv njega u RH vodi istraga i da se ne želi odazvati na pozive USKOK-a. Raspisana je i međunarodna Interpolova tjeralica te europski uhidbeni nalog, no Mađari ga nisu izručili.
U međuvremenu je u Budimpešti protiv Hernadija pokrenut postupak na osnovi tužbe malih dioničara MOL-a, a mnogi taj postupak vide kao manevar da se Hernadija u tom postupku u Mađarskoj oslobodi kako mu se potom u Hrvatskoj više ne bi moglo suditi za isto djelo.
Međutim, u tu je utrku s vremenom krenuo i USKOK koji je, nakon što je u Hrvatskoj izmijenjen ZKP, dopustio Hernadiju žalbu na rješenje o istrazi, no ona je odbijena, pa je tako protiv Hernadija i službeno pokrenut kazneni postupak. Sljedeći korak bilo je podizanje optužnice, no pitanje je hoće li mu je Hrvatska moći uručiti, odnosno još važnije, hoće li sud dopustiti da se Hernadiju sudi u odsutnosti.