Ako se sumnje pokažu točnima, MOL je samo na ovaj način povratio početni ulog u Inu

Cijene nafte na svjetskom tržištu variraju iz dana u dan. Proteklih godina mnoga su događanja utjecala na padove i rast cijene sirove nafte. Stanje u Libiji, rat u Siriji, puknuće i zatvaranje naftovoda Trans Alaska, hladnoće u SAD-u... Puno je različitih faktora koji su utjecali na promjene cijena nafte. Ponekad i više dolara po barelu dnevno.

Jesu li Mol Trade i drugi dobavljači mađarskog Mola koji su od 2009. preuzeli kupnju nafte za Inu manipulirali s cijenama za hrvatsku naftnu kompaniju upravo na promjenama naftnog tržišta?

Zbog sumnji u takvu višegodišnju praksu Molovih tvrtki kćeri i zaradu na Ini koja bi se mogla mjeriti u stotinama milijuna američkih dolara, istražitelji USKOK-a zatražili su od Ine kompletnu dokumentaciju o nabavkama nafte kroz spomenuti period.

Međutim, kako bi se uopće moglo utvrditi jesu li postojale razlike u cijeni po kojoj je primjerice Mol Trade nabavljao naftu i one koju mu je plaćala Ina potrebno je izvršiti uvid i u dokumente iz spomenute Molove tvrtke. Naime, prema tvrdnjama nekih ljudi koji su dobro upućeni u tržište naftom i naftnim derivatima, postoje ozbiljne naznake da se Molova politka cijena prema Ini bazirala na sljedećim faktorima:

Primjerice, tanker sirove nafte kupljen je u ponedjeljak po cijeni od 105 dolara po barelu. Ukoliko se pokaže tendencija pada cijene nafte, Molova tvrtka kćer u najkraćem roku prodaje naftu Ini po nabavnoj cijeni. Pritom uzima uobičajenu maržu i cijela je transakcija u skladu sa stvarnim tržišnim uvjetima.

Ako se, pak, pokaže da dolazi do rasta cijene nafte na svjetskom tržištu, Molova posrednička tvrtka čeka nekoliko dana s prodajom nafte Ini. Primjerice, u pet radnih dana, cijena može narasti za dva, tri ili čak pet, šest dolara po barelu, te potom prodaje naftu Ini, ali ne po cijeni od ponedjeljka, kada je kupljena, već po u petak važećoj tržišnoj cijeni. Iako Ina tako naizgled plaća uistinu stvarnu tržišnu cijenu nafte, posrednička tvrtka na ovaj način Molu osigurava značajan profit. Samo na jednom tankeru, a Ina je mjesečno nabavljala dva do tri tankera, Mol je mogao zaraditi i do tri milijuna dolara. A da pritom naplaćuje manju posredničku maržu nego što su to ranije radile Inine tvrtke.

Kada se ima u vidu da je Ina godišnje izdvajala za nabavke nafte 2,5 do tri milijarde dolara, onda se eventualna zarada mađarske kompanije na godišnjoj razini, imajući u vidu da cijene nafte nisu uvijek rasle, penje iznad 100 milijuna dolara. Kroz pet godina to je već pola milijarde dolara.

Ako bi se ove sumnje insajdera i USKOK-ovih istražitelja pokazale točnima to bi značilo da je Mol samo na ovaj način uspio povratiti svoj početni ulog u Inu, 505 milijuna dolara za koliko je 2003. godine kupio 25 posto plus jednu dionicu hrvatske naftne kompanije.