AFERA DESETLJEĆA Fond za razvoj podijelio 1,1 milijardu kuna povoljnih kredita, a većina nikad nije vratila ni lipe

Kada su istražitelji USKOK-a „uskočili“ u HBOR zbog sumnjivih kredita posrnulim tvrtkama Branka Šegona i njegovih sinova, novinari su papagajski ponavljali pitanje je li Šegonov kredit jedini koji ih zanima, na što ni danas nismo dobili odgovor, piše Slobodna Dalmacija.

Pitanje nije bilo bez vraga, jer je preko HBOR-a ali i niza komercijalnih banaka koje su sklopile ugovore s nekadašnjim Fondom za razvoj i zapošljavanje od 2002. do 2010., kada je Fond pripojen Ministarstvu gospodarstva, podijeljeno milijardu i sto milijuna kuna povoljnih kredita.

I ništa u tome ne bi bilo loše, dapače, tko je lud da ima išta protiv poticanja razvoja i zapošljavanja, da čak trećina takvih kredita, prema podacima civilnih udruga koji se time bave, od ukupno odobrenih 206, nije plasirana po stranačkom ključu. Povoljne kredite s kamatama od dva posto kao i bespovratne poticaje, dobivali su mahom HDZ-ovci i njima bliski poduzetnici, a da, kako nam je potvrđeno iz izvora bliskih Vladi, većina nikada nije vratila nijedne jedine lipe!

Nedavno smo objavili priču o tri skupa stroja teška po pedeset tona, kojima je Vlada danas teško optuženog Ive Sanadera drobila dalmatinski krš pretvarajući ga u plodno tlo. Doznali smo da su dvije drobilice „Veermer Terrain Leveler“ i dodatna oprema vrijedna 18 milijuna kuna vraćeni leasing kućama, a jedan skupi stroj prodan za namirenje dijela plaća radnicima propalog državnog poduzeća „Terra Forte”, koji ni dandanas u cijelosti nisu naplatili svoja potraživanja.

No, traganje za skupim strojevima uvuklo nas je u puno veću priču koja se po raznim medijima u epizodama valja godinama, a uskoro bi, saznajemo, mogla doživjeti svoje policijsko i sudsko finale, tim više jer je nedavno glavni državni odvjetnik Mladen Bajić poručio javnosti da je borba protiv nezakonitosti u režiji lokalnih moćnika prioritet.

Tako su nanovo obnovljene sumnje o davanju kredita koje je odobrio Fond za razvoj i zapošljavanje, a čijim se transakcijama 2012. bavio i DORH, pa su se vezano sa tim dogodila i uhićenja. Brojni ugledni članovi HDZ-a i poznati gospodarstvenici iz svih krajeva Hrvatske, redom su dobivali povoljne kredite, da bi nedugo potom većina tvrtki završila u stečaju ili blokadi, pa postoji sumnja da su poslužili kao paravan za izvlačenje novca iz Fonda za zapošljavanje i razvoj, Fonda za okoliš, HBOR-a, Hrvatske poštanske banke, ali i privatnih komercijalnih banaka koje su poslovale s Fondom za razvoj i zapošljavanje, o čemu će svoj pravorijek dati sudovi.

Potaknuti pozivima građana iz cijele Hrvatske: s Hvara, Opuzena, Kaštela i Trogira, Siska, Orahovice, Petrinje, Gline, Dvora na Uni..., kao i činjenicom da je prije godinu i pol dana zbog dodjele spornih kredita tvrtki „Eko grad“ iza brave završio Petar Tonković, posljednji direktor Fonda iza kojeg se vuku brojni repovi, otišli smo u dolinu Neretve gdje su nas dočekali opuzenski gradski vijećnici koji su s kilogramima dokumentacije na ovu temu opskrbili DORH u Dubrovniku i policiju.

Tamo smo i razgovarali s jednim od korisnika kredita – Stjepanom Miličevićem. Njegovu tvrtku „Klesarstvo Kamenko II“ Fond za razvoj i zapošljavanje kreditirao je s milijun i pol kuna. Kako je Fond za razvoj i zapošljavanje od 2004. do 2007. vodio Opuzenac Andrija Popović, u medijima mu se predbacivalo da je najviše kredita podijelio baš svojim HDZ-ovcima i prijateljima u dolini Neretve.

Miličević je pristao razgovarati, jer, veli, ne bi htio da se protumači da je dobio kredit zbog HDZ-a ili ratnog poznanstva s Popovićem, ali priznaje da smo napisali istinu da se zadužio po vrlo povoljnim uvjetima.

- Popovića poznajem još iz rata kad smo bili suborci. Čuo sam da se dijele povoljni krediti, kontaktirao sam ga i rekao mi je da napišem poslovni elaborat. Kako sam se namjerio baviti kamenoklesarstvom, tako sam i napravio, i ispalo je sve onako kako je Popović rekao – što jest, jest. Credo banka mi je na preporuku Fonda za razvoj i zapošljavanje odobrila milijun i pol kuna – priča Miličević. Ni on do danas nije vratio ništa, no veli, dug još postoji jer unatoč silnim nedaćama koje su ga snašle nije firmu gurnuo u stečaj, ali je zato u stečaj otišla Credo banka preko koje je kredit isplaćen.

- Pazite, ja sam tih milijun i pol kuna utukao u skupe strojeve i poslovni prostor do uporabne dozvole, da lipe više nisam imao. U to vrijeme mi se dogodila i tragedija, sin mi je bio u komi, a još počela teška kriza. No, gore od toga je da sam tek kad me nazvao službenik Fonda za razvoj i zapošljavanje Željko Malić i tražio da mu platim 150.000 kuna za protuuslugu zato što mi je dodijeljen kredit, shvatio o čemu se tu radi. Velim ja njemu kakvih 150 tisuća, zašto, jesi li ti normalan, a on meni da ću platiti to što mu ne želim dati novac, a kojeg, uostalom, nisam ni imao – iznervirao se Miličević kad se prisjetio u što je upao, ali tek tada su, naglasiti će, počele njegove nevolje.

- Ja iz Opuzena, a oni mi ne daju radit! Popločali su Pjacu, a meni ne daju ni blizu iako je bilo logično da kao lokalni kamenoklesar, koji je u startu jeftiniji od onih sa strane, radim za Grad. Zbog toga što nisam dao novac koji su tražili – prekrižili su me - jada se Miličević koji danas zato više nije vlasnik tvrtke, a posla se uhvatio njegov sin.

Miličevićevi sumještani nezavisni vijećnik u Gradskom vijeću Opuzena Jure Stanić i bivši nezavisni vijećnik u dva mandata i hrvatski branitelj Ivo Ključe, pričaju istu priču.

- Fond za razvoj i zapošljavanje kreditirao je i Grad Opuzen na način kao i propale poduzetnike u dolini Neretve. Odobrili su im kredit u visini od 6 milijuna kuna, od kojeg je 3. 873 385 kuna bez PDV-a potrošeno na uređenje gradskog trga, a ostatak je završio, vele, u poslovnoj zoni. Rata je trebala biti 900 tisuća kuna godišnje, ali, eto, kao ni ostali krediti koje je Fond pod Andrijom Popovićem i drugima odobrio, nisu vraćeni, ali je zato HDZ novcem poreznih obveznika dobio izbore u Opuzenu – zaključio je Ključe, koji je o svemu detaljno obavijestio policiju i DORH.

- Napišite slobodno, ta me ekipa nakon što sam počeo postavljati po njih vrlo neugodna pitanja smjenila s mjesta voditelja dvorane u Opuzenu i na to mjesto postavila Popovićevog kuma, a ja sam danas na Zavodu za zapošljavanje – nesretan je Ključe zbog činjenice što više ne radi, ali zato, veli, nema s čime ni kalkulirati, pa je spreman ispričati sve što zna o golemoj privatnoj imovini ljudi povezanih s Fondom za razvoj i zapošljavanje, koja je preko noći poprimila razmjere one kakvom se hvale i najimućniji među hrvatskim tajkunima.

- Ranjavan sam, cijeli sam rat nosio glavu u torbi, i ne bojim se nikoga, ma koliko je god ta ekipa oko Fonda opasno uvezana i moćna –poručuje Ključe.

Pitamo Juru Stanića čime je Grad Opuzen jamčio za kredit, jer svima nam u takvim slučajevima traže jamce, sudužnike, hipoteke..., pa što ne bi i njima?

- Nemojte me nasmijavati. Pod hipoteku su stavili jednu bezvrijednu kuću koja je bila izgorila, zgradu komunalnog poduzeća i zemljište od 16 000 kvadrata kojim prolazi javna cesta, a ono što je uz cestu je bilo odavno prodano. To je sve bila farsa – uvjeren je Stanić.

Opuzenci govore da su tvrtke koje su u Dubrovačko neretvanskoj županiji dobivale povoljne kredite putem Fonda za razvoj i zapošljavanje, HBOR-a i komercijalnih banaka, propadale jedna za drugom. Upućuju nas do sela bliskog prijatelja Ive Sanadera i maslinara Luke Bebića. Objašnjavaju da je cesta do sela Desno napravljena novcem Fonda za razvoj i zapošljavanje, a na njoj danas nema žive duše, piše Slobodna Dalmacija.

I američke strojeve za drobljenje kamena viđali su u dolini Neretve, u Komarni, a od policije i DORH-a, nadaju se, uskoro će saznati točno kome su se sve besplatno ravnali tereni i pripremalo tlo za sadnju u režiji državne tvrtke „Terra Forte“. Ta je tvrtka prema mišljenju njenog stečajnog upravitelja Damira Mikića gurnuta u bankrot, jer su usluge vrijednih rukovoditelja strojeva koji su danas bez kruha, bile tražene u Dalmaciji i Istri, ali, eto, nisu znali da su mnogima posao koji se cijenio i po 180 eura po radnom satu – odradili mukte.

I dok DORH u Dubrovniku zatrpavaju dokazima o kreditima koji su podijeljeni u Dubrovačko neretvanskoj županiji, i u Petrinji se vrti ista priča. Tamo je u centru pozornosti Dragan Čičić, vlasnik „Drvoplasta”, koji je, ponavljamo se, također završio u stečaju, a kojem su Hrvatska banka za obnovu i razvitak i Fond za razvoj i zapošljavanje odobrili i isplatili 32 milijuna kredita, a da u pogonu „Drvoplasta” nikada nisu započeli s radom, o čemu su braniteljske udruge iz Petrinje također obavijestile USKOK i DORH.

Bankama je i u ovom slučaju ostavljena u zalog bezvrijedna imovina, a na istražiteljima je da izvijeste javnost gdje su isparila 32 milijuna kuna. Nema firma iz Petrinje tek tako plastiku u nazivu, jer najviše su novca od Fonda za razvoj i zapošljavanje i partnerskih banaka dobile upravo tvrtke koje su se bavile reciklažom: „Eko Slavonija”, vladara hrvatskog rukometa Zorana Gopca i Višeslava Vukojevića, sina Vice Vukojevića, čak 50, 9 milijuna kuna.

Kako smo već pisali, 30 milijuna kuna kredita dodijeljeno je i famoznom „BBS-u” bivše HDZ-ove saborske zastupnice Barbare Bešenić, koja je optužena da je izvlačila novac iz Fonda za zaštitu okoliša na čijem je čelu bio optuženi Vinko Mladineo.

Tvrtka pritvorene Bešenić je završila u stečaju, a radnici na ulici, a isto se dogodilo i obrtu „PM Lignum” umirovljenog generala Pavla Miljavca, koji je kreditiran za 27 milijuna kuna i stotinama tisuća kuna bespovratnih poticaja koje mu je dodijelio Fond za razvoj i zapošljavanje dok je na čelu resornog ministarstva bio njegov kolega iz HDZ-a kasnije osuđeni Petar Čobanković.

O poticajima će još biti riječi, jer brojne kaznene prijave koje su podnešene DORH-u u Dalmaciji, sadrže imena ljudi koji s poljoprivredom do dana kada su se iz Fonda za razvoj i zapošljavanje počeli dijeliti krediti i poticaji, apsolutno nikakve veze sa agrumima ili maslinama nisu imali, a onda su preko noći počeli pokazivati zanimanje za cijenjene mediteranske kulture, pa dobivali na dar od države hektare i hektare zemljišta na služnost i novac poreznih obveznika.

U pitanju su deseci milijuna kuna koje su do sada uprihodovali zahvaljujući plodovima koje su im uzgojili opljačkani porezni obveznici.