Petnaestogodišnje djevojčice imaju čak 13 centimetara širi struk od svojih mama

Nemam što obući, a žuri mi se u školu - kaže školarka.

Nema problema, uzmi nešto iz mog ormara - odgovara joj majka.

Takav razgovor između majke i kćeri danas je rijetkost. Zašto? Naprosto zato što su djeca danas mahom viša od svojih roditelja. Takav trend vidljiv je i u obitelji Musulin. Kći Tara, učenica prvog razreda zagrebačke 16. gimnazije, desetak je centimetara viša od svoje majke Tamare. To možda ne bi čudilo, no Tamara je iste visine i kilaže kakve je bila u Tarinim godinama.

- Od svoje 14. sam ista. Tu i tamo dođe koji kilogram u hladnijim danima, no ljeti uvijek nestane. Moja je Tara odmalena krupnija od mene kad sam bila njezinih godina. Možda se najveća razlika vidjela kad je kretala u školu - kaže nam Tamara Reljan Musulin.

Tamarina 15-godišnja kći uvelike se u građi tijela razlikuje od svoje majke kad je bila kćerinih godina. Desetak je centimetara viša i nekoliko kilograma teža od svoje majke. Tara je pravi primjer današnjih adolescenata.

Svi smo viši od roditelja

- Apsolutno svi u mojoj školi su viši i teži od svojih roditelja kad su bili tinejdžeri. Nama to nije ništa čudno - kaže djevojčica koja se ni u čemu ne razlikuje od svojih vršnjakinja. No, da se vrati nekoliko desetljeća u prošlost, odskakala bi od ostalih 15-godišnjakinja u svom razredu.

Majka Tamara sjeća se da su djevojčice njezine generacije bile mršave i sitne. Smatra da je razlog kvalitetnija prehrana i više kretanja.

- Mi nismo bili toliko izloženi nezdravoj prehrani, brzoj hrani, ali ni aditivima i emulgatorima koji se danas koriste u hrani. Pokušavamo jesti što zdravije, no čitajući deklaracije shvatite da je rijetko koja namirnica koju kupite u trgovini bez aditiva - konstatira Tamara i dodaje da ipak nije sve u prehrani.

Za broj više i veće

- Evo, i danas rolam i trudim se biti što aktivnija, dok Tara, kao i njeni vršnjaci, sve više sjedi. Tara dosta vremena provede sjedeći u školskoj klupi ili za računalom - objašnjava Tamara.

Da su današnja djeca krupnija, vidljivo je i u trgovinama dječje odjeće i obuće. Najveći broj cipela na dječjem odjelu najčešće je 38, a negdje doseže i 40. To je inače standardni broj odrasle žene. Isto tako, odjeća za današnje 14-godišnjakinje komotno bi mogla biti small ili medium na ženskim odjelima. Takvo iskustvo ima i Vlado Ćehulić, koji iz hobija šiva narodne nošnje.

- Djeca su prije 10 godina bila sitnija. Nisu bila toliko jaka i razvijena kao danas. Nekad sam za 14-godišnjake šivao narodne nošnje broj 38, dok je danas standardni broj 40. I njihov broj cipela se povećao - kaže Ćehulić.

Priču majke Tamare i kćeri Tare potvrđuje i najnovija britanska studija iz koje je vidljivo da je prosječnoj šesnaestogodišnjakinji prije dvadesetak godina struk bio oko 64 centimetra, a današnjoj se “podebljao” na čak 76 centimetara. Taj je podatak poprilično zabrinuo stručnjake jer baš masnoće oko struka imaju dalekosežne posljedice na zdravlje odraslih osoba. Iz generacije u generaciju djeca su sve viša, što stručnjake baš i nije previše uzbuđivalo, ali otkriće da su djeca i sve deblja, odnosno da imaju sve nepovoljniji omjer visine i težine, a osobito da ih je sve više sa “šlaufom” oko trbuha poziva na uzbunu. Primjerice, simptom tzv. metaboličkog sindroma koji sa sobom nosi dijabetes, visok krvni tlak i visoke masnoće u krvi baš je posljedica nagomilavanja masnoća oko trbuha.

Nedavno završeno istraživanje znanstvenika sa Sveučilišta u Leedsu u kojem se, osim povećanja težine i visine u proteklih dvadesetak godina kod mladih, mjerio i obim struka potvrđuje baš tu opasnost.

Naime, kako svi relevantni zdravstveni pokazatelji govore da su baš masnoće oko struka najopasniji dio debljine, znanstvenici se u svojim studijama sve više usmjeravaju baš na praćenje obima struka.

Najopasnija debljina

Naravno, jasno je da je to posljedica premalog kretanja, odnosno premale tjelesne aktivnosti ne samo kod odraslih nego i kod djece. Igranje i druženje sve se više svode na kompjutorske igrice koje isključivo razvijaju koordinaciju pokreta prstiju, dok drugi dijelovi tijela miruju, a šansa da se troši dovoljno kalorija svedena je na minimum, kao i pravilno oblikovanje tijela.

Gojazni dječaci

Zbog toga ne čudi rezultat britanske studije koja je pokazala da se struk prosječne 16-godišnje Britanke proširio čak 13 centimetara u protekla dva desetljeća. Znanstvenici tvrde da bi šest od deset djevojaka bilo pretilo u 16. kada bi se uzimala u obzir veličina struka umjesto indeksa tjelesne mase (ITM) jer barem jedna od deset djevojaka ima struk veći od 88 centimetara, što je znak debljine i za odrasle žene.

Dakako, struk se proširio i dječacima pa je prosječno porastao sa 69,3 na 77,7 centimetara u istom razdoblju. Zna li se da je masnoća oko trbuha vrlo rizična jer ima učinak na vitalne organe, upozorenja znanstvenika treba uzimati vrlo ozbiljno. Kako indeks tjelesne mase mjeri samo odnos težine i visine bez obzira na to gdje se masnoća na tijelu nalazi, kažu stručnjaci, to nije pravi pokazatelj zdravlja. Voditeljica studije Claire Griffiths kaže da je ITM vrlo korisna mjera, ali da gomilanje masnoća oko struka znači da nema dovoljno tjelesne aktivnosti, što će koju godinu poslije prouzročiti ozbiljne zdravstvene probleme kod odraslih.

Prva studija u kojoj je među djecom u Hrvatskoj, uz težinu i visinu, mjeren struk kod djece u dobi od 6,5 do 18 godina rađena je 2006. godine, a rezultati objavljeni 2011. pod vodstvom prof. dr. Vesne Jureše sa Škole narodnog zdravlja “Andrija Štampar”. Dakako, ne može se napraviti usporedba s mjerama djece u istoj dobi dvadeset godina ranije u Hrvatskoj jer takvi podaci ne postoje, ali pokazalo se da, primjerice, struk iznad 70 centimetara ima više od 50 posto 16-godišnjakinja, a iznad 77 centimetara više od polovice dječaka te dobi. Prof. dr. Jureša kaže da među hrvatskom djecom ima podjednak broj debelih kao u zemljama EU, odnosno takvih je od 3 do 7 posto. No, dodaje da zabrinjava podatak da je, prema njenom istraživanju, u Hrvatskoj oko 20 posto djece s prekomjernom težinom, dok je u Europi takvih oko 12 posto.

Vrijeme za preventivu

Ovo je istraživanje rađeno na 12.000 djece u šezdesetak osnovnih i srednjih škola pa su dobiveni podaci vrlo realan pokazatelj stanja. Usporedba s nekim ranijim hrvatskim istraživanjima pokazala je da su, primjerice, 16-godišnjaci tada bili teži 8,7 kilograma nego dvadesetak godina ranije. - Nažalost, premalo je fizičke aktivnosti kod mladih i naš prijedlog da se sat tjelesnog održava svaki dan nije realiziran - kaže prof. dr. Jureša. Dodaje da postoje i neki drugi preventivni programi prehrane školske djece, ali ni oni još nisu zaživjeli jer za preventivu po običaju uvijek nedostaje novca. Rezultat je sve više oboljelih od kroničnih bolesti, poput dijabetesa i visokog kvrnog tlaka, koje su direktno povezane sa životnim navikama.

Britanska studija koja je više od osam godina pratila 3500 osoba rođenih početkom ili prije 1952. godine tvrdi da su ti građani imali tanji struk jer su se više kretali. Danas čak i ona djeca kojoj ITM ne odudara previše od normale imaju višak masnoća oko struka. Pregled djece u sedam srednjih škola oko Leedsa i usporedba ITM-a te mjerenje struka pokazali su da se 18 posto dječaka u dobi od 11 godina može klasificirati kao pretile. Broj pada kad navrše 15 godina.

U 11. je pretilo 14 posto djevojaka, a u 15. njihov broj pada na 11 posto. Ipak, po veličini struka pretilost je među 11-godišnjacima porasla s nekadašnjih 13 posto na 23 posto, kažu znanstvenici.

Osnovno je pitanje, kažu stručnjaci, kako djecu potaknuti na više kretanja. Možda bi ideja o jednom školskom satu tjelesnog dnevno bila dobar početak?