Pojeftinit će meso, riba, mlijeko, šećer, voće...

Zbog ulaska u Europsku uniju , Hrvati će na hranu trošiti manje nego do sada. Trgovci su već počeli rušiti cijene hrane, a sljedećih se mjeseci može očekivati ubrzanje toga procesa, koji bi građanima u konačnici ipak trebao ostaviti nešto više novca u ispražnjenim džepovima.

Najizgledniji kandidati za daljnja sniženja su meso, riba, mlijeko i mliječni proizvodi te voće, povrće i šećer. Ti su proizvodi, naime, do sada podlijegali carinjenju pri uvozu, a ulaskom u Uniju, nestaje carinska granica koja nas je dosad dijelila od drugih članica.

Jačanje konkurencije

To znači da se prodavačima otvara prostor za novi val rezanja cijena, čak i u uvjetima poskupljenja hrane na svjetskom tržištu. Osim ukidanja carina, na smanjenje cijena hrane, tvrde analitičari, utjecat će i jačanje konkurencije na hrvatskom tržištu.

- Pojačava se konkurencija, a to će dovesti do pada cijena jer će prodavači zauzimati tržišne pozicije - istaknuo je Zdeslav Šantić, makroekonomist SG Splitske banke.

U cijeloj priči nije nevažan ni faktor krize koja Hrvatsku trese petu godinu zaredom. Recesija je stanjila džepove građana. To se posebno odnosi na vojsku od oko 320.000 nezaposlenih, koji muku muče s golom egzistencijom, ali i na one sretnike koji još imaju posao, no čiju su kupovnu moć nagrizli rezanje plaća i lavina poskupljenja. U situaciji kada se potrošnja urušava, a građani dvaput okrenu svaku kunu prije nego je potroše, trgovci baš i nemaju puno manevarskog prostora. Rezanje cijena hrane trebalo bi se povoljno odraziti na kućne budžete. Hrana, naime, u potrošnji hrvatskih kućanstava sudjeluje, kako pokazuju podaci državne statistike, s visokih 31,7 posto, što znači da prosječno hrvatsko domaćinstvo svaku treću kunu kojom raspolaže potroši na hranu.

Ukidanje carina

U isto vrijeme, prosječno kućanstvo u EU, prema podacima Eurostata, na hranu troši tek svaki osmi euro, ili samo 12,9 posto kućnog budžeta.

Uštede na hrani, međutim, ne bi trebale biti jedini dobitak hrvatskog zaogrtanja EU plaštom. Pojeftinjenja su izgledna i kod polovnih, pa i dijela novih automobila, kao i pri kupnji preko interneta. Razlog za to su izmjene u poreznom sustavu. U slučaju kupnje automobila, radi se o izmjenama u sustavu trošarina, a kod kupnje preko interneta kao spas pojavljuje se već spomenuto utapanje Hrvatske u jedinstveno tržište EU, odnosno ukidanje carina.

Jačanje konkurencije na hrvatskom tržištu trebalo bi dovesti i do pada cijena autoosiguranja. Iskustva drugih zemalja pokazuju da im je članstvo u Uniji donijelo jaču konkurenciju na osiguravateljskom tržištu, što je dovelo do smanjenja cijena polica.

Normalnije cijene

Članstvo u EU srušit će i dosad paprene cijene roaminga i IT usluga. No, za razliku od drugih dobitaka iz nove EU jednadžbe, okidač za to bit će smjernice EU, koje telekome prisiljavaju da snize cijene odlaznih poziva prema drugim članicama Unije. Do kakvih bi to ušteda moglo dovesti možda najbolje pokazuje podatak da prosječno hrvatsko kućanstvo na komunkacijske usluge izdvaja 5,4 posto svojih mjesečnih prihoda, a u slučaju prosječnog kućanstva u EU taj udio više je nego upola manji, samo 2,6 posto.

Koliko će u konačnici pasti cijene pojedinih roba i usluga ovisi o samim prodavačima i njihovoj spremnosti da srežu marže.

Veći trgovinski deficit

Već se sada može reći da ulazak u EU mnoge hrvatske tvrtke, posebno one okrenute uglavnom domaćem tržištu, stavlja u tešku poziciju. Kada se svemu pribroji i učinak izlaska iz CEFTA-e, konačan bi rezultat, kako pokazuje računica HNB-a iz lipnja prošle godine, u prvoj godini članstva mogao produbiti manjak u robnoj razmjeni sa svijetom za 200 milijuna eura.

U takvoj situaciji, hrvatskim tvrtkama neće preostati ništa drugo nego da porade na restrukturiranju i jačanju vlastite konkurentnosti jer, u protivnom, neće biti u stanju preživjeti pojačanu tržišnu utakmicu. Ipak, kada se sve zbroji i oduzme, ulazak u EU Hrvatskoj će koristiti. Potrošači će profitirati od nižih cijena, a proizvođači koji su se za EU prije dobro pripremili imat će priliku krenuti u osvajanje golemog tržišta Unije. Na kraju, rezultat bi trebao biti stvaranje održivog i uspješnog tržišnog gospodarstva.