Predsjednika Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, ujedno i Matice hrvatskih sindikata, Vilima Ribića, posjetio sam, po dogovoru, točno u 17 sati, u nedjelju 2. lipnja, u njegovu stanu u Kosirnikovoj 75 na Jelenovcu, nedaleko od bolnice u Vinogradskoj, piše Globus.
Susreli smo se ispred zgrade u kojoj živi. Upravo je izlazio iz kuće i nosio u ruci poveću plastičnu vreću u kojoj se nalazilo smeće. To je smeće, pred mojim očima, bacio u obližnji kontejner.
Upitao sam ga ima li možda u tom činu kakve (tragične) simbolike. Slegnuo je ramenima, nije ništa odgovorio.
Ne, nisam mu nosio dobre vijesti. Te sam nedjelje iz pouzdanih Vladinih izvora doznao da je njegova gromoglasna sindikalna akcija – kad kažem njegova, mislim i na njegove suradnike, na vođe ukupno 11 sindikata državnih i javnih službi – u velikoj opasnosti i da je vrlo vjerojatno da će on, Ribić, uskoro biti “ubijen” (čitaj: pacificiran u naumu da organizira uspješan opći štrajk u cijeloj Hrvatskoj).
“Vladinih” pet. Došao sam, naime, do informacije da je ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić, glavni Ribićev suparnik, za sutradan, tj. u ponedjeljak, u 14.00 sazvao sastanak na kojem će biti nazočni svi tzv. reprezentativni sindikati, pa tako i oni koji uopće nisu u sporu s Vladom pa samim time i ne podržavaju najavljeni štrajk. Mrsić je time htio pokazati da ima uza se najmanje pet sindikata koji su čista sindikalna opozicija Vilimu Ribiću i koji, shodno tome, nisu spremni podržati njegove superambiciozne planove da se aktualna Vlada na najradikalniji mogući način, tj. putem generalnog štrajka, natjera na ustupke, odnosno na povrate nekih oduzetih prava, zaposlenicima u državnim i javnim službama u Hrvatskoj.
Tih pet “Vladinih”, tj. Mrsićevih, sindikata jesu: Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi (predsjednica Spomenka Avberšek), Ivica Babić (predsjednik Hrvatskog liječničkog sindikata), Sindikat zaposlenika u hrvatskom školstvu “Preporod” ( Željko Stipić), Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske ( Jadranka Ivezić) i Nezavisni sindikat djelatnika MUP-a ( Zdravko Lončar).
U nedjelju 2. lipnja ministar Mrsić bio je na izravnoj telefonskoj liniji s vođama tih sindikata (najmanje s njih dvoje) i s njima iscrpno dogovarao zajedničku akciju protiv Ribića.
Štoviše, do mene je došla čak i ta vijest da je jedan od ključnih Ribićevih kompanjona, Boris Pleša, predsjednik Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika RH (vrlo važne sindikalne organizacije koja broji blizu 20 tisuća članova), njegov, dakle Ribićev potencijalni (ili vjerojatni) Juda, koji u sebi sumnja u stvarnu učinkovitost štrajkaških metoda te je, navodno, spreman za dan, dva ili tri i definitivno prijeći na suprotnu, tj. Vladinu (čitaj: Mrsićevu) stranu. I to nakon stanovitog reteriranja četiri od ukupno 11 Ribićevih sindikata (Carinskog sindikata Hrvatske, Sindikata djelatnika u vojsci i državnim službama, Sindikata policije Hrvatske i Sindikata Porezne uprave Hrvatske) koji se zasad (ovaj sam tekst pisao u ponedjeljak popodne) još nisu kategorički izjasnili o svom ulasku u štrajk, iako su u biti na Ribićevoj strani.
- Vama se, Vilime, sprema giljotina, i, iskreno rečeno, nikako ne bih htio biti u vašoj koži - rekao sam trenutačno najeksponiranijem hrvatskom sindikalnom lideru dok smo zajedno ulazili u njegov stan.
Nastojao je odreagirati maksimalno cool koliko je to bilo moguće. Iako mu, vidjelo se, nije bilo svejedno, piše Globus.
...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....