Na natječaj za Stablo godine 2024. stigle su brojne nominacije, stručno povjerenstvo odabralo je pet stabala, a čak tri su iz Dubrovačko-neretvanske županije i to dva čempresa i jedan rogač. Kako bi istaknuli značenje starih stabala u životima ljudi te kako bi se bioraznolikost sačuvala za buduće generacije, na europskoj razini osnovano je natjecanje Tree of the Year, na kojem su hrvatska stabla već ostvarila zapažene rezultate. U Hrvatskoj natjecanje službeno provodi Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije u suradnji s Fakultetom šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatskim šumama te Hrvatskim agrometeorološkim društvom, piše Dubrovački vjesnik.
Pobjednik nacionalnog natjecanja predstavljat će Republiku Hrvatsku na natjecanju za izbor Europskog stabla 2025. Kako se doznaje, na natječaj otvoren u svibnju pristigle su brojne prijave, a stručno povjerenstvo imalo je težak posao izdvojiti pet nominiranih stabala za koje možete glasovati do kraja rujna. Kriterij odabira nisu samo starost, veličina ili ljepota stabla, već mitovi, legende i kazivanja, povezanost stabala s ljudima tijekom surove prošlosti kad su nominirana stabla bila razlika između života i smrti ili su ostala zapisana kao simbol radosnih i tragičnih događaja.
S.O.S. stablo
Više od 400 godina star čempres pokraj crkve Gospe od Karmena u istoimenom selu na Pelješcu prijavila je Nedjeljka Radovanović, zaljubljenica u prirodu, svoj rodni kraj i staro stablo.Crkva je okružena čempresima, ostacima Kneževog dvora i ljetnikovca Dubrovačke Republike pod kojom je Pelješac proveo stoljeća. Najveći čempres, onaj odmah pokraj crkve, u prošlosti je spasio vojnika i tako postao simbol života surovog podneblja. U njemu se, naime, tijekom Drugog svjetskog rata krio njemački dezerter. Dane je provodio nepomično se skrivajući u čempresu, a noću se hranio u selu. Nakon rata, seljani su ga opremili hranom i vodom te ga ispratili kući.
"Priču o čempresu dobila sam u naslijeđe prije nekoliko godina, netom prije tetkine smrti. Izletnici rado dolaze na ovaj plato pokraj crkve Gospe od Karmena budući da odiše posebnim mirom. Pričom želim svima ukazati na to da su na ovom mjestu priroda i čovjek oduvijek duboko povezani i da ovo mjesto ima posebno značenje za život lokalnog stanovništva. Stablo je spasilo čovjeka! Zato mi trebamo nastojati što više sačuvati prirodu. Nije slučajno dubrovački knez iz doba Dubrovačke Republike baš ovdje izgradio svoj ljetnikovac i dvor, a crkva pokraj koje se nalazi čempres najstarija je crkva na ovom dijelu Pelješca, inače matična crkva do 19. stoljeća. Stanovništvo Karmena danas broji samo četvero ljudi, odumire kao sva naša sela, no čempres je i dalje tu kao simbol života", objašnjava Nedjeljka Radovanović razloge prijave starog čempresa.
Crnomira čempres
Dalje preko Pelješkog kanala, iz Dubrovačke Republike u Mletačku Republiku pa u samo središte otoka Korčule, u Čaru, prolazeći glavnom cestom, pokraj crkve sv. Petra nećete moći ne zamijetiti piramidalni čempres star više od 400 godina. Na natjecanje su ga prijavili članovi KUD-a Petar Crnomir budući da je legenda o slavnom čarskom junaku okosnica prijave.
Prema legendi, mletački knez zahtijevao je da mu svako mjesto na otoku Korčuli pokloni najbolju zemlju. Čarom je tad upravljala obitelj Crnomiri, a najstariji brat Petar Crnomir nije pristao dati zemlju zbog siromaštva, već je pružio otpor koji je na kraju platio životom. Crnomiri su tako postali simbol otpora i otočne borbe za slobodu, a puk je u zahvalu i sjećanje na junaka posadio čempres. Opseg debla veći je od četiri metra, a starost se procjenjuje na više od 400 godina. Kao jedan od najstarijih čempresa uopće, zakonom je zaštićeni spomenik prirode.
Šutljivi starac priča priče
Priču o rogaču, koji uz cestu za Velu spilu raste već 200 godina, ispričao je Josip Tabain iz Vele Luke, potomak onoga tko ga je i posadio.
"Rogač je zasadio moj šukundjed prije otprilike 200 godina, blizu svog vinograda. Stablo je raslo i postalo odmorište od teškog rada u polju, daje debelu hladovinu u ljetnim mjesecima. Njegovi plodovi služili su kao hrana za stoku, ali i poslastica za ljubitelje rogača. Moj djed, otac, ja, moja djeca i unuci igrali smo se oko rogača, penjali po stablu te radili kućice u njegovim krošnjama. Danas rogač i dalje rađa plodovima, a ispod njegove razgranate krošnje često se sastajem s društvom", napisao je u prijavi Tabain.
Osim ova tri stabla, u konkurenciji su još hrast crnika s Raba i jela iz Gospića. Glasovati možete do 30. rujna, a proglašenje pobjednika natjecanja Hrvatsko stablo 2024. godine održat će se tijekom listopada.
Za Stablo godine glasajte OVDJE