Najtužniji ljudi zasigurno žive u Dvoru jer ma koliko se trudili, nismo tamo uspjeli naći nijedan razlog za sreću. Dakako, ako izuzmemo prekrasan krajolik, čarobnu rijeku Unu, potoke koji izviru iza svakog šumarka. Vozili smo se tamo u četvrtak oko 10 sati.
Od Gline do Dvora putem smo se mimoišli s tri vozila: kamionom koji je prevozio trupce, bagerom i policijskim vozilom, a govorimo o dionici od 54 kilometra i jednom satu vožnje. Na povratku nikoga, osim ophodnje granične policije koja nas je zaustavila i kontrolirala jer tamo čovjek budi sumnju već zato što se uopće našao na mjestu gdje više nitko ne dolazi. Cesta više nije samo puna rupa, nego ćete naići i na nekoliko klizišta i odrona. Signal za mobitel malo imate, više nemate, a čak i pred općinskom...