Iz godine u godinu u školski sustav ulazi sve više djece s poremećajima iz autističnog spektra. Zašto je tako, ne znam, ali definitivno jest. U posljednjih 10 godina u svakoj generaciji imamo poneko dijete kojem je potreban asistent.
U posljenjih 10 do 15 godina, obrazovna politika podrazumijeva integraciju djece s posebnim potrebama u redovite razredne odjele - govori Siniša Jaroš, pedagog u OŠ Augusta Šenoe, jednoj od većih zagrebačkih osnovnih škola, i napominje da obrazovnu politiku ne prati predviđen broj stručnih suradnika utvrđen pedagoškim standardima Ministarstva znanosti i obrazovanja iz 2008. godine.
U njegovoj školi nisu zadovoljeni čak ni ti skromni pedagoški standardi. - Škola brine otprilike o 800 učenika i trebali bismo imati četiri stručna suradnika, a imamo tri, među kojima je i knjižničarka - kaže Jaroš i podvlači da on kao pedagog i kolegica edukator rehabilitator sami rade s djecom, učiteljima i roditeljima. Škola pritom ima područni odjel u Pongračevom, a pod nju potpada i razredni odjel djece iz Doma AG Matoš koja su izdvojena iz obitelji.
Ministarstvo
Nevjerojatno je, međutim, što Jaroš devet godina Ministarstvu piše molbe da zaposle još jednog stručnog suradnika, a do danas nije dobio odgovor. - Znamo kako je u velikim sustavima. Nekada ćete dobiti topao i srdačan odgovor, nekada birokratski, ali ćete ga dobiti. Mi čak ni to - kaže Jaroš.
Na novinarski upit Ministarstvo je reagiralo. - OŠ Augusta Šenoe u Zagrebu ima 787 učenika, od kojih je dvoje u Domu. U Školi su zaposlena četiri stručna suradnika i to pedagog, psiholog, edukacijski rehabilitator i knjižničar - odgovorili su uz napomenu da prema pedagoškom standardu škola s više od 500 učenika zapošljava četiri stručna suradnika, kojima pripada i knjižničar.
Prešutjeli su, međutim, bitnu činjenicu. Psiholog kojeg spominju nije u stalnom radnom odnosu, nego je riječ o pripravnici kojoj 15. prosinca istječe ugovor. Jaroš kaže da su već bili u takvoj situaciji 2018. godine kad su uzeli psihologinju pripravnicu. Godinu je stažirala kod njih, a kad je naučila posao i položila stručni ispit, nisu je mogli zaposliti. - Kolegica je još pola godine volontirala u školi, ali nismo dobili odobrenje za njezino zapošljavanje i otišla je. Opet smo u istoj situaciji - kaže pedagog.
Što se domske djece tiče, kaže da se Dom AG Matoš preuređuje i zato brinu o dva učenika, a ondje redovno imaju razred od najmanje desetero djece različitih uzrasta.
Kako bi oslikao "redovno" stanje, napominje da imaju osam razreda s djecom kojoj je odobrena pomoć asistenata. - To je viši nivo potrebe, a imamo i niže nivoe, kao što je prilagodba programa, rješenje o individualizaciji. O velikom broju djece brine stručna služba, osobito naša rehabilitatorica - kaže Jaroš.
Potres i pandemija
Redovni dio posla je i rješavanje svakodnevnih sukoba i problema te intenzivna komunikacija preko društvenih, gdje se prenose sva događanja pa tako i svađe, omalovažavanja, vrijeđanja. - I tu moramo reagirati, kako preventivno, tako i kad se nešto dogodi, i rješavati sukob - govori pedagog.
Situaciju je, kaže, otežao potres, a potom pandemija. Škola je ozbiljno oštećena u potresu, što je uplašilo djecu i roditelje. Obnovljena je, ali je ostao strah. Nadovezala se pandemija i izolacija koju nosi sa sobom.
Jaroš kaže da pandemija ostavlja velike posljedice na djeci i iz vlastitog iskustva potvrđuje rezultate svjetskih istraživanja koja govore o povećanim problemima kod djece. Kaže da su psihološki problemi sve učestaliji, posebno anksioznost, da su djeca sve nesigurnija, što se manifestira povlačenjem u sebe i autodestrukcijom ili pak agresivnošću. Kao o posljedici pandemije govori i o porastu obiteljskog nasilja.
Ističe da im je psiholog prijeko potreban u školi, a puno posla bilo bi i za logopeda te socijalnog pedagoga.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....