Baka Marija je, na svu sreću, bila u Našicama dok je vodena bujica nosila sve pred sobom spuštajući se niz obronke Seone. Odnijela je tako i pola kuće 80-godišnje žene koja je u trenu ostala bez svoga doma.
- Ma, možemo samo Bogu zahvaljivati što nije bila kod kuće kada se to dogodilo - priča nam dan poslije nezapamćene bujične poplave koja je zahvatila našičko područje Suzana Dragić, unuka Marije Bošnjaković kojoj je bujica uništila pola kuće.
- Kuća je ionako bila stara, tako da tu od popravka nema ništa, ali najvažnije je da je baka i dalje s nama. Sreća što je bila kod doktora, a onda je još morala i mene pričekati da završim s poslom, pa da je povezem. Baš u tom vremenu, dok me čekala, dogodilo se to što se dogodilo - rekla je Suzana koja je svoju baku tek navečer odvezla do kuće. Žena se rasplakala. Bio je to, kaže nam Suzana, potresan prizor.
- Evo, i sada je pod stresom. Upravo je doručkovala, popila lijekove i legla da se odmori - dodala je Suzana, pa nismo htjeli inzistirati da nam i baka Marija kaže nešto o tome kako se osjeća.
Ponedjeljak poslijepodne bio je jedan od najgorih dana na našičkom području u novijoj povijesti kad je riječ o elementarnim nepogodama. Obilna kiša izazvala je bujicu koja se slijevala s Krndije na okolna brda, ulazila u kuće, podrume, potapala dvorišta i ceste u Seoni, Donjoj Motičini, Martinu, Zoljanu... Odvodni kanali nisu mogli primiti toliku količinu vode. Štetu kod obitelji Ocelić u Seoni je velika.
Nitko ne reagira
- Sestrina kuća je potpuno poplavljena - priča Terezija Ocelić koja s mužem i djecom živi u jednoj, a njezina sestra Anica Bošnjaković u drugoj kući u istom dvorištu. Odmah pokraj potoka.
- Vidite ovaj komad betonskog zida. Njega je odvalilo s druge strane mosta i odvuklo 15 metara dalje niz potok. Sad nas muči i što se nešto čuje u spavaćoj sobi, iako nam kuća uopće nije bila poplavljena. Pod je propao i zid je u zraku tako da bez problema mogu staviti prste između zida i poda, ormari su se nakrivili. Što se dogodilo, ne znam, jel' došla neka podzemna voda? - pita se gospođa Terezija dok nam pokazuje što im se dogodilo u kući. Dolazi njezina sestra i kaže kako joj je voda odnijela bicikl.
- Nema ga više - zaplače Anica, okrene se i ode, a Terezija nam objašnjava kako su joj taj bicikl kupili nećaci, Terezijini sinovi, za 60. rođendan jer joj je liječnik zbog problema s nogom preporučio vožnju biciklom. Priča Terezija da cijelu noć nisu zaspali, a ona je sve vrijeme plakala. Utopilo im se i desetak kokoši.
- Najviše sam ljuta na Hrvatske vode. Godinama muž zove nekoliko puta godišnje zbog ovih potoka koji prolaze pokraj kuće, da se nešto učini, ali nitko ne reagira - ističe Terezija.
Njihov susjed Boris Bjelokapić, koji ima OPG i bavi se uzgojem svinja te obrađuje deset hektara zemlje za potrebe svog OPG-a, također zbraja štetu. Uskladištena zob u vrećama potpuno je uništena.
- Problem je što smo između dva potoka, tu je voda tekla kao da je rijeka - pokazuje nam oko sebe na cestu i zemlju.
Na drugoj strani brda, u Zoljanu, ista slika. Ljudi čiste i spremaju što se može spremiti nakon katastrofe koja ih je pogodila.
Obitelji Ladnjak uništeno je prizemlje prije četiri godine sagrađene divne kuće obložene ciglom, a iznutra uređene drvenim gredama. Na podu je sve puno blata.
- Bili smo u kući, upravo smo ručali kada je počelo nadirati. Ja sam izašao prvi da vidim što se događa, a to se tako brzo počelo puniti da je žena morala s djetetom izaći kroz prozor. Vatrogasci su došli s vrećama pijeska u roku od 15 minuta, ali više se ništa nije moglo učiniti. Teklo je odozgo kao rijeka - govori Mario Ladnjak dok njegova supruga Irena pokazuje na cvijeće u kalićima koje je uzgojila u svom plasteniku.
- Nedavno sam se počela baviti uzgojem cvijeća. Sve je prevrnuto, a bilo je više od 1000 komada koji su trebali ići u prodaju - ispričala je Irena.
Prvo se pomolili
Isto su nam rekli i mještani Zoljana koje smo zatekli u dvorištu mjesne crkve Sv. Katarine, koja je bila potpuno poplavljena. Skupile su se žene koje pjevaju u crkvenom zboru i čitaju na misi te muškarci, iznijeli su klupe, stolice, prali, čistili...
- Upravo ste nas uhvatili na pauzi - smiju se kada smo došli do njih, a na trpezi se, naravno, i u ovakvim trenucima našlo mjesta za domaći kulen, kobasicu, slaninu, pečenicu i neizostavnu šljivovicu.
- Prvo smo se pomolili, a sada moramo i nazdraviti što smo svi preživjeli - kažu nam.