Mogu li stres, potiskivanje emocija, toksičnost u odnosima, kompromisi, manjak ljubavi prema samome sebi načiniti veću štetu našem zdravlju od manjka tjelovježbe ili nezdrave prehrane? Iako manje vidljiva, da li je zdrava psiha bitnija od zdrava tijela? To su neka od pitanja na koja Bruno Šimleša u svojoj novoj, desetoj, knjizi '(P)ostati zdrav' daje potvrdan odgovor.
"I srce na neki način treba vježbati, ne samo bicepse, a zdrav način života nije jedini čimbenik koji utječe na naše zdravlje, nego su to i naše misli", govori nam pisac i sociolog te dodaje da se ne trebamo odreći blagodati klasične medicine kako bismo uživali benefite holističkog pristupa. Šimleša kaže da njihovim kombiniranjem povećavamo šanse za izlječenjem odnosno očuvanjem zdravlja.
Knjiga je namijenjena svima koji se bore za zdravlje, ali i članovima njihove okoline da otkriju kako im biti najbolja moguća podrška. Namijenjena je i zdravima da ostanu zdravi, navodi Šimleša. "Većina ljudi o zdravlju tek razmišlja kad se razboli. Slično razmišljaju o braku tek kad dođu do razvoda. A trebali bi reagirati prije", naglašava on.
S popuštanjem epidemioloških mjera Šimleša napokon može promovirati knjigu u susretu s čitateljima uživo, u čemu posebno uživa. Tako je ovaj tjedan bio u Slavoniji, 4. travnja ima promociju u Zagrebu, a onda još pet u Dalmaciji. Tri tisuće primjeraka nove knjige rasprodano je u manje od tri mjeseca i već je tiskano drugo izdanje.
U knjizi autor govori o faktorima koji utječu na zdravlje, a zanimljivo je da se samo dva faktora odnose na tijelo, dok se devet odnosi na duh.
"Uz tjelovježbu, fizičku aktivnost i zdravu prehranu, trebamo smanjiti i razinu stresa. Bitno je shvatiti što znači kompromis, a što kompromitiranje. Problem je kad stalno daješ, daješ svoje strpljenje i energiju, a ništa ne dobivaš s druge strane. Ako se godinama gušimo u takvom odnosu i tijelu je lakše proizvoditi stanice koje idu kontra nas", govori Šimleša koji u knjizi koju je pisao dvije godine kombinira vlastito iskustvo pružanja pomoći onkološkim bolesnicima i zaključke brojnih znanstvenih istraživanja koji dokazuju utjecaj uma na tijelo. Holistički pristupajući zdravlju naglašava važnost misli, emocija i odnosa na naše fizičko stanje te preispituje uobičajeno shvaćanje koncepta zdravog života.
Bitno je naglasiti da on nikako ne negira zapadnu medicinu, već ističe činjenicu da smo, osim medicine i lijekova, i mi dio rješenja, a naše srce i naš um su izvanredna tvornica lijekova.
Kao divan primjer navodi svoju pokojnu prijateljicu Ljiljanu Pranjić, koja je umrla lani uoči izlaska knjige, a koja mu je bila velika inspiracija.
"Ljiljana je bila vrlo zdrava osoba. Pametno, mudro i zrelo je gledala na svoj život i svoju bolest. Nije se poistovjećivala s njom, činila je maksimum da medicini bude lakše. Ona je nadrasla sve prognoze i 21 godinu je sretno i uspješno živjela s bolešću. Osim što je imala odlične liječnike i sama je bila svoj liječnik", priča Šimleša i dodaje da je ona našla magičnu i tako važnu granicu da se ne poistovjeti s bolešću, a opet da ju ne ignorira.
To nikako ne znači da Šimleša promovira pozitivno razmišljanje i smješak na licu 24 sata dnevno. Kad se radi o bolesti općenito trebamo uvažavati emocije, smatra on, jer sve neizražene emocije imaju negativan utjecaj na naše zdravlje. Kad govorimo o potisnutim emocijama, naravno, postoji i društvena percepcija onoga što smatramo prihvatljivim ponašanjem. Sve emocije pokazuju gdje smo, zato ih treba izraziti i shvatiti što nam koja govori.
"Nitko ne može i ne treba biti iznad svega. Normalno je da ponekad ispadamo iz tračnica, da smo ljuti i tužni. Samo smo ljudi. Naravno da se ne trebamo blesavo smijati ako je situacija teška. Ono što je važno je dopustiti si tugu, ali i onda vidjeti kako pomoći, kako biti dio rješenja", govori Bruno.
Emocionalni teroristi su u teškim situacijama veliki uteg. To su oni koje nasilno dižu raspoloženje nekome tko nije dobro.
"Ako je netko doznao tešku dijagnozu i otvorilo mu se tlo pod nogama, najmanje mu treba da mu kažemo 'bit će sve ok, odi spavati. Sutra će biti bolje'. Osobi tada treba suosjećanje. Netko tko će s njime tugovati", napominja Šimleša, koji je i sam dobar model za svoje teorije.
Ne puši već 14 godina, trudi se zdravo hraniti, pije izvorsku vodu, kreće se puno, redovito vježbam. No, kaže, to je samo manji dio onoga što radi za svoje zdravlje.
"Veći je dio što sam posvećen otac i zadovoljan sam zbog toga, strastima dajem prostora u danu, imam malo stresa. Imam privilegiju da mogu birati poslove. Znam tko sam pa se ne uzrujavam što o meni misle ljudi do kojih mi nije stalo. Zadovoljan sam u braku. Ako primjerice imaš stres jer si nesretan s osobom s kojom živiš to je enorman stres", objašnjava.