BIVŠI MINISTAR Pančić: 'Jedan me branitelj u Vukovaru pitao hoće li biti rata'

Rijeka ljudi slijevala se tog prohladnog ponedjeljka vukovarskim ulicama. Branitelji u zelenim “vijetnamkama”, okupljeni oko Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, predvodili su Kolonu sjećanja za žrtve pale u obrani toga grada.

Iza njih slijedili su ratni zapovjednici Vukovara, zastave brigade koja je branila grad, generali Ante Gotovina, Mladen Markač i Ivan Čermak, mladi s transparentima protiv ćirilice, žene koje oplakuju svoje mrtve i nestale. Tisuće ljudi pristiglih iz svih krajeva Hrvatske koji ove godine nisu došli samo odati počast mrtvima Vukovara, nego i reći “ne” ćirilici.

U drugoj koloni, po strani od ove prve, stajali su ljudi u tamnim odijelima, predstavnici najviše državne vlasti. Trojici predsjednika pridružili su se i ministri, članovi diplomatskog zbora, prvi put i lider Srba u Hrvatskoj Milorad Pupovac. Mahom ljudi koji se pozivaju na zakon i red.

Za njih je dvojezičnost u Vukovaru neupitna. Dokaz da je Hrvatska civilizirana, napredna zemlja koja je u pobjedi velikodušna prema strani s kojom je ratovala. Prva kolona nije pustila da joj se pridruži ona druga. Kad se o tome pronio glas, među masom ljudi prolomio se gromoglasan pljesak.

Dvije vukovarske kolone bolje od bilo čega simboliziraju dva suprotstavljena kolosijeka na koje se posljednjih godinu dana podijelila zemlja. Više nego što je bila ikad u posljednjih petnaestak godina, i s malim šansama da iz ove bitke izađe ujedinjena.

– U to nema sumnje: Hrvatska je danas duboko podijeljena zemlja. S tim da se ta podjela nije prvi put vidjela u Vukovaru, nego još ovog ljeta, kada je jedna, službena proslava pobjede održana u Kninu, a druga, pučka, u Čavoglavama – tvrdi to Zoran Malenica za Slobodnu Dalmaciju, sociolog sa splitskoga Pravnog fakulteta.

Korijene podjela on vidi u ponašanju oporbenog HDZ-a i Katoličke crkve svaki put kada na vlast dođu stranke lijevog centra.

– Oni potenciraju podjele ne bi li promijenili vlast. Takav pristup za Hrvatsku nipošto nije dobar, a takvo ponašanje je izuzetno problematično – ocjenjuje Malenica, uvjeren da će se na eventualnom referendumu o ćirilici definitivno moći pokazati želi li Hrvatska poštovati prava manjina i hoće li se ubuduće uopće moći zvati demokratskom zemljom.

Ivica Pančić bivši je SDP-ov ministar u Račanovoj Vladi, vukovarski branitelj koji svake godine odlazi u Kolonu sjećanja. Nakon povlačenja iz politike doktorirao je iz područja politologije i za aktualnu podjelu krivi velike političke stranke: i HDZ i SDP.

– Danas me u Vukovaru jedan branitelj pitao hoće li biti rata. Ima li što gore od toga – pita se Pančić, koji je uvjeren da su danas podjele puno veće nego su to bile 2001. godine.

– Tada Vlada nije poticala podjele, a postojala je i neka ekonomska perspektiva. Danas toga nema, i zato je ova situacija vrlo opasna i ne vodi ka dobrom – smatra on.

Svemu je, prema Pančićevoj ocjeni, kumovala neodgovornost velikih političkih stranaka, koje se različito ponašaju kad su na vlasti i kad su u oporbi, pa prvo izglasavaju zakone i statute, a onda ih iz oporbe ruše.

Povjesničar Josip Jurčević također je bio sudionik ovogodišnje komemoracije. On tvrdi da se u ponedjeljak definitivno dogodio poraz vladajućih, no ne i pobjeda Stožera.

– Stajao sam sa strane i promatrao kolonu kako se kretala. Drago mi je bilo vidjeti da je došlo puno više ljudi nego prošle godine. Vukovar je jedna od ključnih vrijednosnih odrednica na kojima je utemeljena Hrvatska, i to građani prepoznaju – smatra Jurčević.

No, bilo je teško ne primijetiti i da grupacija koja želi “sjesti” na vukovarsku priču nije jedinstvena.

– U koloni nitko od glavnih aktera nije išao zajedno: Stožer je činio jednu skupinu koja je išla zasebno, bivši vukovarski zapovjednici činili su drugu, HDZ-ovci treću, Klemmovi specijalci četvrtu, skupina Milana Bandića petu… Nitko od njih vrijednosti Vukovara ne uspijeva artikulirati u istinsku pozitivnu platformu – zaključuje Jurčević za Slobodnu Dalmaciju .

Podjele unutar svake od dvije kolone su očito dovoljno velike, da bi priča o njihovom ujedinjavanju u ovome trenutku uopće bila opcija.