Svako jutro imamo sastanke. Prerano. Dakle, ja sam taj koji se tek budi mrzovoljno cijedeći drugu kavu. Kasnije se razbudim, ali mrzovolja ostane. Dvojica su štreberi, uvijek pripremljeni, znaju točno što će reći i zašto je to dobro. Oni se i bude po protokolu. Imamo i vječnog flegmatika, taj nježno umota svaku priču i sretno odlazi sa sastanka. Moj je prvi susjed trajni cinik, taj se rugao prvom danu u vrtiću, a vjerojatno će i onome tko mu bude uključivao krematorij.
Jedna je uvijek uvrijeđena, druga kaže da ne zna što će ispasti od priče, ali misli da je u pitanju skandal s nekom ljubavnicom. Treća krene za nekom dosadom od teme, a onda iskopa naslovnicu. I onaj kolega koji se toliko ljuti da od psovki i zahtjeva za smjene koje ispali u istoj rečenici nitko...