Za popravak oštećene navlake sjedala u automobilu, koja ulazi u jamstvo, trebalo mi je točno 168 dana. U tih pet i pol mjeseci automobil sam u ovlaštene Hyundai servise vozila čak šest puta u dogovorenim terminima, od toga barem četiri bez da ga je itko uopće otključao.
Kad je konačno došao na red, u servisu Grand Auto prilikom skidanja navlake usput su slomili plastiku sjedala. Naredna tri mjeseca vozila sam se s oštećenim sjedalom i slomljenom plastikom, dva puta sam nepotrebno išla u servis u Sesvete i na kraju sam poslala e-mail na Hyundai Europe. Od slanja emaila do konačnog rješenja problema prošlo je sedam radnih dana uz "iskrene isprike zbog neugodnosti."
Početak agonije
Nakon što telefonski nisam uspjela dobiti servis, poslala sam e-mail na servis koji mi je bio najbliži - Hyundai Žitvaj. Datum slanja 13. srpnja, istog dana stiže mi odgovor kako su prvi slobodni datumi za garancijski popravak nakon 24. srpnja te da zovem tada kako bih dobila termin.
Dolazim na dogovoreni termin, zaposlenik vadi mobitel i fotografira oštećenje. Za to mu je trebalo točno sedam sekundi i dodatnih deset da mi "objasni" kako će mi se javiti čim odluče ulazi li to oštećenje u jamstvo. Za dva tjedna zvoni telefon.
- Ako je oštećena spužva sjedala, oštećenje ulazi u garanciju, ali ako nije - ne ulazi. Ali, ako skidanjem navlake ustanovimo da spužva nije oštećena, onda ćete morati platiti rad servisa - objašnjava djelatnik.
Dakle, površinska šteta veličine 7 puta 0,5 centimetara možda ulazi, ali možda i ne ulazi u jamstvo. Sad je sve na stručnjacima koji će vijećati jesam li pogrešno rukovala sjedalom. Djelatnik me upućuje u Grand Auto, za koji navodi da je "glavni" u RH pa da vidim s njima što dalje.
Dobivam poslovnicu na Jankomiru koja me odmah preusmjeruje u Sesvete jer živim na istoku grada. Sad se već bliži i datum godišnjeg servisa, koji ionako moram odraditi kod ovlaštenog servisera kako bi mi jamstvo nastavilo vrijediti.
- U svijetu punom ograničenja, lijepo je znati da postoje i neke stvari bez ograničenja. Takvo je i petogodišnje jamstvo za nova Hyundai vozila bez ograničenja kilometraže što ga čini jedinstvenim na automobilskom tržištu - piše na njihovoj internetskoj stranici.
Naravno, jamstvo na akumulator je 24 mjeseca, punjenje klime 12 mjeseci, radio, mp3, CD player i navigacija 36 mjeseci, jamstvo na originalne dijelove 24 mjeseca, a potrošni materijal, kao što su svjećice, diskovi, brisači, filteri, žarulje, uopće ne ulazi u garanciju. Raspadnuto sjedalo nije spomenuto.
Dogovaram istovremeno redovni servis i pregled oštećenja sjedala 12. rujna u 8 sati. Rečeno mi je da po automobil dođem u 14 sati, po dolasku saznajem da automobil nije gotov jer je trebalo mijenjati remen alternatora, ali nitko nije uhvatio minutu vremena da mi to javi prije nego što sam se pojavila na vratima.
Preuzimam auto u 16.40 i govore mi kako je šteta fotografirana te da ću dobiti povratnu informaciju ulazi li šteta u jamstvo. Tjedan kasnije zovem servis jer me nitko nije nazvao: - Do kraja tjedna ću vam javiti što je odlučeno - rekla je tog ponedjeljka službenica, tvrdeći da se poduzima sve da šteta bude prihvaćena.
Treća sreća
Dva dana kasnije vidim poziv iz servisa, nema novosti, samo žele da auto još jednom dođe na fotografiranje. U redu, treći put fotografiraju istu štetu od sedam centimetara. Spominjem da ću kontaktirati Hyundai Europe izvijećaju li nakon svega kako šteta ipak ne ulazi u jamstvo jer sam u međuvremenu čula iskustva drugih korisnika.
Službenica me gotovo moli da to ne napravim i obećava što prije javiti odluku. Automobil je ostavljen na photosessionu 28. rujna ujutro kad su napokon odlučili da će skidati navlaku. Dan kasnije zovu me kako bi me obavijestili da je prilikom skidanja navlake potrgana plastika sjedala.
- Tko će platiti te sate rada i potrganu plastiku ako se ispostavi da inicijalni popravak ne spada u jamstvo - tad već drsko me upitala djelatnica. Svakako, javit će mi što je odlučeno s jamstvom.
Nakon dva dana bez automobila, preuzimam ga polomljene plastike i istog stanja navlake. Pristiže i konačna odluka hjundajskog vrhovnog suda - šteta spada u jamstvo. Razmišljam o otvaranju šampanjca, ali me djelatnica brzo vraća u realnost.
- Znate, trenutačno nemamo dijelove za popravak, moramo ih naručiti iz Mađarske pa ću vas nazvati kad dođu. Ne bi trebalo trajati dulje od desetak dana - rekla je djelatnica.
Dobro, moglo je i gore. Zahvaljujem, pozdravljam i mjesec kasnije shvaćam da dugoočekivani poziv nije pristigao. Zovem da ih pitam ide li, kad ćemo, što ćemo...
- Stigli su dijelovi, ali je gužva. Znate, vaš auto nije prioritet jer on može voziti i s oštećenjem - djelatnica je odrješita.
Objašnjavam joj da je meni moj auto prioritet i da sam predugo bila strpljiva. Na to kaže da će za desetak dana i moja Kona doći na red za popravak. Dobivam novi termin 4. prosinca kad obećava da će auto biti popravljen. Ostavljam ga u servisu prije radnog vremena kako bih stigla na posao u centru Zagreba.
Još apsurda
Djelatnica pita može li moj prijevoz povesti još jednu stranku koja živi u blizini. Valjda smo postale toliko dobre da se i to smatra prihvatljivim. U 8 sati i 15 minuta zvoni dečkov telefon jer je ovaj put on ostavio kontakt.
- Nismo u mogućnosti danas popraviti automobil jer ne radi uređaj za dijagnostiku i majstor je na bolovanju - javlja djelatnica.
Auto ostaje u servisu do idućeg dana, djelatnica ga napada kad je nazvao da provjeri stanje jer je vidjela da radi u obližnjoj firmi koja se bavi prodajom, pa mu objašnjava da "on zna kako to ide" i da nije ona kriva. Nastavlja se rasprava o tome ovisi li im stvarno cijeli servis samo o jednom zaposleniku i tome kako je automobil još jednom nepotrebno dovezen. Djelatnica bez isprike i uz povišeni ton kaže kako će nazvati za pola sata.
Poučeni ranijim iskustvom, zovemo servis sat kasnije. Sad već u očaju pitam kad će auto biti gotov.
- Što hoćete? Auto vam je u voznom stanju i nije prioritet - doslovno viče na telefon. Ponavljamo jedna drugoj sve ranije izrečeno i dobivam novi termin kad će 1000 posto auto biti popravljen - 18. prosinca. Prije odlaska na posao, gdje radim od 8, ostavljam auto u servisu. U 7.40 dobivam e-mail da auto ne dovozim jer nema majstora.
U jutarnjoj zagrebačkoj koloni ludim i šaljem bijesni e-mail službi za korisnike Hyundaija, ali onog europskog. Objašnjavam kako sam nepotrebno radila više od 120 kilometara, kako sam barem sedam dana bila bez auta i kako je djelatnica bila "vrhunski ljubazna".
Iako su u međuvremenu bili vikend, Božić i neradni dan, Kona je u roku od deset dana konačno popravljena uz isprike.