ZAGREB - Davor Bernardić premoćno je pobijedio na izborima za predsjednika zagrebačke Gradske organizacije SDP-a, a Željka Antunović pretrpjela je katastrofalan poraz. Ona je politički praktično mrtva, a Ivo Jelušić, zagrebački dogradonačelnik te predsjednik skupštine zagrebačkog Holdinga, favorit stranačke nomenklature, iako ide u drugi krug, jer stvar nije riješena u prvom, ide dalje s takvim fatalnim rupama u rasteru političke demografije, da bi mu kladionica Germania dala hendikep od 1000:1.
Davor je visok dečko, dvometraš koji je upravo navršio trideset godina (rođen je istog dana kao i Janica Kostelić), ali je iskusni partijski operativac Foruma mladih, te saborski zastupnik najaktivniji u parlamentarnom Odboru za razvoj i obnovu. U sabornici diskutira o ekonomiji, zajedno s forumaškim vršnjacima poput Marasa i Bauka - a sva ta trojica, pripadnici su reprezentativne generacije političkih aktivista SDP-a, dobro su školovani, profesionalno ambiciozni mladi ljudi.
Dramatična biografija
Bernardić je inženjer fizike, diplomirao je na PMF-u s prosjekom 4,93 te postao asistent na kvantnoj statistici pa upisao magisterij na Ekonomskom fakultetu, i to iz oblasti financija, kod Borisa Vujičića, zamjenika guvernera Rohatinskog. Apsolutno je solidan profil, ali ono što kod njega mnogo više osvaja jest njegova dramatična biografija, teška priča tranzicijske sudbine u poharanoj zemlji. Djed, baka, roditelji i brat, redom su umirali ili se teško razbolijevali dok je bio tinejdžer, pa je napustio košarku u kojoj je bio jako dobar i počeo raditi kako bi mogao izdržavati familiju, stalno odličan student, te dobitnik Nacionalove top-stipendije, koja mu je pomogla da preživi.
Račanovski kadar
Ušao je u parlament kao račanovski kadar u doba pomlađivanja stranke, ali pravu priliku dobio je tek kad su u SDP-u pretegli Milanovićevi ljudi.
Prvi se kandidirao protiv Bandića za istu ovu funkciju još u listopadu prošle godine. U novim unutarstranačkim izborima članstvo je bilo prilično jednodušno u odzivu Bernardićevim parolama “mi možemo bolje” i “birajmo budućnost”. Zabilježena je velika izlaznost na stranačkim izborima i od 5324 člana, izašlo je njih gotovo 75%. Bernardić je dobio 44,2%, Jelušić 35,64%, a Željka je pokupila ostatak - točno 788 glasova! To je njezin osobni debakl - žena je bila zamjenica predsjednika stranke, ministrica obrane, a potukao ju je do nogu klinac koji je išao u srednju školu dok je ona zapovijedala hrvatskim divizijama. Ali, to je priroda politike: dvije i pol godine pogrešnih odluka istisnule su je na marginu. Snaga pobjedničkog kandidata ne očituje se toliko u finalnim brojkama, u zbroju, koliko u distribuciji glasova koje Bernardić osvaja. Pobijedio je u 14 od 17 zagrebačkih četvrti, a sve tri preostale četvrti dobio je Jelušić; Željka nijednu. Ova analitika jasno pokazuje - Bernardić je već praktično pobijedio.
Stranački predizbori bili su prava pravcata kampanja, koju je za Bernardića vodio Zvane Brumnić iz područne organizacije Trešnjevka - Jug. Osim toga, na izradi vlastitog programa (napisao je gospodarske smjernice te, posebno, program za stranku u Zagrebu), dobio je pomoć kolega, mladih saborskih zastupnika. Za nj su drukali i ljudi starije generacije (pobijedio je u Forumu seniora).
Mobilizacija energije
Skupina zagrebačkih novinara, i to ne onih uskopolitičkog profila, angažirali su se na Davorovoj strani, što pokazuje kako je uspio stvoriti socijalnu mrežu, pa njegov otvoren, zubat osmijeh nije manifestacija samozaljubljenosti, nego stav jednog neopterećenog mladog tipa koji se bori za uspjeh s elanom, što se u našem društvu, gdje je općenito zavladao defetizam, rijetko susreće izvan sportskih borilišta. Mobilizacija te energije, ključna je prednost SDP-a u sudaru s političkom konkurencijom - HDZ sa svojim čoporativizmom kongresnog tipa i lokalnim muljažama koje menadžira stranački vrh, neće daleko doći, pa će i oni, prije ili kasnije, prinuđeni poraznim rezultatima, morati prihvatiti sličan standard unutarpartijske demokracije, koji javnost sad očekuje.