'KOREJSKA DIKTATURA'

Baldasar za Jutarnji: 'Pokušao sam razgovarati s Milanoviće, ali on me izvrijeđao'

Ne možemo više živjeti ucijenjeni između dvije velike stranke. Nema veze što sam pripadao SDP-u. I danas tvrdim da tamo ima mnogo kvalitetnih ljudi. Slično mogu reći i za HDZ. I tamo imam dragih prijatelja.
 Tom Dubravec / EPH

Sve se bolje i sve slobodnije osjećam - kaže Ivo Baldasar, splitski gradonačelnik, kojega je njegova stranka, Milanovićev SDP, prije tjedan dana naprasno izbacila, što nije bilo neko veliko iznenađenje, ali je odluka o raspuštanju cijele splitske organizacije, više od tisuću ljudi, izazvala potpuni šok i neke partijce u Splitu doslovce dovela do suza. Baldasar, rasterećen, kako kaže, partijskih stega koje su ga počele gušiti i blokirati, sve je sigurniji da se njegov razlaz s partijom morao dogoditi. Tvrdi da je sada ponovno slobodan čovjek.

Dok razgovaramo u Zagrebu, SDP-ovi seniori u Splitu javno prosvjeduju protiv postupaka rukovodstva stranke. Pale su teške riječi. Pred novinarima stranački su vrh označili kao “egzekutore Splita”, a raspuštanje splitske organizacije nazvali “prijekim sudom”. Novinarima su se obratili u parku blizu SDP-ovih prostorija koje su za njih sada zatvorene. Baldasar nije s njima zbog službenog puta, a čak i da je u Splitu, pustio bi, objašnjava, veteranima da kažu što misle. Tužno mu je gledati ljude koji su cijeli život proveli u stranci i jako su vezani uz SDP, a sada su zajedno s cijelom splitskom organizacijom bez milosti giljotinirani. Mnogi od njih gradili su partiju kad je bilo najteže. Devedesete u Splitu za crvene nisu bile ugodne godine. Umjesto zahvalnice, od svoje su stranke dobili šup kartu. SDP-ovim legendama u Splitu presuđuju Milanovićevi mladoturci. Baldasar to smatra strašnom nepravdom. Više mu je žao zbog sječe časnih partijskih baobaba, nego zbog vlastitog isključenja.

S negodovanjem posebno spominju da je raspuštanje splitske organizacije pokrenuto na splitski blagdan Svetog Duje. Smatraju to izrazom prezira prema cijelom gradu i njegovim tradicijama. Revoltirani su također što su inicijatori odluke o raspuštanju Splita dvojica Splićana, Ranko Ostojić i Branko Grčić, donedavno ministri u Milanovićevoj vladi, za koje će Baldasar reći da pojma nemaju što je zaista Split. Ogorčeni su jer odstrel cijele jedne lokalne organizacije, druge po brojnosti u državi, vide kao izraz brutalnog revanšizma. Baldasar je siguran da kažnjavanje Splita nema nikakve veze s ideologijom i svjetonazorskim razlikama, kako je to pred novinarima s papirića, sav u vidljivoj neugodi, pročitao Arsen Bauk, treći iz trolista Splićana koji su se okrenuli protiv vlastite partijske baze. Ali, uvjeren je, ima veze s njegovim svrstavanjem uz Zlatka Komadinu, a protiv Zorana Milanovića u nedavnim izborima za šefa stranke. Splitski SDP u tom pogledu nije slijedio Baldasara, većinski je glasao za Milanovića. Svejedno, cijeloj se organizaciji sada presuđuje. Ako sam ja problem, kaže Baldasar, slobodno su me mogli izbaciti. Nisu morali šutnuti kompletno članstvo stranke u Splitu.

Što je smisao prosvjeda SDP-ovih veterana, iskazivanje nezadovoljstva ili iza toga stoji i neki drugi plan?

- Veterani su htjeli izraziti svoju revoltiranost, rekao bih i bol, zbog brutalne odluke SDP-ove vrhuške o raspuštanju splitske organizacije, koja je i činjenično i statutarno potpuno neutemeljena. Za takav postupak nema razloga ni opravdanja, ni u stvarnom životu ni u stranačkim dokumentima. Splitski SDP nije prekršio ni jedan članak stranačkog statuta. Riječ je o najobičnijem revanšizmu. Sramotno je da se vrh stranke na takav način obračunava s jednom velikom i važnom organizacijom.

Neočekivana odluka

Zašto je rukovodstvo SDP-a donijelo tako drakonsku odluku? Jeste li prethodno pokušali razgovarati?

- Ozbiljnog dijaloga, nažalost, nije bilo. Samo smo jednom nakon parlamentarnih izbora Zoran i ja pokušali razgovarati, ali njegov je pristup bio vrlo uvredljiv, pa sam mu odgovorio na sličan način. Vidjelo se da to ne ide u dobrom smjeru. Nakon toga nitko više iz vrha stranke nije sa mnom kontaktirao niti se konzultirao, zaobilazili su me, stvarali neke paralelne linkove s nekim mojim stranačkim kolegama. Počelo se šuškati o mom smjenjivanju i izbacivanju, tako da sam ja bio spreman na takvu odluku. Ali raspuštanje cijele organizacije, to zaista nisam očekivao. Ni Split ni splitski socijaldemokrati sigurno to nisu zaslužili.

Kako objašnjavate da je cijelo predsjedništvo, osim Bernardića, glasalo za raspuštanje Splita?

- SDP-om je zavladalo potpuno jednoumlje.

Zlatko Komadina, za koga ste navijali u nedavnoj kampanji za izbor predsjednika SDP-a, pozvao je Glavni odbor da ne donosi odluku o raspuštanju cijele organizacije. Što mislite, kako će GO odlučiti?

- Jednoglasno će potvrditi odluku o raspuštanju. Od 103 člana Glavnog odbora samo četvero, petero nisu Milanovićevi ljudi. Zato će rezultati glasanja biti slični izborima u Sjevernoj Koreji.

Kako objašnjavate da se gotovo nitko ne pita zašto je Baldasar isključen, to se uglavnom prihvaća kao normalno, svi se pitaju zašto je raspuštena cijela splitska organizacija?

- Moje je isključenje bilo očekivano. Znalo se da sam s rukovodstvom SDP-a u nekakvom sukobu. Otvoreno sam im rekao da nisu dobro radili svoj posao, da SDP-ova Vlada nije bila korektna prema Splitu. Nakon izgubljenih parlamentarnih izbora tražio sam ostavke. Smatrao sam najnormalnijim da oni koji su izgubili izbore barem ponude ostavke. Po njihovim sam reakcijama shvatio da se više ne razumijemo i da me oni već neko vrijeme smatraju neprijateljem. Kap koja je vjerojatno prelila čašu predstavlja moj angažman u korist Zlatka Komadine u nedavnim izborima za predsjednika SDP-a.

Dobro, opet smo na pitanju zašto raspuštanje cijele organizacije?

- Korijeni nepovjerenja prema Splitu datiraju iz vremena kad se Milanović prvi put kandidirao za predsjednika SDP-a i kad je rukovodstvo splitske organizacije skoro jednoglasno bilo za njegovu protukandidatkinju Željku Antunović.

Smirivanje tenzija

Mislite da se nesporazumi vuku još iz 2007. godine?

- Ne mislim, nego znam. Nažalost, Milanović to nikada nije prebolio, više nam je puta to stavljao pod nos, odnosi su bili zategnuti, nije došao u Split sve do 2009. kada je doveo Ranka Ostojića koji već neko vrijeme nije bio u dobrim odnosima s tadašnjom splitskom organizacijom. Godinama sam pokušavao pomiriti tenzije i antagonizme koji su u Splitu vladali između ljudi SDP-ova veterana Marina Jurjevića i Ostojićevih pristaša. Činilo se da smo se u kampanji prije tri godine uspjeli udružiti i da je konačno ostvarena visoka razina zajedništva. Međutim, sukobi se obnavljaju s podizanjem spomenika HOS-u u Splitu, kada jedan dio ljudi koji su bili mahom za Ranka eruptira proglašavajući me praktički ustašom. A odluka o izgradnji tog spornog spomenika datira iz prethodnog mandata, kada je na čelu grada bio Željko Kerum.

Da, ali poslali ste vijenac na spomenik bojni HOS-a 10. travnja?

- Naravno, jer je HOS taj datum proglasio svojim danom. Jasno da je to provokacija, ali smatrao sam važnijim da se poklonimo poginulim braniteljima, nego da ulazimo u raspravu o NDH. Poslao sam cvijeće držeći da možemo i moramo prijeći preko provokacija koje su sitne u odnosu na činjenicu da je 46 ljudi u toj bojni poginulo u obrani Hrvatske i da im treba odati počast. Pripadnike HOS-a ne smatram ustašama niti bi se oni tako deklarirali.

Razgovor, a ne pakao

Jeste li o nastalom problemu razgovarali u stranci?

- Jesmo, nakon što su saslušali moje argumente, dio stranačkih veterana, koji su u početku bili jako ljuti, na koncu su rekli: Hajde, možda nisi trebao, možda je to bilo naivno s tvoje strane, možda je to što predlažeš daleka budućnost, ali u redu… Razgovarao sam o tome i sa Zoranom, koji je tog 10. travnja bio sa mnom u Splitu, objasnio mu da to slanje vijenaca nema veze s NDH. Rekao je da on to ne bi napravio, ali nije od toga pravio nesavladiv problem.

Je li polaganje vijenaca na spomenik HOS-u razlog onim tvrdnjama iz SDP-ove središnjice o vrijednosno-svjetonazorskim razlikama koje su navodno bile glavni argument za raspuštanje Splita?

- Ma dajte, najobičnija, čista laž. Dobro oni znaju tko sam ja. Znaju da ne mogu biti ustaša. Ne slažemo se jedino u tome što ja mislim da svojim političkim suparnicima i konkurentima ne trebamo pokušavati stvarati pakao, nego ih treba tući argumentiranom i konstruktivnom kritikom. Uvijek sam za to da se s drugom stranom sjedne i razgovara. Treba pokušati razumjeti i one s krajnje desnim razmišljanjima. Ne znači da je riječ o ustašama. Osim šačice ljudi u Zagrebu, koji sami sebe nazivaju ustašama, nitko se drugi tako ne predstavlja. Možemo i moramo se sporiti oko nekih stvari, ali ne možemo generalno tvrditi da je riječ o ustašama. Međutim, SDP je u zadnje vrijeme što se toga tiče zauzeo vrlo rigidan stav. Istodobno, nisu tako reagirali na postrojavanje Glavaševe garde ispred Sabora, što sam među rijetkima u SDP-u jasno osudio.

Ne smatrate se light ustašom?

- Nisam ja nikakav ustaša. Ni blizu. U stranci dobro znaju da te optužbe ne stoje. Ali vidim da su me uspjeli takvim prikazati. Jako sam hendikepiran tim njihovim spinovima. A samo plediram da izađemo iz rovova koje smo sami iskopali i prestanemo se međusobno gledati preko nišana. Zbog prošlosti koja se više ne može promijeniti već smo uništili sadašnjost i vrlo smo blizu tome da razorimo i vlastitu budućnost. Vidimo dokle nas je dovela politika mi i oni - na rub raspadanja nacije, rasapa društva i gubljenja države.

Osim toga, smatram se gradonačelnikom svih građana, baš kao što to mora biti i predsjednica države ili premijer. Nakon izbora moraš se zahvaliti onima koji su te birali, ali biti jednak prema svima, prema onima koji su ti dali glas isto kao i prema onima koji su glasali protiv i često te ne vole. To je njihovo pravo, a moja je obaveza da ne pravim razliku među građanima.

Kandidirat ćete se za gradonačelnika Splita?

- Hoću, idem ponovno na izbore za splitskog gradonačelnika.

Premda ima dosta kritika da niste baš dobar gradonačelnik?

- Znam. Ali na svaku kritiku argumentirano mogu odgovoriti. Hajde, pucajte!

Prigovara vam se, recimo, da kupujete branitelje?

- Kako možete kupiti nekoliko tisuća ljudi! Ne kupujem, ali razgovaram i surađujem. Ne bih na taj način podcjenjivao braniteljsku populaciju.

Ili da ste u gradskoj administraciji zaposlili mnogo uhljeba?

- U tri godine mandata zaposlio sam skoro 70 ljudi. Ali, nisam Split pretvorio u Uhljebgrad, kako mi pakiraju. Kad krajem godine odu oni koji su radili na legalizaciji bespravne izgradnje i koji uskoro završavaju svoj posao i kad se odbiju oni koje smo zaposlili jer smo po zakonu morali osnovati potpuno novu službu prometnog redarstva, onda će broj zaposlenih biti isti kao i na početku mandata.

Navodno je Split u velikom komunalnom kaosu? Tvrdi se da u tom pogledu ništa niste napravili?

- Nisam ni ja baš oduševljen s onim što smo uspjeli pokrpati i uraditi, ali kad mi Branko Grčić prigovara da ništa nisam napravio s više od dvije milijarde kuna, s koliko sam, po njemu, raspolagao, onda to smatram krajnje nekorektnim. Prvo, zbrojio je tri proračuna. Drugo, u tri smo godine platili 307 milijuna starih dugovanja, a kad se odbiju troškovi gradske uprave i svih proračunskih korisnika za investiranje smo imali ni 250 milijuna kuna. S obzirom na raspoloživo, nikako se ne može reći da ništa nismo napravili. Split je u mom mandatu postao vrhunska turistička destinacija, trenutno se gradi deset novih hotela, preokrenuli smo investicijsku klimu, danas se investitori trgaju tko će ovdje ulagati. Bivšeg ministra Grčića mogao bih pitati u što je on utrošio 440 milijardi kuna kojima je Vlada raspolagala na razini države. Gdje su njegovi rezultati?

Idem svojim putem

Moj kolega, a vaš sugrađanin Jurica Pavičić kaže da idete u trku za gradonačelnika a nemate ni rezultata ni saveznika, a više nemate ni stranku.

- Pa to je tipično splitski! Kad bi govorili da sam favorit, to bi vam u Splitu bilo kontraproduktivno.

Kako reagiraju vaši raspušteni stranački drugovi? Većina će tražiti povratak u stranku?

- Većina sigurno. Ljudi su vezani na SDP. Bez obzira što mislili o trenutnim unutarnjim odnosima, SDP je velika stranka i veliki brend. Vidite da mnogi prema partiji imaju emotivan odnos. Pogotovo oni koji su devedesetih u Splitu u vrlo teškim uvjetima gradili tu stranku. A sad su ih izbacili oni koji su u to vrijeme bili klinci. Odluka o raspuštanju sigurno neće ojačati, nego će oslabiti SDP.

Što ćete vi?

- Ja ću svojim putem.

Što to znači?

- Vidjet ću, još nisam donio nikakvu odluku. I mene je raspuštanje zateklo nespremnog. Prerano je za definitivne odgovore.

Najavili ste osnivanje nove stranke? Neke nove socijaldemokracije?

- Razmišljam o tome. Razgovaram s ljudima koji se ne namjeravaju vratiti u SDP. Vidim prostor za novu političku platformu. Zainteresiran sam prije svega za Split, eventualno za cijelu Dalmaciju.

Govorite o novoj ljevici, ali isto tako da bi svoj prostor tražili više u centru?

- Lijevo i centar. Već neko vrijeme razmišljam o tome da je Split specifičan, da traži neku treću opciju, da nije zadovoljan ni sa SDP-om ni s HDZ-om. Pokazalo se to i na proteklim izborima. Obje velike stranke imaju svoje glasače, ali dosta je ovdje otišlo i nekim nestranačkim i nezavisnim listama koje ne žele biti ni lijevo ni desno, koje su nadideološke.

Znači, pravite splitski Most?

- Otprilike. Ali, mislim da to nije rješenje samo za Split, nego za cijelu državu. Ne možemo više živjeti ucijenjeni između dvije velike stranke. Nema veze što sam pripadao SDP-u. I danas tvrdim da tamo ima mnogo kvalitetnih ljudi. Slično mogu reći i za HDZ. I tamo imam dragih prijatelja. Za mene su problem stranačke vrhuške. Vrh HDZ-a i vrh SDP-a koji su otišli u brutalni makijavelizam. Na jednoj strani politbiro, na drugoj klasični dvor, nema među njima velikih razlika.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 23:31