Tomislav Ćurković ugledni je zagrebački arhitekt koji je s arhitektom Zoranom Zidarićem 1992. godine osnovao studio Dva arhitekta. Dobitnici su brojnih strukovnih nagrada, Ćurković je donedavno bio predsjednik Hrvatske komore arhitekata, a njihovi su projekti cijenjeni među kolegama i korisnicima. Dobitnici su, primjerice, međunarodne nagrade Cemex za kuću u Istarskoj ulici, a nekoliko godina kasnije istu su nagradu dobili za kuću na Krku.
Nominirani su bili i za značajnu nagradu “Mies van der Rohe” za obiteljsko imanje u Hercegovini. Za stambene građevine višestruko su nominirani za nagradu “Drago Galić” Udruženja hrvatskih arhitekata.
Međutim, upravo je njihov projekt stambeno-poslovnih zgrada za područje kod Maksimira, koji je izrađen za tvrtku VMD, nedavno javno prozvan. Zamjenica pročelnika zagrebačkoga Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, Zrinka Paladino, ukazala je na slučaj parcele u Maksimiru, na bivšem prostoru tvrtke Auto Maksimir između Božidarevićeve i Kraljevićeve ulice, na kojoj nebodere planira graditi građevinska tvrtka VMD za koju je Paladino rekla da su joj gradske vlasti pogodovale prilikom izmjena GUP-a. Prenamjena je obuhvatila i susjedno zemljište, ali na njemu se u skoro vrijeme ništa neće graditi iz raznih razloga te nema gotov ni projekt uređenja. Kad je pročelnik kojega je Paladino mijenjala bio na odmoru, ona nije izdala dopuštenje za tu prenamjenu, no njezino je negativno mišljenje poslije zanemareno. Paladino smatra i da neboderima nije mjesto u ovom dijelu grada u kojem su uglavnom obiteljske kuće te da je sporno što je na međi s parkom Maksimir koji je štićen kao kulturno dobro.
Sve je to iznenadilo one koji znaju arhitekte Ćurkovića i Zidarića čiji brojni projekti nikad nisu bili apostrofirani kao ekscesni. Za tvrtku VMD već su prije radili poznati stambeni niz vila u Babonićevoj ulici.
S Tomislavom Ćurkovićem razgovaramo o njihovu projektu za područje kod Maksimira. Za projekt je izdana lokacijska dozvola i realizacija je izgledna iduće godine.
Što je kao osnovno predviđeno projektom za područje kod Maksimira, koji potpisuje vaš studio?
- Riječ je o ansamblu s četiri stambene vertikale koje se nalaze na uglovima, koji u podnožju ima poslovno-trgovačke sadržaje, na međuetaži uredske prostore, a iznad su stanovi. Visina ansambla na najvišim dijelovima je prizemlje plus osam katova. U sredini se nalazi javni prostor koji se istočno nastavlja na zeleni parkovni potez s dječjim igralištima. U podnožju je garaža za korisnike.
Kakvi će biti stanovi u neboderima?
- Stanovi u zgradama bit će od trosobnih naviše, jer u tom dijelu grada uglavnom stanuju obitelji, a na vrhu će biti najveći stanovi. Ukupno je 90 stanova.
Zamjenica pročelnika Zrinka Paladino prozvala je upravo taj projekt kod Maksimira kao sporan. Kako ste to doživjeli?
- Teme o kojima je Zrinka Paladino govorila u emisiji “Nu2” obuhvaćaju mnogo šire područje, a njezina retorika najvećim dijelom zadire u sferu politike pa njezin istup nisam doživio osobno, kao i moji kolege u uredu. Arhitekt sam, bavim se projektiranjem skoro 30 godina, ali ipak smatram da je dobro, onima koje to zanima, približiti i naša razmišljanja iz ureda Dva arhitekta, vezana uz projekt u Maksimiru. Napominjem da su svi prostorni 3D prikazi koje smo vam dali radni, što znači da će volumenski odnosi objekata u prostoru ostati isti, ali će se ovojnica pročelja zgrade mijenjati, doraditi.
Je li se u GUP-u pogodovalo projektu?
- Riječ pogodovati ne mora nužno imati negativan predznak, ali kod nas se najčešće upotrebljava za situaciju kada se žrtvuje javni interes u korist privatnog. Opisat ću vam projekt, a potom bih prepustio čitateljima da sami ocijene je li to ovdje slučaj.
Što se zbog ovog projekta prenamijenilo u izmjenama i dopunama GUP-a?
- Kao osnovno za potrebe projekta postojeća se lokacija prenamijenila iz pretežno poslovne u pretežno stambenu. No, smatram da je to prikladno za taj dio grada jer se time dobilo, a ne izgubilo. Time će se smanjiti pritisak fluktuacije automobila i osoba na lokaciju. Također, izgrađenost parcele je promijenjena i smanjena je tlocrtna projekcija kuće na parceli sa 80 posto na 60 posto. Koeficijent izgrađenosti je umanjen s tri na dva i pol, što znači oko 3600 kvadrata nadzemno manje bruto razvijene površine u odnosu na prvobitne postavke GUP-a. Za razliku od ranijeg plana u kojemu nije bilo zelenila, a ono ni danas ne postoji na parceli, novim planom je smanjena površina dvije podzemne etaže za 2860 četvornih metara, a dodana je obaveza zelenila sa 20 posto, dakle oko 1430 četvornih metara zelenila.
Dvadeset posto zelenila na čestici, koliko spominjete, jest minimum, a ne raskoš.
- Postojeća parcela nije uopće imala zelenila, a urbana pravila prije izmjene GUP-a nisu projektanta na to obvezivala. Ova odredba je ugrađena u izmjene GUP-a na našu inicijativu, a temeljem konzultacija s Gradskim zavodom za prostorno uređenje. Naravno da bi bilo bolje i više zelenila, ali ovo je značajan i pozitivan iskorak.
Što ste željeli postići u projektu?
- Projektom se prvenstveno želi izbjeći zatvorena blokovska gradnja koja je karakteristična za zagrebački Donji grad, a prethodna urbana pravila su to dopuštala. Matrica ovoga dijela grada je heterogena pa smo predložili tzv. otvoreni blok, sa središnjim javnim prostorom na koji se nadovezuje zelena ploha s dječjim igralištima. Za ostvarenje tako rahle strukture trebalo je povećati katnost na nekim dijelovima kompleksa kako bi se dobilo mjesta za otvaranje. Prema urbanim pravilima prijašnjega GUP-a moglo se izgraditi po čitavom obodu parcele objekt visine prizemlje plus četiri kata plus potkrovlje, dakle blok visine 20 metara, omeđen sa svih stana. Na 3D simulaciji volumena može se vidjeti kako bi to izgledalo u prostoru, iz čega je razvidno zašto smo sugerirali investitoru da odustane od toga. Idejnim projektom predviđen je odnos poslovnog i stambenog prostora u omjeru 1:3.
Nalazi li se projekt na međi parka Maksimir?
- Svatko koga zanima, može na karti ili Google Earthu vidjeti da je parcela našeg kompleksa najbližim svojim dijelom udaljena 100 metara od parka Maksimir te da između nje i parka postoji zona postojeće stambene gradnje i koridor Bukovačke ulice.
Bi li neboderi bili šaka u oko na tom području grada?
- Vjerujemo da će naš projekt djelovati poticajno i generirati širu transformaciju prostora. Po pitanju visokih zgrada, slična situacija u odnosu na park Maksimir već se nalazi s njegove južne strane gdje počinje naselje Ravnice sa stambenim zgradama “neboderima” koji su viši od naših. I u Božidarevićevoj ulici, na 100 metara udaljenosti, sagrađene su prije 40 godina višestambene zgrade visine prizemlje plus deset katova plus uvučena tehnička etaža.
Te zgrade na simulacijama projekta zapravo i ne izgledaju kao neboderi. Jesu li to doista neboderi po nekim klasičnim standardima?
- Živimo i stvaramo u trećem mileniju, u vrijeme velikih gradskih transformacija, brownfield investicija, razvojnih projekata poput Zagreba na Savi, a fokus naše rasprave se svodi na to je li kuća koja je na nekim svojim dijelovima prizemlje plus osam katova neboder? Mi ih u našem uredu tako ne doživljavamo, ali nam ne smeta da ih tko god želi tako nazove.
Otkud strah od visokih zgrada? Zagreb kao da u novije doba ima neki kompleks od visokih zgrada.
- Strah se svjesno generira, a trebalo bi raditi na tome da nestane. Pritom se čudimo činjenici da je percepcija stranih investitora da smo retrogradna i konzervativna sredina s kompliciranim procedurama.
Spomenuto je i da bi realizacija projekta izazvala prometno, odnosno parkirno opterećenje u tom dijelu grada?
- Kada bi se bilo gdje u urbano definiranom (konsolidiranom) dijelu gradu odlučilo graditi ovakav projekt, dogodilo bi se prometno opterećenje zato što Grad po tom pitanju desetljećima nije ništa poduzimao.
Kako bismo ovaj problem djelomično umanjili, sugerirali smo prenamjenu zone iz pretežno poslovne u pretežno stambenu, što automatski znači manje kolnog prometa i parkirališnih mjesta. Našim prometnim rješenjem predloženo je obodno izmještanje postojećeg prometa za stanicu za tehnički pregled. Zadržavanje stanice je obaveza iz GUP-a, a izmjestili smo je u Božidarevićevu ulicu, čime bi došlo do rasterećenja prometa Kraljevićevom ulicom unutar stambenog dijela bloka.
Našli ste se usred skandala. Kaže se gdje ima dima, ima i vatre, vrijedi li to i u slučaju ovog projekta?
- Nema skandala, ni dima, pa tako ni vatre. Postoji politički dio problematike u koji mi ne pripadamo i stručni iza kojega u potpunosti stojimo jer reprezentira naš višemjesečni trud i dugogodišnje projektantsko iskustvo.
Poznati ste u struci kao arhitekt koji je ukazivao na probleme u stanogradnji i ekscese u prostoru. Otkud sad vi na suprotnoj strani priče?
- Oduvijek sam bio na jednoj jedinoj strani priče, a to je strukovna strana.
Bili ste donedavno i predsjednik Komore arhitekata?
- Da, uvijek ću se rado sjećati tih šest godina, premda je to najstresnije razdoblje mog života. Iz tog vremena izdvajam, radi teme kojom se bavimo u našem razgovoru, izradu dokumenata Arhitektonske politike Republike Hrvatske - Apolitike, koju su podržali svi resorni ministri, četvero u šest godina, što je na kraju rezultiralo time da ju je 2012. usvojila Vlada. Taj dokument strateški definira naš način ponašanja prema dragocjenom, neponovljivom, ali ograničenom i neobnovljivom prostoru Republike Hrvatske. Trenutačno je u fazi implementacije.
Zašto najstresniji?
- Kada se u šest godina na čelu resornog Ministarstva izmijene četiri osobe koje imaju, što je razumljivo, različite vizije i poglede od prethodnika, razvidno je da su se strukovni zakoni često mijenjali i dopunjavali.
Uz sve to Hrvatska postaje članica EU, što podrazumijeva prilagodbu kompletnog zakonodavnog okvira. Mi smo u svemu tome aktivno sudjelovali pa ispada da smo najveći dio vremena i energije posvetili, što nije bio naš izbor, upravo borbi na tom području, a rezultati ponekad nisu bili adekvatni uloženom trudu.
Vaš se studio uglavnom bavi gradnjom suvremenih obiteljskih kuća, često onih koje možemo vidjeti na području Tuškanca i Pantovčaka i koje među rijetkima u tom dijelu grada imaju suvremeno oblikovanje.
- Javnost nas prepoznaje po tome zbog strukovnih nagrada koje smo dobili za obiteljske kuće, ali je područje našeg interesa šire i već dulje se bavimo “većim mjerilom”, kao u ovom projektu.
Kako gledate na istup Zrinke Paladino u slučaju Cvjetnog trga?
- Podržavam ga u cijelosti i smatram da je to upravo područje djelovanja koje pripada Zavodu za zaštitu spomenika kulture, dakle područje njezine kompetencije.
Jesmo li se u proteklom desetljeću svi na svoj način uljuljkali te je donekle zamrlo ukazivanje na probleme vezane za zaštitu prostora, okoliša i spomeničke baštine?
- Arhitekti bi svojom svakodnevnom praksom, dakle projektima, kroz ono što najbolje znaju raditi, trebali štititi prostor jer ih na to, osim spomenute Apolitike, obavezuje Kodeks strukovne etike.
Tako su nas učili na fakultetu, a profesor Neven Šegvić je kroz sintagmu “policajac prostora” opisivao etički aspekt djelovanja naše struke. Kada su u pitanju “ekscesi” i njihovo sprečavanje, tu brigu bih prepustio nadležnim institucijama, a ja ću im u tome uvijek davati podršku kao što sam to činio kada sam bio na čelu Hrvatske komore arhitekata.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....