Kad je prije dvije godine Niko P. odlučio svoj Alfa Romeo u Hrvatsku uvesti iz Austrije, bio je spreman na sve - komplikacije na carini, čekanje, hrpu birokracije i gubljenje vremena, ali sve se to pokazalo benignim u odnosu na jedan postupak koji je bio dužan proći prije registracije vozila.
Ne, nije se baš pripremio na činjenicu da će prije tehničkog pregleda morati obaviti “identifikaciju” vozila i da će taj postupak, za koji kaže da nije trajao dulje od 15-ak minuta, platiti čak 625 kuna.
“Svatko tko je prošao ovaj postupak, osvjedočio se da je on izmišljen samo zato da vam netko uzme novac. Za to jednostavno nema drugog objašnjenja”, ljutito mi objašnjava.
Postupak uvoza vozila u Hrvatsku u pravilu je jednostavan, iako podrazumijeva malo pripreme i strpljenja: nakon odabira automobila slijede njegova doprema u Hrvatsku, postupak carinjenja, homologacija, tehnički pregled, registracija i auto je spreman da ga parkirate u vlastito dvorište.
Ista pravila u Uniji
Ovaj drugi pojam, homologacija, pretpostavlja postupak utvrđivanja sukladnosti vozila koji se, logično, provodi u slučajevima uvoza automobila iz zemalja izvan Europske unije.
U tom slučaju u Stanici za tehnički pregled djelatnici će provjeriti je li vozilo koje je potrošač uvezao u Hrvatsku sukladno propisima i pravilnicima na razini EU - pregledat će svu dokumentaciju vozila, izdati izvještaj o zadovoljavanju uvjeta, a zatim potvrdu o evidenciji i izjavu o sukladnosti vozila. Osim toga, unijet će i podatke u jedinstvenu bazu homologacijskih podataka. Sve skupa prilično razumljiv proces ako želimo biti sigurni da vozilo koje je na područje Unije stiglo iz neke treće zemlje zadovoljava europske propise i standarde.
No, što u slučajevima kad se vozilo u Hrvatsku dovozi iz neke druge članice EU?
Ovdje je proces provjere sukladnosti vozila suvišan - vozilo koje se u Hrvatsku uvozi, kao u našem slučaju, iz Austrije, već je prošlo postupak provjere sukladnosti, ono je usklađeno s europskim propisima i tehničke stanice nemaju baš nikakva razloga potrošačima nametati ovu vrstu obveze kao uvjet za registraciju.
No, država, odnosno Centar za vozila koji je od Ministarstva unutarnjih poslova dobio javne ovlasti obavljanja poslova organizacije provođenja tehničkih pregleda, nije želio ostati bez novca koji ostvaruje po ovom postupku pa je osmišljena nova, maštovita obveza za sve one koji automobile u Hrvatsku uvoze, odnosno “unose” iz zemalja s područja EU: morat će prije registracije proći “identifikaciju i utvrđivanje stanja vozila” za što će u Stanici za tehnički pregled morati izdvojiti 500 kuna plus PDV.
Cijena je takva kakva jest
Centar za vozila pitali smo što točno podrazumijeva ovaj pregled, a iz tog su nam tijela vrlo brzo odgovorili kako je riječ o procesu prilikom kojeg se obavlja “pregled vozila i dokumentacije te unos podataka u jedinstvenu bazu homologacijskih podatka”.
Dapače, iz daljnjeg objašnjenja postupka koji se u slučaju uvoza vozila iz zemalja EU obavlja u stanicama za tehnički pregled ispada kako se identifikacija vozila, usprkos drugačijem imenu, zapravo previše ne razlikuje od provjere sukladnosti koja se provodi prilikom uvoza vozila iz trećih zemalja.
Naime, iz Centra pojašnjavaju da se prilikom identifikacije vozila provjeravaju homologacijske oznake na opremi i dijelovima vozila, utvrđuje sukladnost tehničkih podataka navedenih u dokumentaciji sa stvarnim stanjem na vozilu, radi se provjera mjerljivih parametara vozila te oznaka bitnih za identifikaciju (recimo, kao što je VIN oznaka ili oznaka motora), a potom slijedi pregled dokumentacije s ciljem “utvrđivanja ispunjavanja zahtjeva propisanih pojedinim ECE-R pravilnicima te EEC/EC direktivama i uredbama”. U tom procesu od vlasnika vozila zatražit će se takozvana COC potvrda, svojevrsna osobna iskaznica automobila čiji puni naziv glasi “certificate of conformity” odnosno “potvrda o sukladnosti”.
“Dakle, stvar je zapravo opet postavljena tako da kao osoba koja ste vozilo u Hrvatsku dovezli iz EU svejedno morate obaviti provjeru sukladnosti, iako je nemoguće da bi to vozilo bilo nesukladno jer se već nalazi na području Unije. Da bi stvar bila još smješnija, za dovršenje tog postupka djelatnicima Stanice za tehnički pregled morate pokazati COC potvrdu koju za vozilo ne možete niti imati ako ono već samo po sebi nije sukladno propisima. Pa zar to nije apsurdno?” kaže mi Niko P. pa pokazuje sve papire koje je izvadio za potrebe uvoza automobila.
Tu su originalna COC potvrda izdana od Alfa Romea, porezno rješenje u iznosu nešto malo većem od deset tisuća kuna, rješenje o plaćanju naknade gospodarenja otpadnim vozilima “teško” 800 kuna te zapisnik o redovitom tehničkom pregledu u sklopu kojeg se, uz obračunatu godišnju naknadu za korištenje cesta, nalazi i račun za “identifikaciju i utvrđivanje stanja vozila”.
Centar za vozila pitali smo na koji su način definirali cijenu od 625 kuna jer nam nije bilo jasno koje konkretne radnje koje se obavljaju u Stanici za tehnički pregled opravdavaju ovakvu visinu nameta, no pojašnjenje nismo dobili, odnosno iz Centra poručuju da je cijena tolika kolika je - jer je tako propisano Pravilnikom.
Arhiviranje podataka
Podsjećaju, međutim, da se postupak unosa podataka u bazu obavlja u više faza, a uključuje i arhiviranje podataka.
Naš sugovornik ipak kaže kako nema opravdanja za tako visoku cijenu.
“Ne samo da taj cijeli pregled traje 15-ak minuta, nego onda još, barem u mojem slučaju, nije bilo moguće u sustav unijeti sve podatke iz COC potvrde. Naime, moje vozilo ima šest mogućih dimenzija guma, no kod unosa podataka u bazu moguće ih je upisati samo četiri jer nitko nije predvidio da bi ih neki modeli mogli imati više. Ja sam inzistirao da se upiše kako stoji u potvrdi, ali rekli su da to nije moguće i da ako želim registrirati auto, pristanem na ove četiri”, požalio se Niko P.
I pristao je, iako s gorkim okusom u ustima...
Imate prijedlog za Veliku škrticu? Pišite na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
