Kad u Hrvatskoj želiš biti domar u državnoj službi, prolaziš proceduru kakvu zamišljam da je, u imaginarnoj kraljevskoj službi, davnih dana prolazio najpoznatiji svjetski agent James Bond.
Na Narodnim novinama prvo pronalaziš natječaj koji je nedavno objavilo Ministarstvo uprave.
Počneš ga ispisivati, ali ubrzo shvatiš da je riječ o poduljem materijalu pa u pisač ubaciš novi bunt papira, da ne nestane.
Boga moliš da ti potraje toner.
U džezvu staviš vodu, ubaciš šećer, ukuhaš kavu, ali pisač se ne zaustavlja.
Impozantne su to birokratske procedure i pravila natječajnog postupka koje moraš proći kako bi u podrumu zgrade u zagrebačkoj Maksimirskoj ulici - posve neprikladnoj potrebama i zaslugama državnih činovnika - nadzirao kotlovnicu koja grije ministra Lovru Kuščevića.
Strogi stručni uvjeti, opis poslova i popis potrebne dokumentacije, detaljno su opisani na preko četiri kartice teksta, duljinom dostojnom kraće priče Ephraima Kishona, čiji bi britki stil najbolje opisao paradoks zapošljavanja u hrvatskoj državnoj službi.
Budući domar tako mora zadovoljiti tri stručna uvjeta: imati srednju stručnu spremu tehničke ili društvene struke, imati položen ispit za rukovatelja centralnog grijanja te barem jednu godinu radnog iskustva na odgovarajućim poslovima.
Manji popravci
Zatim je vrlo detaljno dan i opis njegovih budućih poslova.
Novi domar tako će biti zadužen za nadziranje rada automatske kotlovnice i sustava centralnog grijanja, ali nadgledat će i sve ministarske čistačice.
Mora potom biti spreman obavljati i sve manje popravke u zgradi te kontrolirati rad vodovodnih i električnih instalacija, prostor kotlovnice održavati čistim, paziti na okoliš zgrade, ukrasno bilje i travu, zimi čistiti snijeg s parkirališta i pločnika, nadzirati radni prostor, a prema potrebi, onda još i raznositi poštu na širem području grada Zagreba.
Sve to naš domarski James Bond činit će za mjesečnu bruto plaću od 4.043 kune, naravno, dostavi li prije toga stotinjak kila natječajne dokumentacije.
Morat će naš budući domar tako na uvid donijeti životopis, dokaz o državljanstvu, dokaz o stečenoj struci, dokaz o stažu, dokaz o iskustvu te preslik dokaza o položenom ispitu za rukovatelja centralnog grijanja, a zadovolji li uvjete ovom hrpetinom papiruštine, ostaje mu još finalna prepreka.
Proći obvezni probni rok od dva mjeseca, nakon kojeg stiže presuda Ministarstva je li ili nije zadovoljio uvjete zaposlenja.
Istovremeno, jedan drugi će se hrvatski državljanin prijaviti na jedno drugo radno mjesto u javnoj službi.
Riječ je o poziciji ravnatelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.
I taj je natječaj na Narodnim novinama objavljen krajem rujna, na možda kartici teksta, sve zajedno pola stranice papira, koja valjda najbolje svjedoči o važnosti ovog radnog mjesta.
Za razliku od domara, koji će morati zadovoljiti tri stručna uvjeta, za sjedanje u fotelju čelnog čovjeka HZZO-a bit će dovoljne samo dvije stvari: imati završen diplomski sveučilišni studij (točno tako piše, može biti bilo koje struke) te najmanje pet godina iskustva na poslovima upravljanja.
Minimum minimuma
Ne zahtijeva to radno mjesto nikakvih dodatnih vještina, osobina ili hobija, izuzev dobrih odnosa s ministrom zdravstva koji, stoji u natječaju, osobno predlaže najboljeg kandidata za tu odgovornu poziciju.
Dobro, budimo pošteni pa recimo kako i kandidat za šefa HZZO-a ipak treba, barem forme radi, predati kakvu-takvu natječajnu dokumentaciju.
Dovoljni su diploma, životopis, potvrda o nekažnjavanju te dokazi o radnom iskustvu i državljanstvu.
Istina, treba priložiti potom još i program rada za mandatno razdoblje, valjda zato što je kod nas povijesno dokazano da izborne i natječajne pobjede uvijek nose programi, a ne stranačke osobe.
Sve u svemu, slabih je to karticu teksta, a poslodavac se nije potrudio u natječaj staviti čak niti opis radnog mjesta.
A i što će mu, kad se šefovi HZZO-a ionako biraju iz redova podobnih, za razliku od domara - koji zamalo da ne mora proći čak i sigurnosnu provjeru.
Posljedica je to, pojašnjava stručnjak za javnu upravu Ivan Koprić, između ostaloga, i činjenice da se zapošljavanja u državnoj službi vode prema drukčijim propisima od zapošljavanja u javnom sektoru, a posebice od zapošljavanja dužnosnika na lokalnim i regionalnim razinama koji, bez greške, na politički imenovane pozicije mogu doći doslovno s ceste.
- Zapošljavanje u državnoj službi regulirano je Zakonom o državnim službenicima, a ono u javnim službama poput HZZO-a, odvija se, pak, prema pravilima Zakona o radu, iz čega proizlaze i nešto drukčija pravila zapošljavanja. Osobno ne mislim da su pretjerano važne same duljine oglašenih natječaja, koliko natječajne procedure i sustav njihova provođenja - tumači Koprić, pojašnjavajući kako natječajna procedura praktično nema više nikakve veze s rječi “natjecanje”, iz koje dolazi.
Za većinu njih, naime, dovoljno je da kandidati ispune minimum minimuma uvjeta, nakon čega, uglavnom, izostaje dodatna selekcija, nego se kandidat odabire na temelju podataka kojima je “preskočio” minimalne uvjete.
Pritom Koprić upozorava kako se mnogo veće razlike između natječajne procedure i odgovornosti kandidata vide prilikom usporedbe državne službe s imenovanjem predstavnika lokalne vlasti.
Nelogičnosti
- Jedan službenik koji u nekom lokalnom upravnom odjelu piše rješenja iz sfere komunalne djelatnosti, za dolazak na to radno mjesto morao je imati diplomu, potvrdu o nekažnjavanju, dokaz o stručnoj spremi, iskustvu i još štošta drugo. Istovremeno, njegov šef, načelnik ili gradonačelnik, na poziciju je sjeo isključivo na temelju činjenice da je punoljetan i ima poslovnu sposobnost. Dapače, protiv takvog se kandidata može voditi i sedam kaznenih postupaka, ali to ga neće ometati da i dalje sjedi u svojoj fotelji - pojašnjava Koprić, a o tome svjedoči i slučaj požeško-slavonskog župana Alojza Tomaševića.
Iako ga je supruga optužila za višegodišnje zlostavljanje, a kasnije su mu u kući pronašli i nedozvoljeno oružje, Tomaševića formalno-pravno nitko ne može istjerati iz fotelje župana, što bi značilo da svoju funkciju i dalje može neometano obavljati.
Predsjednik Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Boris Pleša upozorava na to kako su sindikati na nelogičnosti zapošljavanja u državnoj službi upozoravali još 2013. godine, kad se dogodio jedan paradoks.
- Tada je uvedena mogućnost zapošljavanja preko takozvanog ‘revolving doora’, što je značilo da su u državnu službu dolazili činovnici kojima je rad prestajao u trenutku kad su službe napuštali i dužnosnici koji su ih doveli. Ipak, ti su službenici doslovno mogli stići isključivo na poziv dužnosnika, iako su radili na istim radnim mjestima kao i svi oni zaposlenici koji su prošli stroge natječaje - navodi Pleša te upozorava kako drukčija natječajna pravila postoje i za službenike koji rade na poslovima europskih fondova.
Poseban problem, nastavlja, čine politička imenovanja za koje se procedura mijenja s političkim garniturama.
- Mi želimo da se napokon propiše razina do koje idu politička imenovanja kako bismo se prema tome mogli ravnati. Malo ministri imaju zamjenike i pomoćnike, malo državne tajnike, zbog čega se praktično urušio sustav prijema u državnu i javnu službu - kaže Pleša.
U skladu je to, valjda, i s odgovornostima njihovih radnih mjesta.
Uostalom, domari su za brojne Hrvate ipak učinili znatno više nego mnogi dužnosnici.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....