ANTE TOMIĆ Koliko vrijedi život? Tri i po mjeseca robije

Jeste li znali da je Kaznenim zakonom Republike Hrvatske zabranjeno kloniranje ljudi? Nevjerojatno zvuči, ali imamo i to. Članak 97.a je nedvojben: Tko postupa s ciljem stvaranja genetski istovjetnoga ljudskog bića, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina, piše Ante Tomić za Slobodnu Dalmaciju.

I tako, ako ste se možda zamišljali kako bi bilo zgodno uzeti uzorak DNK i napraviti još jednog Luku Modrića, potpisati s njim ugovor na petinu od svega što zaradi i za dvadesetak godina napraviti senzacionalan posao s Kraljevskim klubom, bolje vam je da se okanete ćorava posla.

Doduše, sumnjam da bi prijetnja zatvorom zaustavila Modrićeva menadžera. Da može, vjerojatnijim mi se čini da bi Zdravko Mamić, kao u filmu “Matrix”, Modrića naštancao u nekoliko hiljada primjeraka i tržio ga s popustom na količinu u svim nogometnim ligama od Južne Koreje do Portugala.

Manji je nedostatak ovoga plana jedino da još nitko, pa ni u znanstvenim sredinama mnogo naprednijima od naše, nije uspio klonirati čovjeka. Hrvatski genetičari ne da ne bi znali napraviti prednjeg veznog, nego bi vjerojatno sfušali i s mnogo jednostavnijim organizmima poput poriluka ili pastrve.

Proći će još desetljeća prije nego što se uspijemo približiti dostignuću pravljenja genetski identičnih pripadnika naše vrste, ali hrvatsko je zakonodavstvo, zlu ne trebalo, to već zabranilo. Članak 97.a, istina, sada ne treba, ali nema veze. Neka stoji, ne pita nam jesti.

Bizarno štivo i bizarne kazne

Zaista, silan je Kazneni zakon RH, ali nije kloniranje razlog zbog kojega sam se uhvatio ovoga bizarnog štiva. Kloniranje sam samo usputno vidio tražeći objašnjenje jedne neobične presude otprije nekoliko dana, kad je Vrhovni sud, u procesu koji je trajao više od dvadeset godina, nesumnjivo utvrdio da je Mihajlo Hrastov kriv za jedan stravičan, masovni ratni zločin.

Trinaest razoružanih zarobljenika karlovački je branitelj rafalima bezdušno smaknuo, a cvijet našeg pravosuđa, najviši sudski autoriteti, učeni ljudi, uvaženi članovi zajednice, valjani muževi i očevi, smjerni katolici, članovi dobrotvornih društava, sportski entuzijasti i operni pretplatnici, kaznili su ga s četiri godine zatvora. Preračunato, jedva nešto preko tri i po mjeseca za svakog ubijenog.

Tri i po mjeseca naši su vrhovni suci ocijenili da vrijedi jedan oduzeti život. Ubojicu u kaznionici, složili su se, ne treba zadržavati dulje nego što bi držali nekog bijednika uhvaćenog s četrdesetak grama indijske konoplje iz domaćeg uzgoja.

Kad Vrhovni sud časti

Da sad nekoga hladnokrvno izrešetate kalašnjikovim, kao što je Mihajlo Hrastov izrešetao one goloruke rezerviste, već u prosincu biste razdužili zatvorsku odjeću, srdačno se rukovali sa stražarima i Novu godinu dočekali kao slobodan čovjek koji je pošteno platio svoj dug društvu. Pa isplati se, zar ne? Stvar se tako povoljno daje da je grehota nekoga ne ubiti. Ako vam se netko zamjerio, sad je prava prilika da ga u noćnu uru zaskočite s čakijom u portunu. Inače zakonodavstvo nije tako milostivo.

Tko prouzroči smrt drugoga iz nehaja, kaže tako naš Ka-Ze, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina, a samo za tešku tjelesnu ozljedu okrpit će vam između pola i tri godine, ali čini se da je s Mihajlom Hrastovim počeo nekakav popust.

Veliko sezonsko sniženje, oglasili su u izlogu Vrhovnog suda. Smanjenje zatvorskih kazni i do osamdeset posto, ponuda vrijedi do isteka zaliha.

Manje novčane kazne za tučnjavu ovih se dana daju za teško razbojstvo i silovanje. Počinite čedomorstvo, a sudac samo prijekorno zavrti glavom i kazni vas kao da ste krivotvorili službenu ispravu. Pa i ovo s Hrastovim, kad su već udarili štambilj i kitnjasto se potpisali na dnu dokumenta, suci su pomislili da su možda pretjerali. Prestrogo je to bilo za samo trinaest ljudi, puno je čovjeku dati preduga tri i po mjeseca zatvora za ubojstvo.

“Ajde, Mihajlo, oderi još dvojicu”, dobacili su osuđeniku velikodušno. “Za istu kaznu. Vrhovni sud te časti.” Tada su se svi u prostoriji veselo zacerekali.

Cijela je smijurija ispala to suđenje za ratni zločin u Karlovcu. Učinili su cirkus i od države i od njezina zakonodavstva. I tu bi, ako mene pitate, za članove Vrhovnog suda možda mogli primijeniti jedan drugi članak Kaznenog zakona. Članak 151., Povreda ugleda Republike Hrvatske. Kažnjava se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.