Što se dogodilo u petak navečer s našim rukometnim reprezentativcima, narod još ne može shvatiti. Četiri i pol milijuna u nevjerici tupo gleda preda se i ne ide im u glavu. Gdje je nestala ona snaga i onaj polet, imaginacija i nadahnuće koje su dečki pokazali dvije večeri ranije, kad su u četvrtfinalu nadmoćno pobijedili Francusku. Protiv Danske Golužini su igrači djelovali kao sasvim druga momčad, blijedo, mlitavo, bezvoljno, nalik zaposlenicima poduzeća u kojemu se čeka da Vlada imenuje stečajnog upravitelja.
Odgovor na ovu nedoumicu je očit, nisam prvi koji ga se dosjetio. U polufinalu s Dancima nije bilo esemesa generala Ante Gotovine da motivira Hrvate. Poruka potpore proslavljenog ratnog zapovjednika i osloboditelja, kako su neki mediji ispravno uočili, bila je ključni sastojak našeg trijumfa nad Francuskom, nešto kao druidov čarobni napitak u Asterixu i Obelixu. Dugme koje limuzinu pretvara u Batmobile. Bez Gotovine naš je rukomet izgubljen. Izostanak Ante Gotovine osjeti se na našoj izvedbi dramatičnije nego kad nema Ivana Balića.
“Jesi li poslao momcima poruku?” upitala je u petak navečer, iznoseći na stolić ispred televizora zdjelu s grickalicama, Dunja Gotovina supruga , a ovaj se nezadovoljno pljesnuo dlanom po čelu. Šit! Kako je to mogao zaboraviti?!
Tada još nije bilo kasno da to učini, samo što visoki časnik to nije znao. Danska nas je nemilice gazila, Goluža je zvao minute odmora i svaki put kad bi se okupili oko klupe, prije nego bi uzeli ručnik da se obrišu, svi su igrači imali isto pitanje. Je li Gotovina pisao? Izbornik je samo nemoćno vrtio glavom. Pokušao ih je, doduše, na jednom prekidu, kratko prije kraja poluvremena, prevariti i drhtavim glasom im pročitao jedan stariji Josipovićev esemes potpore, tvrdeći kako je Gotovina to napisao, ali momci su ga smjesta prozreli. Naprosto nisu osjetili kako ih ispunjava snaga i ponos što su Hrvati. Nije to bilo to.
Nejasno je zapravo što se dogodilo prije te utakmice. Iz izvora bliskih generalu Gotovini dolaze proturiječne vjesti. Po jednima, upravo kad je htio poslati poruku, generalu je iscurila baterija u mobitelu. Drugi opet pričaju kako je on napisao i poslao poruku, ali ju je greškom poslao svojoj frizerki Gogi, koja mu je u imeniku do Goluže. Dogodi se to, znate i sami. Ja poznajem tipa koji je ljubavnici natipkao: “Želim te skinuti i lizati voćni jogurt s tvog tijela” i upravo to krenuo poslati, kad mu je supruga ušla u sobu. Čovjek se u panici ušeprtljao i poruku nesmotreno poslao razredniku svog sina.
Elem, što god bilo, neporecivo je da taj čovjek ima veliki uticaj na našu igru. Ante Gotovina nije pisao, a naši su izgubili. Hrvatska, hasta la vista, Danska finalista, da se poslužim riječima Drage Ćosića.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....