‘Andro je u Ukrajinu prvi put otišao 2014., skoro je izgubio nogu. Govorio je da više neće ići, ali to je bilo jače od njega...‘

- Želim govoriti o njemu, jer ne smije biti zaboravljen - govori bliska prijateljica poginulog humanitarca Andre Fabijanića (29).

U šoku je, naravno, kao i svi njegovi bližnji koji su se nadali skorom povratku kući.

- U ponedjeljak smo se čuli, no sljedeća poruka koju sam mu poslala nije bila dostavljena - isprekidanog glasa nam govori.

Prema njezinim riječima Andro je bio hrabar, zanimljiv i oduvijek je bio sklon pomaganju. Potpuno nevažno je l‘ to bila životinja na cesti ili čovjek, kaže.

U Ukrajinu se zaljubio odavno. Kada se zaratilo u Ukrajini 2014, Andro, kao 21-godišnjak otišao je pomoći. Tada kao vojnik.

- Bio je ranjen, skoro je ostao bez noge, ali to ga nije spriječilo da opet ode, ovaj put u sklopu humanitarnog rada - priča Andrina prijateljica i dodaje da su ga odgovarali od polaska s riječima to je hrabro i glupo.

No, to je bilo jače od njega.

I nakon 2014. ostao je vezan za Ukrajinu. Zaljubio se u jednu djevojku, ljude, gradove, pa je često odlazio tamo. U međuvremenu mu je djevojka postala prijateljica.

No, onda ga je život i posjet Ukrajini spojio sa sadašnjom djevojkom, koju je desetak dana nakon početka agresije u Ukrajini doveo na sigurno u Hrvatsku.

- Otišao je po nju i obitelj, a kako je bilo mjesta doveo je još jednu obitelj. Iako je govorio da više neće ići to je bilo jače od njega, tako da se za Ukrajinu zaputio prije nešto više od mjesec dana. Trebao se vratiti - tužno kaže naša sugovornica.

Andro je rođeni Zagrepčanin, završio je psihologiju, a prije desetak godina zaljubio se u fitness, te je spojio psihičko i fizičko zdravlje i postao trener, tako da je većinu svog vremena provodio u dvorani.

No posljednjih mjesec dana ostavio je posao kako bi pomagao.

- Često smo se čuli, čak smo se i smijali kada bi rekao da je prespavao neka bombardiranja. Ali kada bih mu rekla da se nadam da će rat brzo završiti rekao bi mi da to ne izgleda tako. Da će trajati godinama - kaže.

Osim djevojke, koja se trenutno nalazi u Hrvatskoj iza sebe je ostavio majku i brata, koji očekuju da se njegovo tijelo prebaci u Hrvatsku.

- Zadnje gdje su išli, što mi je rekao, bio je Sloviansk. To je trebao biti humanitarni koridor, a što se dogodilo po putu i zašto je tako moralo biti ne znam. Njegova obitelj mi je rekla da su svaki dan u kontaktu i da se rješava papirologija za prijevoz u Hrvatsku - govori i dodaje da im je kazano da je problematično i mjesto gdje se dogodila tragedija, da je tamo još uvijek nesigurno što otežava cijeli postupak.

- Želim još jednom naglasiti da o njemu pričam jer se on nikada ne smije zaboraviti - zaključuje.

Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (MVEP) u petak je potvrdilo smrt hrvatskog humanitarca u Ukrajini, dodajući da njegovoj obitelji pruža konzularnu i drugu pomoć.

„Potvrđujemo informaciju o smrtno stradalom hrvatskom državljaninu, koji je u Ukrajini radio za nevladinu humanitarnu organizaciju“, rečeno je Hini iz MVEP-a.