VELIKI SUKOBI UNUTAR KUKURIKU BLOKA

ANALIZA JELENE LOVRIĆ Račanov sindrom: Hoće li interni ratovi razoriti i ovu lijevu koalicijsku vladu?

SDP: 'HNS nas više neće ucjenjivati, pa i po cijenu prijevremenih izbora. Znamo kako im je rejting jadan, znamo da su sada potpuno ovisni o nama'

Teške riječi, proteklih dana razmijenjene između ključnih partnera Kukuriku bloka, neugodno počinju podsjećati na gadne svađe koje su prije 13 godina, u vrijeme vlade Ivice Račana, razdirale vladajuću koaliciju. Rezultat je dobro poznat: njihov je međusobni rat razočarao javnost, koja ih je počela smatrati savezom rogova u vreći te na prvim izborima poslala u opoziciju. Može li se govoriti o povratku Račanova sindroma?

Sukobi niskog intenziteta između SDP-a i HNS-a, kao ključnih partnera u vlasti, nisu novost. O tome bi Mirela Holy mogla govoriti. Još prošlog ljeta ministar Linić slao je na adresu tada prvog potpredsjednika Vlade Ratka Čačića strelice tvrdeći da je u Hrvatskoj pokrenuto sve osim investicija, a ovaj mu odgovarao da najveći red vlada na grobljima.

Tri sporne teme

U posljednje vrijeme dvije su stranke iskazale neslaganje oko tri teme: poreza na nekretnine, ograničavanja minusa na tekućim računima te, kako su ga u HNS-u nazvali, pendrek zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Sukobi eskaliraju nakon što je Dragan Kovačević grubo i diskvalifikatorski napao ne samo zakonsko soliranje ministra Linića, nego i, po njemu, promašenu Vladinu ekonomsku politiku. Rukavice su potom navučene, ali sukob se nastavlja.

SDP traži Kovačevićevu smjenu s čela Janafa, HNS to odbija i cijeli slučaj interpretira kao pitanje slobode izražavanja. Nakon izjave da Linić građane tretira kao maloumne i malodobne, Vesna Pusić, kao vjerojatna nova šefica HNS-a, tvrdi da krize u koaliciji nema. Nema, kaže, čak ni sukoba, ima različitih mišljenja. Istodobno, SDP šalje poruku da se HNS-u više neće dati ucjenjivati te da u tom kontekstu ni raspisivanje prijevremenih izbora nije isključeno. Znaju da HNS zbog jadnog rejtinga strepi od izbora i faktički je postao potpuni ovisnik o SDP-u.

Tvrdnja da je Kukuriku arhitektura stabilna te je nikako ne može stići loša sudbina Račanove vlade podupire se s nekoliko argumenata. Milanovićeva se koalicija smatra čvršćom od Račanove jer je čine stranke velike bliskosti. Aktualna je Vlada lijeva, dok je prva posttuđmanovska vlada politički bila mnogo šarenija i, logično, kompromise je mnogo teže postizala.

Zatim, Račan je 2000. formirao prvu koalicijsku vladu u Hrvatskoj, bez ikakva iskustva u funkcioniranju koalicijskog modela vlasti. Danas su u tom pogledu dječje bolesti već prevladane, pa je tako Milanović, učeći na grešci prethodnika, inzistirao da mu šefovi ključnih stranaka budu u Vladi. Na koncu, aktualnu koaliciju stabilnom čini i činjenica SDP-ove velike nadmoći nad ostalim partnerima.

Izbori i nervoza

Pojačavanje sukoba u Kukuriku bloku nesumnjivo je povezano sa skorim izborima. Odluka SDP-a da na lokalne izbore ne ide zajedno sa koalicijskim partnerima, nego čak u nekim slučajevima i kontra njih kao, primjerice, sa IDS-om u Istri ili s HNS-om u nekim drugim sredinama - morala se odraziti i na njihove odnose na nacionalnoj razini. Usto, HNS se muči s problemom tipičnim za manje partnere u koalicijama. Potpuno se izgubio. Sudjeluje u vlasti, ali nestaje u javnosti. Način funkcioniranja koalicije i Vlade također može biti jedan od razloga sukoba.

- Nema među nama velikih razlika, kaže nam jedan istaknuti član SDP-a, koji je iz prve ruke imao uvid u funkcioniranje Račanove i Milanovićeve koalicije. - Niti su oni jako liberalni niti smo mi pravi socijaldemokrati, priznaje. Po njemu, više napetosti može biti zbog klijentelističkih apetita. S tim da u tom pogledu između SDP-a i HNS-a vidi značajnu razliku. - Kod SDP-a je mnogo natezanja, nitko nam nije dobar, puno je ljubomore. Za razliku od HNS-a, koji za svako mjesto ima spremnog kandidata.

Manjak komunikacije

Ozbiljan je problem da premijer Milanović, baš kao ni Račan, ne razgovara sa svojim koalicijskim partnerima. Nema među njima redovite komunikacije. Ministarski model funkcioniranja Vlade također uzrokuje dio problema. Premijer je svojim ministrima dao veliku autonomiju, što često rezultira manjkom njihove sinhroniziranosti.

Ako HNS nije obaviješten o Linićevim inicijativama, onda predstavnici te stranke načelno imaju pravo javno istupiti sa kontraargumentima. Problem pojačava činjenica da i HNS-ovi ministri soliraju i da je SDP prilično dugo šutio o Čačićevom po Vladu katastrofalnom ponašanju. Logično je da se koalicijska politika usuglašava iza zatvorenih vrata, a ne na javnoj sceni. Ali ako toga nema, neće ih spasiti taktika da se jedni drugima ne miješaju u posao.

Na koncu, kao mogući razlog konfrontacija svakako treba uzeti u obzir i pojačavanje nervoze u vladajućim redovima, što je logična posljedica činjenice da Vlada ne uspijeva postići željene rezultate. Ništa tim ne može homogenizirati kao uspjeh. I ništa nije pogubnije od izostanka uspjeha. Najnoviji sukobi između SDP-a i HNS-a imaju i dimenziju ograđivanja od nepopularnih poteza...

Kakofonične svađe u vladajućim redovima ne slute ne dobro, ali Hrvatska iz vlastitog iskustva zna da postoje i opasniji modeli: HDZ-ova se koalicija nije sukobljavala, ali samo zato jer je Ivo Sanader znao kupiti šutnju partnera. Ništa ih nije pitao, ali je dobro plaćao. Njihova sloga cijelu je državu jako skupo koštala.

Budiša: Ni o optužnicama iz Haaga, ni o autocesti nisam imao pojma!

Kad je čuo da bih htjela razgovarati o sukobima u Kukuriku koaliciji, Dražen Budiša prvo se našalio: “Mene zovete kao eksperta?” rekao je.

Da, i njega aktualna situacija podsjeća na nešto već viđeno u Vladi Ivice Račana, u kojoj je njegov HSLS bio ključni partner SDP-a. Ali Budiša tvrdi da su pozadina, pa i okolnosti nesporazuma i konflikata u ondašnjoj i današnjoj vladajućoj koaliciji ipak bitno različiti.

Stranački interesi

- Prije svega HDZ je neposredno nakon naše pobjede na izborima 2000. godine u anketama imao samo 6 posto glasova, a ne 19 kao danas. Da se HDZ-u nije tako srušio rejting, mislim da bi se i naši odnosi u koaliciji drukčije razvijali. Naime, počeci naših sukoba koincidirali su s činjenicom da je HDZ jako padao, a HSLS rastao i udvostručio svoju popularnost, pa je iz perspektive SDP-a i Ivice Račana izgledalo da je HDZ gotov za sva vremena - iskreno moram reći da ni sam nisam bio daleko od takve prognoze - te da onda dugoročno politička konkurencija nije u oporbi, nego u redovima vlastite koalicije. Jači partner počeo je u jačanju HSLS-a gledati opasnost za vlastite stranačke interese.

Kao drugi element previranja u Račanovoj koaliciji, koji su na koncu doveli do njezina sloma i posljedično gubitka izbora, Budiša vidi svoju potpunu izoliranost od bilo kakvih relevantnih informacija.

Ključni partner

- Kao predsjednik druge stranke u koaliciji, o krupnim stvarima doslovno ništa nisam znao. O efemerijama su ga obavještavali, ali o krucijalnim temama ne. Budiša je u više navrata spominjao da je Račan od njega skrivao haaške optužnice protiv hrvatskih generala. Sada je prvi put odlučio otkriti da ni o gradnji autoceste, kapitalnog projekta trećesiječanjske vlasti, nije imao pojma .

- Jednog dana došao mi je Jozo Radoš i upozorio me neka se sutradan ne zaprepastim kad Ivica Račan izađe s idejom o gradnji autoceste. Koje autoceste, pitao sam. Jer autocesta nije bila u našem koalicijskom, predizbornom programu, ni u programu Vlade koji je usvojen u Saboru. Ideja je dogovarana na relaciji SDP - HNS, a Radoš je za nju manje-više slučajno saznao, pa me htio pripremiti da ne budem posve zatečen. Premda sam bio ključni Račanov partner, o tome me nisu smatrali potrebnim informirati.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. studeni 2024 23:05