Iako klimatske promjene stvaraju sve više problema u proizvodnji hrane, pokus s automatiziranim sustavom navodnjavanja koji upravo završava u Erdutu na 30 hektara zasijane soje bit će uspješno okončan drugom žetvom.
Stjepan Zorić, inovativni poljoprivredni proizvođač, uz stručnu pomoć niza profesora s osječkog Fakulteta agrobiotehničkih znanosti, posijao je tri sorte soje s tri različita sklopa te tri načina konzervacijske obrade i dva načina sijanja (no-till sijačica i standardna sijačica). Primijenio je dva načina folijarne prihrane i biostimulatore.
- Rezultatima smo više nego zadovoljni jer smo dokazali da se uz ovakav sustav može postići druga žetva u Slavoniji. Investirali smo u američki sustav navodnjavanja marke Valley, koji su trenutačno najmoderniji sustavi navodnjavanja u svijetu te je najekonomičniji sustav što se tiče potrošnje vode i energije.
Zahvaljujući posebnim raspršivačima, kroz sustav se mogu dozirati folijarna gnojiva i pesticidi, što je za nas veliki benefit jer u jednom prohodu napravimo tri operacije. S ovakvim sustavima Izrael u neplodnim tlima uspijeva dobiti dvije žetve - rekao je Zorić koji sljedećeg tjedna očekuje analizu rezultata druge žetve.
Sijanje u plitko tlo
Makropokus je obavljen u suradnji s Fakultetom agrobiotehničkih znanosti Osijek pod stručnim vodstvom prof. dr. sci. Bojanom Stipeševićem.
On nam potvrđuje da globalna promjena klime na toplije ne donosi samo otapanje polarnih kapa, podizanje razine svjetskih mora i sve jače i jače nepogode, nego i sve dulju vegetacijsku "toplu" sezonu, koju možemo iskoristiti i za naše dobro.
Naime, pojašnjava, iza žetve ozimih kultura (ozime pšenice, ječma...), koju tople temperature "guraju" sve ranije, čak i prije početka srpnja, a sve kasnije pojave prvih mrazeva, koji se "po novom" pojavljuju rijetko kada prije sredine studenoga, naši kontinentalni krajevi imaju gotovo četiri mjeseca toplih dana, tijekom kojih se može probati dobiti i druga, tzv. postrna žetva.
- Ime je dobila jer se sije ‘u strnjak‘, u tlo koje je još prekriveno ostacima slame prethodno spomenutih ozimina. Sjeme sorti brzorastućih usjeva, kao što su soja, suncokret, sirak, proso, pa čak i kukuruz dovoljno kratke vegetacije (tzv. stodanci, jer od sjetve do berbe treba sto dana), usiju se što brže u plitko obrađeno tlo te na taj način možemo iskoristiti vlagu u tlu preostalu od prethodne ozimine, a ostaci od žetve i mlade biljke nakon nicanja dodatno sprečavaju direktno sunce da isuši previše vode iz tla - kaže Stipešević.
Naravno, ako je moguće, poželjno je ovako uspostavljen postrni usjev opskrbiti vodom, bilo kišom iz ljetnih oluja, koje mogu biti itekako izražene, bilo navodnjavanjem.
Bolji urod
- Na taj način možemo dobiti urod koji po prinosu ne zaostaje za istim tim biljkama koje smo posijali početkom proljeća, a koje su uglavnom dulje vegetacije, najčešće zato što, po novome, njima više šteti suša početkom ljeta (kad uglavnom ulaze u oplodnju, pa im previsoke temperature i suh zrak početka ljeta isuše polen i cvijet, u slučaju kukuruza svilu) pa ne mogu postići onu visinu uroda koju bi imale bez tih suša - dodaje dr. Stipešević.
U slučaju pokusa kod Stjepana Zorića, soja zasijana postrno iza žetve pšenice, te navodnjavana tijekom svog rasta i razvoja, dat će, prema svemu sudeći, bolji urod nego ona koja je sijana krajem travnja.
Dodatni je "paradoks" što je u ovom pokusu tlo pod sojom u ekološkom sustavu uzgoja, dakle bez upotrebe pesticida i mineralnog dušika koji je sklon ispiranju, te vodu, koju zahvaća iz Dunava, vraća putem ocjeđivanja opet u istu rijeku, no čišću, jer ekološko tlo je bogato mikroorganizmima koji iz "prljave" vode uklone sve nečistoće.
Grubom procjenom dužina naše tri najveće rijeke u poljoprivrednom području, dakle Dunava, Drave i Save, te boljim gospodarenjem zemljištima uz njih, a što bi uključivalo i ovakve sustave za navodnjavanje, kao i ekološki upotrijebljeno tlo, u postrnoj sjetvi moglo bi se svake godine uzgojiti još oko desetina jarih usjeva, a riječne vode bi bile pročišćene bez ulaganja u skupa postrojenja za čišćenje, kaže prof. dr. sc. Bojan Stipešević s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti u Osijeku.