Hrvatski srednjoškolci koji će ove godine navršiti 16 godina provest će u budućnosti na tržištu rada, kao zaposlenici ili oni koji aktivno traže posao, nešto više od 32 godine, što je treći najkraći staž među državama Europske unije: kraće će na tržištu rada boraviti tek Bugari i Talijani, nešto više od 31 godine.
Prosjek Europske unije iznosi 35,6 godina, a najdulji radnoaktivni vijek, među državama koje su uključene u Eurostatovu analizu, imat će mladi Islanđani, koji će na tržištu rada tijekom života provesti više od 47 godina.
Na dnu ljestvice
Duljina trajanja radnoaktivnog života statistički je pokazatelj postojećih trendova te trendova u budućnosti pod uvjetom da se postojeće okolnosti bitno ne izmjene. Formula za izračun razvijena je u finskom Ministarstvu rada, a za izračun koristi vremenski slijed podataka o stopi aktivnosti i neaktivnosti građana u pojedinim državama, kao i neke druge podatke, poput očekivanog trajanja života, zakonskih odredbi o dobi za umirovljenje ili prosječne dobi ulaska na tržište rada.
Svi pobrojani pokazatelji za Hrvatsku su, u usporedbi s drugim državama EU, u pravilu pri dnu ljestvice.
- Hrvatska ima izuzetno visoku stopu neaktivnosti, odnosno osoba koje ne rade i ne traže posao, koja u bitnome utječe na ovaj pokazatelj. Za tako visoku neaktivnost postoji više razloga: s jedne strane nalazi se relativno dug period obrazovanja i, posljedično, kasni ulazak mladih na tržište rada, a s druge strane velik broj mladih umirovljenika, odnosno rani izlazak s tržišta rada. Logično, istovremeno s visokom stopom neaktivnosti imamo i nisku stopu aktivnosti, odnosno udjela građana koji rade ili aktivno traže posao - objašnjava dr. Iva Tomić, stručnjakinja za tržište rada sa zagrebačkog Ekonomskog instituta.
40 posto neaktivnih
Hrvatska, prema Eurostatovim podacima temeljenima na Anketi o radnoj snazi, ima drugu najnižu stopu zaposlenosti u Europskoj uniji: radi ili aktivno traži posao tek 61 posto osoba u dobi od 20 do 64 godine. Usporedbe radi, na Islandu je stopa zaposlenosti 84 posto, a prosjek EU iznosi nešto više od 71 posto.
U slučaju Hrvatske to, drugim riječima, znači da je gotovo 40 posto osoba u dobi od 20 do 64 godine neaktivno, odnosno ne radi i ne traži posao.
- Stope aktivnosti u Hrvatskoj su tradicionalno niske - bile su takve i prije krize, u kojoj su dodatno pale, ali i prije 90-ih, zbog tradicionalnih i kulturalnih razloga. Međutim, ranije u povijesti na visoku stopu neaktivnosti prvenstveno je utjecala visoka nezaposlenost žena. Taj je omjer s godinama promijenjen, a osobito nakon Domovinskog rata: zbog povećanog broja relativno mladih muškaraca koji su otišli u mirovinu nakon rata bitno se povećala stopa neaktivnih muškaraca - kaže dr. Tomić.
Hrvatska trenutačno ima najnižu stopu aktivnih muškaraca u EU. Prema procjenama trajanja radnoaktivnog vijeka za današnje 16-godišnjake, za muškarce će taj vijek trajati gotovo pet godina kraće od prosjeka EU (33,5 godina u Hrvatskoj naspram 38 godina u EU), a za žene tri godine kraće (33 godine u EU naspram 30,2 godine u Hrvatskoj).
Stave li se podaci o aktivnosti u vezu s očekivanim trajanjem života, koje je u Hrvatskoj među najnižima, očekivano je da će i procijenjeni radnoaktivni vijek današnjih 16-godišnjaka biti relativno kratak.
Ako se bude isplatilo
Prosječni Islanđanin rođen 2001. godine, prema procjenama, živjet će osam godina dulje od vršnjaka rođenog u Hrvatskoj. Iznimno dugom radnoaktivnog vijeka na Islandu sigurno pridonosi i vrlo rani ulazak tamošnje populacije u svijet rada. Naime, obrazovni proces na Islandu za mnoge traje vrlo kratko: prema službenim podacima, u Islandu čak 20 posto mladih, odnosno svaki peti, ne završi srednju školu, što posljedično dovodi do ranog ulaska u svijet rada. U Hrvatskoj, prema podacima za 2016., samo 2,8 posto mladih u dobi od 18 do 24 godine nisu završili srednju školu.
Prateći trendove proteklih godina procjenjuje se da i sada kratki radnoaktivni vijek u budućnosti neće osobito narasti: od 2000., kad je također bio među najnižima u EU, do danas u Hrvatskoj je narastao za 1,7 godinu, odnosno za jednu godinu manje nego što je to slučaj s prosječnom vrijednošću za EU.
Neke države koje su prije 15-ak godina također imale izuzetno niske prognoze o trajanju radnoaktivnog vijeka, poput Mađarske, uspjele su okrenuti trendove: od 2000. naovamo prognoze ostanka u radnoj aktivnosti narasle su za gotovo šest godina.
- Procjene Eurostata baziraju se na sadašnjim podacima. I prema domaćim podacima, staž današnjih umirovljenika vrlo je nizak. On posljednjih godina raste, ali blago. Stanje se može promijeniti, ali samo ako se to ljudima bude izravno isplatilo: ostajat će dulje u svijetu rada bude li im mirovina o tome direktno ovisila. Dakle, značajno nagrađivanje duljeg ostanka na poslu i kažnjavanje ranog odlaska u mirovinu može dati rezultat - kaže dr. Predrag Bejaković s Instituta za javne financije.