‘Ako su nezadovoljni, mladi puno češće daju otkaze. I to je dobro! Stranci? Usporit će nam rast plaća...‘

„Čudi me da plaće i uvjeti rada tako sporo rastu. U proteklih godinu dana plaće u Hrvatskoj nisu rasle, nego su pale za 0,2 posto kada uzmemo u obzir što za svoj novac možemo kupiti. Plaće su rasle u samo dva sektora – ICT-u i financijama i osiguranju”, kaže u Briefingu psiholog prof. dr. sc. Zvonimir Galić, redoviti profesor Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i suvoditelj Studija upravljanja ljudskim potencijalima.

Na dnu teksta pogledajte cijelu epizodu Briefinga

Ističe da gotovo svi gradovi i općine u Hrvatskoj, uključujući i Zagreb, gube stanovništvo i radnika je sve manje. Prosječna plaća nam je 1094 eura, a medijalna 930, što znači da 50 posto ljudi ima plaću manju od 930 eura. To je osjetno manje nego u zapadnoj Europi. Otkriva nam što je pokazalo njegovo istraživanje.

„Kad mladi ljudi dožive da im poslodavac nije ispunio ono što su oni od njega očekivali, oni puno češće reagiraju davanjem otkaza. I ja mislim da je to dobro”, zaključuje Galić. Napominje da ljudi rade zbog materijalne sigurnosti, ali im je važno i s kakvim ljudima rade kao i da u svom poslu vide smisao i svrhu te da ih netko pita za mišljenje, u čemu u Hrvatskoj jako loše stojimo.

„Plaće su nam još uvijek loše, ali nisu toliko bijedne kao prije i mnogima druge stvari postaju presudne. Ljudi daju otkaz zbog dvije ključne stvari. Jedno je plaća, drugo je šef. Loši međuljudski odnosi u timu. Čak 75 posto ljudi smatra da je glavni izvor stresa na njihovom radnom mjestu neposredno nadređeni. Nekad su ljudi išli samo za karijerom, a danas sve više žele uravnotežen život pa pristaju i na niže plaće, ako im je na bolje plaćenom poslu grozno. To pokazuje da stasamo u pravu tržišnu ekonomiju”, govori Galić, pa otkriva da je njegovo istraživanje pokazalo da jedna petina svih radnika u Hrvatskoj traži novi posao, 27 posto namjerava posao tražiti u narednih godinu dana, a 11 posto planira u narednih godinu dana posao tražiti u inozemstvu. Najveći postoci su u informatičkom sektoru gdje su ljudi i najzadovoljniji svojim poslom, a slijede trgovina, ugostiteljstvo i promet. Najmanje o promjeni posla razmišljaju zaposleni u državnoj upravi.

„Upravljanje ljudskim potencijalima u javnom sektoru je užasno i to će nas sve skupa koštati. Zaposleni u školstvu i zdravstvu smatraju da njihov posao ima smisla, ali nisu zadovoljni time koliko ih se pita za mišljenje i koliko se mogu razvijati. A u javnom sektoru i plaće sporije rastu nego u privatnom. Radna mjesta u javnom sektoru postaju sve neatraktivnija. Hrvati koji su odselili u inozemstvo su zadovoljniji u svim segmentima posla, a ne samo plaćom. Da su profitirali od odlaska u inozemstvo najviše tvrde oni sa srednjom stručnom spremom”, ističe Galić, koji smatra da će ljudi i dalje odlaziti iz Hrvatske jer zapadna Europa vapi za radnom snagom, ali će nam sve više dolaziti i stranci što će usporiti, iako ne i zaustaviti, rast plaća.

„Postajemo drugima atraktivni i to je dobar trend, no nema sustavnog rada na integraciji tih ljudi. To je ona Milanovićeva slučajna država. U pitanju je strateška stvar, a mi je prepuštamo slučaju. Država treba donijeti strateški dokument za upravljanje useljavanjem i integracijom u društvo. To će u narednim godinama biti politička i gospodarska tema broj jedan”, naglašava Galić, dodajući da dvije trećine ljudi danas ima pozitivan stav prema useljavanju ljudi druge rase i vjere, no taj će broj sigurno padati kako ih bude sve više jer će se među tim strancima sigurno naći i neki problematični, a neki političari će pak to iskoristiti za skupljanje političkih bodova.

Prema njegovim riječima, bit će sve više štrajkova i prosvjeda jer je predizborna godina, a plaće u javnom sektoru su male. U privatnom sektoru, dodaje, ljudi ne štrajkaju, ali daju otkaze ako su nezadovoljni. Galić priznaje da on još uvijek iznose plaća i cijena u glavi preračunava u kune.

„Na euro se privikavamo sporije nego što smo očekivali. Dvije trećine ljudi još preračunava u kune. Treba vremena da se nauči ta intuicija. To je kao da učiš novi jezik. Mislio sam da će nam trebati par mjeseci, no bit će godina do dvije”, tvrdi Galić.