Kad živiš u malom mistu, nije bitno što te udario. Najvažnije je da selo ne sazna. Podijelit ćeš s ljudima kad ti dijete diplomira na arhitekturi ili medicini, ali već je i pokvareni zub najstrože čuvana tajna. Najbitnije je da selo ne zna. Ako se sazna da te tuče, to je sramota za cijelu obitelj. Bolje da te svu slomi, nego da obitelj osramotiš.
Zato su ljudi istrenirani da lažu. Od kolijevke pa do groba žive u laži, samo kako bi sačuvali urednu vanjsku sliku nečega što nikad nije postojalo. Svaka javno iskazana slabost velika je sramota, pa i onda kad je riječ o nečemu što dijeli puno ljudi. Možda, ali ne ovdje.
Tužan je to život, iz kojeg se teško iskobeljati, jer čim ne smiješ govoriti, ne možeš dobiti pomoć i podršku. Zato sam ostala u...