OBILJEŽJE U GRADU

30. obljetnica obrane Dubrovnika: Na zidinama Grada postavljena spomen-ploča Pavu Urbanu

Pavo je s 23 godine mogao poći u Zagreb na fakultet i gledati preko TV-a što se događa u Dubrovniku, ali nije, kaže gradonačelnik

Napad na Dubrovnik

 Iz postava izložbe Umjetničke galerije Dubrovnik

Dubrovčani danas obilježavaju 30. obljetnicu obrane Grada u Domovinskom ratu i Dan dubrovačkih branitelja. Toga je dana, snimajući razaranja povijesne jezgre topničkim projektilima, od krhotina granate smrtno stradao Pavo Urban, dubrovački fotoreporter koji na ovogodišnji blagdan Svetog Nikole dobiva jedinstveno spomen-obilježje točno na mjestu pogibije pred Lužom na istočnom ulazu u Grad.

Urbanove fotografije Dubrovnika i njegovih stanovnika pod višemjesečnom opsadom, bez struje, vode i telefonskih veza sa svijetom jedinstven su dokument Domovinskog rata, za što mu se Grad uz godišnjicu obrane odlučio zahvaliti urezivanjem spomen-obilježja u kamen ispod gradskog zvonika.

No, kako je spomenička jezgra kao svjetska kulturna baština pod strogom zaštitom UNESCO-a, zamisao o postavljanju spomen-ploče Pavu Urbanu nije išla glatko.

image

Napad na Dubrovnik

Iz postava izložbe Umjetničke galerije Dubrovnik

Diskretno obilježje

- Bilo je negodovanja oko postavljanja ploče od konzervatora. Željeli smo ispod Luže postaviti ploču, no oni su onda rekli da to treba izvesti na alternativan način. Kreativno rješenje je osmislio dubrovački umjetnik Slaven Tolj tako da je kreiran izniman prijedlog, realiziran u postojećem kamenu koji je sastavni dio Luže i vrata. Riječ je o diskretnom obilježju, simbolu cijele stradale generacije - ustvrdila je zamjenica dubrovačkog gradonačelnika Jelka Tepšić.

Gradonačelnik Mato Franković potvrdio je da je takav prijedlog trajnog simbola Urbanova stradanja najbolji izbor. Kazao je da je i Pavo s 23 godine mogao poći u Zagreb na fakultet i gledati preko TV-a što se događa u Dubrovniku, no to nije to napravio.

- Netko je uzeo oružje, a Pavo Urban fotoaparat i svojim fotografijama svjedočio istinu. Srpska diplomacija je pokušala iskriviti činjenice i promovirati priču da palimo automobilske gume. Trebali su postojati hrabri ljudi koji su dali tu vrstu istine. Ovo obilježje će pričati trajnu slobodu svima koji dođu u naš grad kao trajni spomen na generaciju koja je mogla izbjeći rat, ali nije - izjavio je gradonačelnik Franković.

Simbolika postavljanja spomen-obilježja još je i veća ako se zna da su Dubrovčani kroz povijest bili neskloni podizati spomenike pojedincima. Izuzetak je bio tek pomorac Miho Pracat koji je Republiku zadužio dobrotvornim radom i zavrijedio spomenik koji i danas krasi atrij Kneževa dvora.

image

Spomen-obilježje Pavu Urbanu postavljeno je ispred Luže, na istočnom ulazu u grad, točno na mjestu gdje je poginuo u dobi od 23 godine

Božo Radić/Cropix

Prizori tame

Umjetnička galerija Dubrovnik ove godine je izložbom pod nazivom "Prizori tame" obilježila 30 godina od pogibije Pava Urbana i 30 godina od napada na Dubrovnik. Riječ je o dvadeset tri fotografije iz muzejske zbirke moderne i suvremene umjetnosti.

Pavo Urban bio je inače tek jedan od 19 poginulih branitelja i civila na crni petak dubrovački 6. prosinca 1991., kad je bilo i oko 60 ranjenih u cjelodnevnom granatiranju.

U iščekivanju pregovora predstavnika hrvatske starne s jugovojskom u Cavtatu tog dana uslijedio je najžešći napad na prostor unutar zidina grada tijekom cijele opsade, počelo je s kopna malo prije 6.50 sati ujutro, uz potporu topovnjača JRM-a s mora i potrajalo sve do 19.25, kad je oglašena sirena za prestanak opće opasnosti.

Pokušaj agresora da zauzme strateški važno mjesto, utvrdu Imperijal na brdu Srđ iznad Dubrovnika, nadljudskim je naporima spriječila skupina branitelja.

Izgorjelo je toga dana do temelja devet zgrada u najstrožem centru Dubrovnika, među njima palača Dubrovačkih ljetnih igara, te zgrada Interuniverzitetskog centra, okupljališta svjetske intelektualne elite.

Poginuo snimajući najjači udar na Grad

Pavo Urban (1968. - 1991.) pohađao je Srednju pomorsku školu i Pomorski fakultet u Dubrovniku. Fotografijom se počeo baviti u srednjoj školi, bio je član Fotokluba "Marin Getaldić" u Dubrovniku.

U sezoni 1990/1991. bio je službeni fotograf Kazališta "Marin Držić" i službeni fotograf Dubrovačkih ljetnih igara 1991. godine. Te godine primljen je na Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu, međutim vraća se u svoj Grad da ga brani. Kao dragovoljac, već 29. rujna 1991. nalazi se na prvoj crti bojišnice u Župi dubrovačkoj i ondje počinje njegov ratni fotografski opus.

Padom Župe dubrovačke vratio se u Dubrovnik i počinje raditi za Dubrovački vjesnik i Slobodnu Dalmaciju kao ratni reporter. U tom svojstvu zabilježio je i prvi udar u povijesnu gradsku jezgru, 26. listopada 1991. Ministarstvo informiranja Republike Hrvatske regrutira ga u posebnu dokumentacijsko-informacijsku jedinicu sa zadaćom da fotografira i filmski zabilježi ratna razaranja i stradanja Dubrovnika.

U rano jutro 6. prosinca 1991. počeo je snimati i najžešći napad na Dubrovnik. Tada je i poginuo, u dobi od 23 godine.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 09:25