Hrvatska je vinska velesila. U jednoj od najvažnijih knjiga o vinu nabrojano je čak 39 autohtonih hrvatskih sorti grožđa

U subotu 15. prosinca točno u podne u vinoteci luksuzne robne kuće Selfridges (jedne od tri vodeće u Londonu, uz Harvey and Nichols i Harrods) Jancis Robinson potpisivala je primjerke svoje nove knjige, Wine Grapes, debele oko 1300 stranica, teške oko tri kilograma (kao dvije butelje šampanjca), i skupe 120 funti. U njoj je identificirano 1368 sorti vinskog grožđa.

Gospođa Robinson, u elegantnom bež kostimu, stajala je sama na improviziranom pultu na ulazu u vinoteku, okružena tek zidom debelih knjiga nešto bljeđe boje od njena sakoa, i dvjema prodavačicama, koje su jednoj od vodećih svjetskih vinskih publicistica trebale pomagati da se suoči s očekivanom gužvom.

Selfridges je tih predbožićnih dana bio, naravno, prepun, u vinskom baru iznad vinoteke jedva se moglo dobiti mjesto za šankom, a Wine Grapes i njena glavna autorica (na knjizi su još radili Jose Vouillamoz i Julia Harding) uživali su u nizu izvrsnih kritika; novinari s obje strane Atlantika, kao i s oba glavna vinska jezična područja, engleskog i francuskog, složili su se da je riječ o jednom od najznačajnijih izdanja o vinu, ikada napisanih.

Tog je relativno toplog popodneva nešto očito pošlo po zlu, pa umjesto da marljivo potpisuje knjige brojnih kupaca, Jancis Robinson, MW, imala je više nego dovoljno vremena da razgovara sa mnom o hrvatskim sortama vinskog grožđa.

O tribidragu opsežno

“Znate li da smo uspjeli identificirati čak 39 autohtonih hrvatskih sorti, po čemu Hrvatka spada među vodeće svjetske vinske zemlje?” upitala me gospođa Robinson, pišući posvetu na primjerak što sam ga bio kupio sat ranije u Selfridgesovoj knjižari.

Zatim smo progovorili par rečenica o zajedničkim znancima i prijateljima iz vinsko-novinarskog miljea, da bi se autorica ove prilično nevjerojatne knjige vratila na temu: ”Znate, tribidrag... priča o tribidragu apsolutno je fascinantna. Tribidrag pokazuje koliko je Hrvatska važna za svijet vina.”

Tribidrag je u Wine Grapes dobio čak šest stranica. Za usporedbu, uvjerljivo vodeća svjetska crna sorta, cabernet sauvignon, dobila je deset stranica, dok je iduća glavna bordoška i važna internacionalna loza, merlot, predstavljena na podjednakom prostoru kao i tribidrag ; sličan su prostor zauzela i druga velika međunarodna grožđa, poput rizlinga i sauvignon blanca, dok se sivi pinot morao zadovoljiti sa samo četiri strane.

Sinonim za dvije sorte

Zašto je, dakle, tribidrag, koji se pod imenom kaštelanski crljenac u Hrvatskoj ponovo počeo vinficirati tek prije nekoliko godina, u tržišno zanemarivim količinama; zašto je, dakle, tribidrag za Jancis Robinson jednako zanimljiv i relevantan kao najznačajnije svjetske sorte, od kojih se dobivaju neka od najfinijih i najskupljih svjetskih vina? Zato što je tribidrag sinonim za dvije velike internacionalne sorte: zinfandel, koji se smatra temeljnim vinskim grožđem u Kaliforniji, i primitivo, koji se masovno uzgaja u Pugliji, te nešto manje na Siciliji.

Priča o istoznačnosti tribidraga, zinfandela i primitiva počela se pisati 1998. godine, a u njoj su neke od glavnih uloga odigrali veliki naš vinar Miljenko Mike Grgić i dr. Edi Maletić, profesor na zagrebačkom Agronomskom fakultetu. Mike Grgić dugo je godina smatrao da je zinfandel zapravo plavac mali. Krajem devedesetih, kada je uz svjetski poznato imanje u Napa Valleyu, već posjedovao i vinariju na Pelješcu, Grgić je pokrenuo istraživanje o porijeklu zinfandela, koje su vinski mediji prozvali Zinquest.

Jedan od znanstvenika koji su sudjelovali u Zinquestu bio je i dr. Maletić (zaslužan i za čitav niz drugih fundamentalnih istraživanja o hrvatskim vinskim grožđima). Nedvojbeno je dokazano, analizom DNK, da zinfandel nije plavac. Zatim su istraživači pronašli nekoliko starih loza grožđa koje se zove crljenac, da bi došli do prilično senzacionalnog otkrića o potpunom genetskom podudaranju zaboravljenog i anonimnog crljenca sa zinfandelom i primitivom. Jedno od imena za crljanac bilo je i pribidrag, da bi se kasnije ustanovilo kako je starije ime za pribidrag glasilo tribidrag.

I tako je tribidrag, koji je u Sjedinjene Države došao u devetnaestom stoljeću, vjerojatno iz carskog rasadnika u Schönbrunnu, definitivno postao pravo ime za zinfandel i primitivo (ali i za kratošiju, kako ga zovu u Crnoj Gori i Makedoniji), dok je Hrvatska službeno priznata kao mjesto porijekla najraširenijeg kalifornijskog crnog grožđa.

Kada je, pak, riječ o plavcu, tribidrag/zinfandel/primitivo njegov je roditelj, kao i vrancu i plavini.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista