Harali su po kućama u Kutini, ukrali su stotine tisuća kuna, a vodila su ih tri MALOLJETNA brata!

Utorak, 7. veljače na večer. Kutina je zametena snijegom. Neprekidna vijavica potjerala je ljude u kuće, na cestama je bilo malo automobila, tek tu i tamo po koje vozilo zimske službe. U Crkvenoj ulici u glavnom gradu Moslavine, jedino iz kuće broj 56, nedaleko od škole, crkve i groblja, nije dolazio ni tračak svjetla. Ili svi spavaju ili u kući nitko ne živi.

Tek je pažljivi promatrač mogao zamijetiti četiri sjene, četiri muškarca u vjetrovkama i kapama duboko navučenim na glavu, kako jedan po jedan prilaze kući. Šuljali su se kroz snijeg, jedan je došao iz dvorišta, drugi iz pravca groblja, treći s druge strane, dok je četvrti pretrčao cestu iz smjera škole. Pazili su da ih nteko ne gleda. Jedan od četvorice ispod jakne je izvukao pajser uz čiju je pomoć na silu otvorio vrata kuće u mraku. Pucanje drva i metalnog okova vrata prigušio je huk vjetra.

Kradu sve što stignu

Brzo su uletjeli u kuću. Neko su vrijeme čučali u hodniku osluškujući ima li možda koga i je li ih tko čuo od susjeda. Muškarac koji je razvalio vrata obratio se najmanjem u grupi: “Gdje ti je baterija?”. “Evo tu je, samo da ugrijem ruke, smrzle su mi se”, odgovori on dječjim glasom. Još su nekoliko minuta šutke čekali u hladnoj kući kada je prozvani upalio lampu upirući uski trak svjetla prema podu, da se ne vidi s ulice.

“Ovdje bi trebalo svašta biti, ovi rade u Njemačkoj, bogati su”, rekao je jedan od četvorice. Šutke su počeli pregledavati kuću noseći pred ulazna vrata sve što su našli: složili su više kutija alata, motornu pilu, snop kabela, bakrene žice, 20 komada bakrenih cijevi, kućanske aparate, kavu, slavine za vodu. Nakon sat vremena završili su pregled i skupljanje vrijednih stvari te noseći teret nestajali su jedan po jedan iz kuće, preko dvorišta i polja.

Ušli su u njihovu kuću, njihovo sklonište. Unijeli su plijen u sobu, slažući ga pokraj hrpe slične robe. Odvojili su prehrambene proizvode, konzerve pašteta i ribe, kutije keksa, više boca pića i počeli jesti i piti. U njihovoj kući bilo je podjednako hladno kao i u onoj koju su nedavno opljačkali u susjedoj ulici. Peć je bila hladna, nije u njoj loženo od podneva. Jedan iz grupe, onaj koji je pajserom otvorio vrata kuće u koju su provalili, izvana je donio nešto drva za potpalu. Naložio je vatru u pitajući najmlađeg među njima: “Zar ti nećeš kući?”. “Hoću, čim malo pojedem i popijem, da se ugrijem. Doma nemam ništa”, odgovori on. Ubrzo su zaspali, pijano hrčući.

Jedan od njih ipak nije spavao. On je vođa bande. Zadovoljno je gledao dvojicu spavača, analizirajući proteklu noć i uspješnu akciju. “Sve smo bolji, postajemo uigrana ekipa. Prava smo braća Dalton”, govorio je sebi u bradu, prisjećajući se avantura junaka stripa, braće Dalton, koje nije pamtio po imenima nego po činjenici da su po visini bili jedan drugom do uha. “Baš kao i mi”, zaključi.

Krali mjesecima

On ima 17 godina, zove se Mario, a ona dvojica koja su spavala njegova su braća: Stjepan ima 18, a Zlatko 21 godinu. Uskoro je i on zaspao, ali ne prije nego što je popio preostalu bocu vina.

Probudilo ih je lupanje na vratima - zvono odavno nije radilo. Prvi je skočio najstariji Zlatko i ne pitajući tko je, otvorio vrata. Zanijemio je od šoka i straha kada je pred sobom vidio ljude u policijskim odorama i nekoliko policajaca u civilu. Uskoro su sva trojica još sneni i mamurni stajali pred policajcima s lisicama na rukama. Nakon pregleda kuće i popisivanja ukradenih stvari, privedeni su u policijsku postaju. Ubrzo se braći pridružilo još četvero njihovih prijatelja. Među njima i 16-godišnja Nensi, Mariova djevojka. Shvatio je da su propali svi njegovi planovi o povremenim krađama, trošenju novca od prodaje stvari i čuvanju tajni.

Kutinski policajci zadovljno su trljali ruke. Od lipnja prošle godine Kutinom su se zaredale krađe. Nepoznati počinitelji provaljivali su u prazne kuće, čiji su vlasnici na radu u inozemstvu, ili u novogradnje ili nisu useljene zbog preuređenja. Odmah su posumnjali da je banda lokalna jer tko bi, osim susjeda, znao je li neka kuća prazna, što ima u njoj vrijedno.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg