Gordon Brown: Hitno se nešto mora učiniti. Oni su globalna ‘tempirana bomba’

ZAGREB - Mi smo zapalili iskru, kaže 22-godišnji Eduardo Ocańa, glasnogovornik španjolske organizacije Juventud sin Futuro (Mladost bez budućnosti), koja je još u travnju u centru Madrida na prosvjedima protiv nezaposlenosti okupila oko dvije tisuće ljudi.

Prvi put razgovarali smo na dan kada je policija s trga Puerta del Sol uklonila 200 aktivista njegove udruge i pokreta Democracia Real Ya (Stvarna demokracija sada) jer su nakon prosvjeda 15. ožujka - kada je na ulicama Madrida bilo 20.000 ljudi - ostali na trgu sjediti još dva dana. Tu ih se večer nakon policijske intervencije vratilo još više, a do vikenda su već bili svjetska senzacija.

“Prosvjedi koji su blokirali centar Madrida prošli vikend i slični prosvjedi u cijeloj Španjolskoj i drugim mjestima, primjerice u Francuskoj, Njemačkoj, SAD-u ili Meksiku, pokazuju da pišemo novu povijest. Indignacija je međunarodna, ali međunarodni su i izazovi”, zaključio je ovaj tjedan Ocańa.

Vlade ih zanemarile

I, uistinu, nakon izlaska španjolske mladeži na ulice, u Europi se sve glasnije počelo govoriti o “izgubljenoj generaciji” koja je podnijela najteži teret krize - dok istodobno vlade ne čine mnogo kako bi joj pomogle.

Otkako je počela recesija, u Europi je nezaposlenost mladih do 25 godina počela vrtoglavo rasti, te gotovo da nema članice EU u kojoj nije barem dvaput, pa i triput veća od nezaposlenosti općenito. U Španjolskoj je prešla 43 posto, a u još nekoliko država - u Irskoj, Grčkoj, Latviji, Litvi i Slovačkoj - viša je od 30 posto. Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) u svom je izvješću s kraja prošle godine zaključila da, iako je recesija u većini europskih zemalja završila prije godinu dana, nezaposlenost među mladima i dalje raste, pa bi se ove i iduće godine mogla u prosjeku i dalje držati na oko 20 posto, a oni koji će idućih godina završavati škole, posao će pronalaziti još teže nego generacije prije njih.

Mnogi sada kažu da je Europa iznevjerila svoju mladu generaciju, kojoj je obećavala da će, budu li se trudili, klonili nevolja i išli u školu, moći imati dobar život - a sada bi mogli živjeti lošije od svojih roditelja: radit će dulje, zarađivati manje, imati lošije mirovine i skuplje zdravstvo.

Opasnost od bolesti

U Francuskoj su mladi danas među najsiromašnijim dijelovima društva, a perspektiva se ne vidi - svake godine na tržište rada ulazi oko 800.000 mladih, a samo 650.000 radnika odlazi u mirovinu.

Države se u svojim mjerama štednje obvezuju na smanjenje javnog sektora - neki otpuštaju, drugi zapošljavaju jednog novog zaposlenika na svaka dva, tri, u Grčkoj sada na svakih pet radnika koji odlaze u mirovinu. U situaciji u kojoj se nezaposlenost povećava, a broj radnih mjesta smanjuje, nije neobično da se oni koji su tek ušli na tržište rada, zapošljavaju najteže.

Bivši britanski premijer Gordon Brown upozorava da je riječ o globalnoj “tempiranoj bombi” - broj nezaposlenih, mlađih od 25 godina, u svijetu se procjenjuje na 81 milijun. Jer, kada ljudi ne rade mladi, neki odustanu od traženja posla, a mnogi od onih koji ga pronađu, nikad ne uspijevaju dostići plaće kolega koji su se zaposlili ranije, ne mogu doći do kredita, teško prikupe staž za punu mirovinu, češće obolijevaju od mentalnih bolesti.

Mladi bez sigurnog zaposlenja teško zasnivaju i obitelj, što nije samo pojedinačni, nego i demografski problem potencijalnog kolapsa financiranja mirovinskih i zdravstvenih sustava u budućnosti i golemog opterećenja za proračune država.

Zelene potvrde

- Još od početka 90-ih postojala je visoka nezaposlenost među mladima, koji su velikim dijelom bili visoko kvalificirani, ali im španjolsko tržište rada nije moglo ponuditi kvalificirana radna mjesta. Sada je ta situacija još gora. Ova generacija neće se uspjeti inkorporirati u tržište rada, čak niti za nekvalificirane poslove.

To će imati dramatične posljedice. Budućnost je imigracija, društvena isključenost, ili život “parcijalne srednje klase”, koja nema dovoljno novca do kraja mjeseca - rekao je za Jutarnji Antonio Alaminos, šef odsjeka za sociologiju na Sveučilištu u Alicanteu.

Španjolci kažu da imaju najkvalificiraniju generaciju dosad, koju je društvo najteže iznevjerilo. Slično je i u susjednom Portugalu, gdje José Castro Caldas, istraživač u području ekonomije na Sveučilištu u Coimbri, tvrdi da su nezaposleni mladi kvalificiraniji od prosječne populacije jer ih portugalska ekonomija, kojom dominiraju tekstilna, obućarska industrija i turizam - ne treba.

Portugal je tako još prije pet godina mučila “generacija 500 eura” - mladih sa sveučilišnim diplomama koji su za minimalac radili po call centrima, a sada su mladima veći problem od nezaposlenosti tzv. zelene potvrde, odnosno praksa tvrtki da mlade zapošljavaju samo ako se prijave kao samostalni poduzetnici, nešto poput našeg RPO-a.

- Nije jasno koliko točno ljudi ima zelene potvrde u Portugalu, no procjenjuje se da ih je oko 900.000. Koliko je to vruć krumpir pokazuje i to da smo nedavno imali popis stanovništva, ali je to pitanje izbjegnuto i nije bilo u upitniku - kaže Caldas. Globalna je kriza posvuda dala i velik zamah ugovorima na određeno vrijeme.

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA