General pukovnik Mladen Kruljac , bivši zapovjednik Kopnene vojske (HKoV), u četvrtak je nakon tri godine napokon odahnuo. Iako to njegovo vojnički mirno lice nije odavalo, Kruljcu je laknulo jer ga je bivši predsjednik i vrhovni zapovjednik Stjepan Mesić svojim svjedočenjem zapravo oslobodio sumje da je zloupotrijebio inženjerske postrojbe Hrvatske vojske na gradnji prometnica u slavonskoj općini Sibinj.
Afera je buknula 8. srpnja 2011. kada je policija po USKOK-ovu nalogu uhitila generala Kruljca, tada još zapovjednika HKoV-a, zbog malverzacija. Kruljac je, kao zapovjednik najvažnijeg roda vojske, bio i ostao najviši djelatni vojni dužnosnik uhićen u hrvatskoj povijesti. Treća osoba u hrvatskoj vojnoj hijerarhiji, proslavljeni junak Domovinskog rata, u lisicama je pred kamerama sproveden u zatvor. Uslijedili su pretresi stana i službenih prostorija, a uz njega su uhićeni bivši načelnik općine Sibinj Ivica Batinić, bivši član Općinskog poglavarstva Ivan Mišković, poduzetnik Ivan Rimac, bivši čelnik brodsko-posavskog HDZ-a Zdravko Sočković i autoprijevoznik Željko Garić. Slučaj je, naoko, bio jednostavan. General Kruljac optužen je da je mimo vojne hijerarhije i bez zapovijedi naredio radove u Sibinju i na taj način državu oštetio za najmanje tri milijuna kuna. Pune tri godine Kruljac je šutio. Kako kaže, samo njegova obitelj i uski krug najbližih prijatelja znali su što proživljava.
‘Život mi se preokrenuo u trenu’
Od početka je tvrdio da je nevin, a sada je na pragu da to i dokaže. Bivši predsjednik Mesić je, naime, ustvrdio kako je na predsjedničkom prijemu uoči Dana državnosti 2007. nazočio trenutku kad je tadašnji načelnik Glavnog stožera OSRH Josip Lucić dao upute generalu Kruljcu za izvođenje radova u jedinicama lokalne samouprave, što se, prema Mesićevim riječima, svakako moglo shvatiti kao usmena zapovijed, upravo onako kao što je to Kruljac cijelo vrijeme tvrdio. Stoga je general, ekskluzivno za Nedjeljni Jutarnji, podijelio svoju životnu priču u kojoj je od “omiljenog generala” i jednog od najstručnijih kadrova naše vojske preko noći na vrištavim naslovnicama svih medija označen kao kriminalac, objasnivši prvi put svoju ulogu u cijeloj priči. General Kruljac priča kako mu se zbog lažnih optužbi u jednom danu život preokrenuo naglavačke.
- Tri godine sam šutio, nisam ni smio, niti htio govoriti jer je cijela istraga bila tajna. Samo moji najbliži znaju kroz kakav sam pakao prošao. No, nisu me pokolebali. Od početka sam tvrdio da sam nevin, čak i kada nisam znao koje su ‘dokaze’ prikupili protiv mene, a pogotovo nakon toga, i sada se vidi da sam govorio istinu. Ni u jednom trenutku nisam psihički pao jer sam istrenirani vojnik i znao sam da je istina na mojoj strani - gotovo u dahu govori general Kruljac. Vrijeme provedeno u zatvoru, 59 dana, pomoglo mu je da dovede u formu organizam načet godinama provedenim na stresnoj dužnosti. Izgubio je desetak kilograma, no i danas redovito, pet puta tjedno, trenira. Ali, više ne, kao nekad, s jednim od svojih najboljih prijatelja Mirkom Filipovićem - Cro Copom kojemu je prije desetak godina bio i sparing-partner. Sada trenira sam i kaže da mu je takav režim života pomogao da ostane snažan, ponajprije u glavi.
- Konačnu odluku, naravno, prepuštam sudskom vijeću. No, od početka je jasno da su sve te optužbe labave. Prvo su tvrdili da sam kriv za stotinjak milijuna kuna štete, zatim za 58 milijuna, pa 16, pa šest i na kraju su došli do tri milijuna. USKOK je stalno mijenjao optužbe. Ni na koji način nisu potkrijepili te tvrdnje, za razliku od mene koji imam precizne podatke o troškovima MORH-a na radovima u Sibinju, uključujući hranu i sve druge troškove vojnika, a riječ je ukupno o 250.000 kuna. I to su troškovi koje bi imali i na vojnom poligonu, a ne iznos za koji je navodno zakinuta država. Na svjedočenju je bivšem predsjedniku Mesiću postavljeno 40-ak pitanja, na sva je odgovorio i na njegov iskaz nitko nije imao primjedbi, pa ni USKOK. Mislim da je to dovoljan dokaz kako je njegov iskaz bio konkretan i kvalitetan te da je dobro opisao činjenice i okolnosti koje su se događale u tom razdoblju. Sada je jasno da je točno ono što sam govorio: za radove u općini Sibinj, odnosno na ukupno 129 lokacija, od Iloka do Cavtata, imao sam sva potrebna odobrenja načelnika Glavnog stožera Lucića - ističe.
Ponosan zbog Sibinja
Objašnjava kako sve do 25. ožujka 2011. nije bila pravno definirana upotreba vojnih snaga u poslovima pomoći jedinicama lokalne samouprave. Sada je to, kaže, definirano i za takve je poslove nadležan ministar obrane, no sve dotad svi su zapovjednici, od pokojnoga generala Janka Bobetka nadalje, radove za sela i gradove obavljali kroz obuku vojnika. Mladi su vojnici na taj način stjecali potrebna inženjerijska znanja, a općine i mjesta dobivali su prijeko potrebnu infrastrukturu. Kruljac je radove u Sibinju, kao i na drugim lokacijama, izveo upravo tako, financirajući ih s budžetske pozicije G7 - obuka. A za provođenje vojne obuke pripadnika kopnene vojske general Kruljac bio je, prema svim propisima, itekako nadležan. Zbog toga je, kaže, ponosan na sve što su inženjerci napravili gradeći prometnice u Sibinju te naglašava da je obuka izvedena prema svim najvišim NATO-ovim standardima i procedurama, prvi put nakon što je te standarde prihvatila Vlada. A kao Slavonac je posebno ponosan na pomoć svojih postrojbi Slavonsko-brodskoj županiji jer je “dala 900 žrtava u Domovinskom ratu”.
General zbora Josip Lucić na sudu je svjedočio protiv Kruljca. Tvrdio je kako se usmena zapovijed može izdati samo u ratnim uvjetima, dok je u mirnodopsko vrijeme za sve potrebna pisana zapovijed. Takav bi scenarij značio da Kruljac nije imao potrebno odobrenje za poslove te je postrojbu angažirao mimo vojnih pravila. No, Kruljac pokazuje pravilnike u kojima jasno stoji kako zapovijed može biti pisana i usmena (“Lucić mi je izdao tisuće usmenih zapovijedi, po takvim zapovijedima radili smo pontonske mostove, potragu za Antonijom Bilić, palim MiG-ovima u Slunju...”), bez obzira na rat ili mir, zbog čega je Lucićev iskaz nevjerodostojan.
(...)