BIVŠI PRVAK U ŠAHU

GARI KASPAROV ZA JUTARNJI 'Autokratski vladar Putin računa na podršku europskih ultradesničara'

 Darko Tomaš/CROPIX

Jedan od najvećih šahista u povijesti, bivši višestruki svjetski prvak i angažirani oporbeni antiputinovski aktivist u Rusiji, Gari Kasparov dočekao je Novu godinu u svojoj novoj “domovini“, Hrvatskoj, koje je odnedavno državljanin. Svoj kratki boravak u Zagrebu iskoristio je za susret s ministrom obrazovanja Vedranom Mornarom kako bi utanačili uvođenje poznatog projekta Garija Kasparova “Šah uz školu”, koji se koristi u mnogim zemljama EU i svijeta. U Hrvatsku se uvodi šah u škole po modelu zaklade Gari Kasparov KCF (Kasparov Chess Foundation). Hrvatska verzija modela je “Šah uz školu”, a projekt realizira Šahovski klub “e4” koji vodi vukovarski velemajstor Zlatko Klarić, čiji je Kasparov član, a uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Projekt bi trebao krenuti u našim školama za mjesec dana.

- Nije, smisao da sva djeca postanu šahisti, nego da im šah pomaže kod školovanja, pamćenja, razmišljanja, taktike, kreativnosti, kaže.

Osim toga, Kasparov se u Zagrebu susreo i s ministrom branitelja Predragom Matićem jer će na otvaranju Vukovarskog memorijalnog centra u rujnu 2015. godine održati i prvo predavanje. Uzavrela politička i ekonomska situacija u Rusiji nije se mogla izbjeći i Rusije se našla u velikim problemima.

- Rusije je sada, zbog krize u Ukrajini i sankcija koje su izazvale financijski kolaps, u problemima. No glavni problem Rusije je Putin - kaže nakon šahovskog uvoda Gari Kasparov dok sjedimo na aerodromu Pleso u očekivanju njegova zrakoplova.

Iako je situacija ozbiljna, popularnost Putina ne opada, dapače ona je na 85 posto, mada neki analitičari govore da bi ova kriza mogla označiti ‘početak njegova kraja’.

- Govoriti o popularnosti autoritarnih predsjednika vrlo je dvojbena stvar. Hitler i Staljin su također bili iznimno popularni. Vjerujte mi da bi i 1944. godine Hitler dobio izbore s ogromnom prednošću. Rusije je prešla kritičnu točku i ljudi više ne obraćaju pažnju na činjenicu da je Putin glavni problem. Navikli se i ne razmišljajući pristaju na to da Putin nema alternativu. Konačno, on je na vlasti već 15 godine i mnogi mladi Rusi ne znaju ni za koga drugog. S drug strane, kod Rusa, pogotovo u provinciji, prisutan je još uvijek jak sovjetski mentalitet. Kad vas anonimno nazovu telefonom i pitaju za koga biste glasovali, aktivira se ta ‘sovjetska sklopka’ i ljudi kažu: - ‘Putin’ bez razmišljanja. Mene ne zanima onih 84 posto koji mu daju glas nego se divim onih 16 posto koji su protiv! Ankete u autokraciji o samom autokratu su vrlo upitne. U trenutku aneksije Krima, kada je bio jak nacionalni i patriotski zanos, rast Putinove popularnosti bio je logičan, pa i u SAD-u je na početku iračke intervencije Bushu porastao rejting. Tada se malo tko zapitao koja je cijena Krima i da račun mora kad-tad biti ispostavljen. Jesu li Nijemci 1938. ili 1939. razmišljali o svibnju 1945.? Ne! Tako je bilo i u Rusiji sada. No kada počnu problemi i dolazi naplata, onda se prijašnje greške teško priznaju. Zato je danas teško dati objektivnu analizu raspoloženja ruskog društva. No ipak moramo imati na pameti jednu činjenicu - kad je Rusija u pitanju, treba gledati samo brojke u Moskvi. To je središte “ruskog svijeta” i tamo se sve događa. I kako bude u Moskvi bit će i u Rusiji. Nema veze što misle ljudi u Irkutsku ili na Uralu, pa čak i u Sankt Peterburgu.





Za krizu Rusi optužuju Baracka Obamu i Angelu Mekrel, a ne Putina.

- Putin kontrolira dosta toga. Televiziju, dio tiskanih medija, ali on ne može kontrolirati kako će ljudi reagirati na rast cijena i tečaj! Pitanje je samo kada će se u glavama ljudi početi ‘spajati’ u jednu točku - Krim, sankcije, rast cijena, pad rublja i Putin. Moguće ubrzo. Pogotovo u Moskvi, gdje se već ustabilio srednji sloj koji ima materijalne ali i političke potrebe kojih se nije lako odreći u ime Putina.

Može li sadašnja situacija nauditi Putinu?

- Ako gospodarstvo i dalje bude padalo, ako sankcije pogode velik broj ljudi, teško da će moći držati uzde vlasti kao do sada. Kad je Putin u pitanju, imamo dvije vijesti - dobru i lošu. Vijest je da će Putin ‘vječno’ ostati u Kremlju. Loša strana toga je da mi ne znamo do kada, ali dobra vijest je da to ne zna ni on! Stvar je u tome da diktature padaj neočekivano. Nikada ne znaš što može biti pokretač ili inicijator njihova urušavanja. Ne mora to biti Krim, to može biti nešto, možda banalno, što će izvući ljude na ulicu ili ih natjerati da na izborima glasuju drugačije. Postoje latentni razlozi za to, kriza je u atmosferi ali što će izbiti na površinu nikad ne znate. Bunt dolazi spontano.

Mislite da je moguć ruski ‘Majdan’?

- Vidite, nitko nije mogao predvidjeti ni prvi ni drugi Majdan u Ukrajini. Došao je spontano, mada su svi preduvjeti postojali. ‘Majdan’ se asocira i simbolizira s političkim potrebama i idejama. To je revolucija dostojanstva. Za to u Rusiji nema potencijala, ali za prosvjed koji će biti protiv sadašnje vlasti - to ima! No dok je u Ukrajini bunt bilo ‘za’ - 2004. ‘za’ pravedne izbore , a 2013. ‘za’ Europu, eventualni ruski Majdan nužno će biti ‘protiv’. Naime, eventualni ruski bunt može biti samo ‘protiv Putina’, a ne ‘za’ nešto. To ‘za’ će doći tek kasnije, nakon Putina. Treba vidjeti kako će se stvari razvijati tijekom ove, 2015. godine jer pogoršanje situacije može dovesti do nekog događaja, neke ‘inicijalne kapisle’ koja će izazvati promjene. No moramo biti oprezni jer s jedne strane imamo prosvjed protiv Putina, a s druge je zamka - mi ne znamo što će doći nakon Putina. Nismo sigurni. Dio ljudi u Rusiji, pa i u Europi, pribojava se gorega. To je legitimno razmišljanje, ali osobno mislim da se to ne može dogoditi. Putin je predugo na vlasti. To nije dobro. Da se nije vraćao na vlast 2012., imao bi u povijesti bolju poziciju nego što će je imati nakon svog odlaska. Sumnjam da mu odlazak više može biti trijumfalan.

Neki analitičari u Rusiji smatraju da se Putin više mora pribojavati ‘dvorskog puča’ nego eventualnog narodnog bunta.

- Rusija je imala ‘dvorske prevrate’ u svojoj povijesti i u carizmu i u komunizmu. Sjetimo se puča protiv cara Pavla ili prosinačkog ustanka protiv cara Aleksandra te dvorske borbe nakon Staljina i smjena Hruščova. No tada prevratnici moraju biti na čistu oko tri stvari - što s carem ili generalnim sekretarom te kakav je legitimitet vlasti sljedećeg dana i ima li kontinuiteta ili se on mijenja. Ako postoje u Kremlju pučisti, oni moraju znati što će s Putinom te kakav bi bio legitimitet njihove vlasti. No ovdje treba znati jednu činjenicu - velika većina ljudi iz njegovog okruženja koji bi, hipotetski, mogli nešto pokušati, uglavnom su svjesni da bez njega ne mogu opstati ni jedan jedini dan. Mogućnost za dvorski prevrat protiv Putina ne vidim. Ne vidim na obzoru političku snagu koja bi se odvažila i riskirala takav potez.

A što je s oligarsima, za koje se tvrdi da su zbog sankcija izgubili više od 50 milijardi dolara.

- Oligarsi bliski Putinu ovise o njemu. Da, izgubili su puno. Možda će i još više, ali sumnjam da oni imaju želju, a pogotovo potencijala da se na taj drastični način suprotstave Putinu. Oni će pokušati utjecati na njega da popusti, da se nagodi sa Zapadom i slično. Oni su također svjesni da bi bez Putina mogli postati žrtve. Onaj koji dođe nakon Putina, bez obzira kako, morat će se pozabaviti poslovanjem njegovih oligarha. I to zato da utvrdi vlastiti legitimitet.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 03:31