FOTO ISTRAŽIVAČKI SPECIJAL NEDJELJNOG: Država na svoje palače troši dvije milijarde kuna!

Ankice - podigne glavu prosijedi činovnik za računalom i dozove svoju kolegicu koja sjedi nasuprot njemu: - Daj, molim te, otvori prozor. Vruće je kao u paklu.

Ankica na trenutak ostavi papire, pogleda Davora pa uz kimanje glavom ustane i otvori prozor. Svjež, prohladan zrak zapuhne kroz prostoriju. Nemali je to ured u kojem sjede samo dva zaposlenika. Svatko ima svojih 20-ak kvadrata. Zgrada je građena u doba socijalizma i od tada nije obnavljana. Uredski stolovi zatrpani su papirima, a računala uglavnom služe za igranje Solitairea. Mailove ne šalju jer im svaki dan dođe kurir pa dokumente šalju poštom.

Gospođi državnoj referentici sad je malo hladno. Ipak je vani pravo zimsko vrijeme, pa oblači svoj sakoić koji joj je sašila susjeda krojačica. Baš po njenoj mjeri. Vraća se na svoje radno mjesto i nastavlja s prebiranjem po dokumentima.

Milijuni kvadrata

- Davore, Davore… Ti kao da si poludio. Zimi ti je vruće, a ljeti hladno. Prozor nam je stalno otvoren. Obuci sutra kratki rukav - negoduje Ankica i savjetuje svog kolegu koji sada malo lakše diše. Više mu se ni čelo ne rosi.

- Ma, poludjeli su ovi dolje, a ne ja. Grijanje je stalno na 25. Još mi je bolje ljeti. Klima rastura na 18, a ja samo čekam da dobijem upalu pluća. Zašto jednostavno ne reguliraju taj vražji termostat? - galami Davor.

Ovakva scena, koju su nam prepričali zaposlenici jedne državne ustanove, tipična je za javni sektor.

Poslovni prostori u kojima stoluje vojska od oko 280 tisuća državnih službenika i namještenika godišnje poreznim obveznicima progutaju gotovo pola milijarde kuna samo za energente i vodu!

Točnije, struju, plin, lož ulje, vodu i toplinsku energiju u više od 3200 objekata rasprostranjenih po cijeloj Hrvatskoj, koji se protežu na 2,6 milijuna metara četvornih, plaćamo čak 465 milijuna kuna godišnje. Podatak je to do kojeg su prvi put došli stručnjaci iz agencije UNDP (Program Ujedinjenih naroda za razvoj u Hrvatskoj) izradivši jedinstveni registar koji prati potrošnju u svim objektima kojima upravljaju Vladina ministarstva. Registar je izrađen u sklopu programa “Dovesti svoju kuću u red”, čiji je cilj smanjiti potrošnju i reducirati emisiju stakleničkih plinova. Prvi put od kada je nastala država napokon znamo koliko trošimo i na koji način možemo uštedjeti. Od ukupnog broja objekata, UNDP obradio je većinu, preostalo im je još oko 500 poslovnih prostora. Međutim, to je samo mali dio obrađenih ureda glomaznog javnog sektora. Ne računamo objekte u vlasništvu gradova, općina i županija, s kojima bi se taj broj popeo na čak 11 tisuća. Za njih se tek planira izrada registra, ali probajte samo zamisliti koja bi to tek svota bila. Grubom računicom, ispada da država godišnje na energente i vodu troši gotovo dvije milijarde kuna.

Rekorderi potrošnje

No, možda ovi brojevi zvuče apstraktno. Ajmo pretvoriti tih pola milijarde kuna u nešto s čim će ih svi moći usporediti. Nešto opipljivo. Pa, evo, primjerice, toliko koštaju godišnje školarine za sve, apsolutno sve studente u zemlji. Toliko je novca bilo potrebno i za sve školske udžbenike svih školaraca u Hrvatskoj. A tolika je, nažalost, bila i rupa u proračunu Zagrebačkog holdinga za prošlu godinu.

Od ovog iznosa, 36 posto, odnosno 167,4 milijuna kuna ode samo na električnu energiju, 24 posto ili 111,6 milijuna trošak je za vodu, a ostatak odlazi za plin, lož ulje i toplinu. Godišnje se potroši 700 milijuna kilovatsati energenata, te na desetke milijuna prostornih metara vode. S ekološke strane, godišnje u atmosferu svi ti objekti ispuste čak 200 tisuća tona ugljičnog dioksida.

Potrošački rekorderi su zgrade i poslovni prostori Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, što je donekle i razumljivo jer tu spadaju sve bolnice u državi u kojima stalno netko boravi. Tako oni u svojih 715 objekata, koji se prostiru na 1,1 milijun metara četvornih, potroše godišnje oko 250 milijuna kuna na energente i vodu. Velik je potrošač i Ministarstvo unutarnjih poslova, koje u 366 objekata troši oko 61 milijun kuna godišnje, dok Ministarstvo pravosuđa svake godine iz proračuna uzme oko 55 milijuna kuna samo za struju, vodu i plin. Malo manje potroši Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, “sitnih” 50 milijuna kuna, a u odnosu na sve njih, u Ministarstvu financija su skromni, pa potroše “tek” 23 milijuna kuna.

Peterostruka potoršnja

Gotovo sva ministarstva uključila su se u program, osim MORH-a, koji kasni s dostavom dokumentacije zbog sigurnosnih razloga. Međutim, tu je još jedna Vladina institucija koja ne sudjeluje u programu - Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. Da, upravo ono ministarstvo koje bi trebalo biti predvodnik u zaštiti okoliša i smanjenju potrošnje energenata. Iako su nam u UNDP-u rekli da za njihove zgrade nemaju podatke jer su odbili program, glasnogovornica MZOPU-a Kata Gojević čudi se našem upitu.

- Doista ne znamo, a voljeli bi znati, otkud dolazi ova dezinformacija. Naše ministarstvo potpisalo je pismo namjere i sudjeluje u programu vrlo aktivno. U ovom trenutku u tijeku je energetsko certificiranje naše zgrade u Vinogradskoj - odgovorila je Gojević.

Ok, možda su ipak odlučili sudjelovati. Posljednji.

Glavni uzrok enormnoj potrošnji energenata je to što su zgrade državne uprave u lošem stanju, starije su od 50 godina, neodržavane su i neučinkovite. Troše više od 250 kilovatsati energije po metru četvornom, odnosno pet puta više nego što bi trebale, jer bi prema standardima Europske Unije nove zgrade trebale trošiti tek 45 kilovatsati energije po metru četvornom.

No, to nije i jedini razlog. Često se, naime, zbog nečije lijenosti ili komoditeta brojila vrte kao na ringišpilu. Tako je, primjerice, jedna institucija do nedavno plaćala skuplju struju samo zato što im se nije dalo raspisati novi javni natječaj. Naime, svi veliki potrošači trebali bi struju dobivati preko HEP Opskrbe, ali ima nekih koji i dalje plaćaju HEP Distribuciji kao da su mali potrošači i time automatski troše više. Često se zna dogoditi i da neka institucija troši ogromne količine vode, a da i ne shvate da je razlog napukla cijev. Tako je Kaznionica u Lepoglavi trošila milijun kuna više vode godišnje jer su imali puknuće cijevi, a to nisu znali. Uložili su tek 20 tisuća kuna u popravak kvara, a na kraju su uštedjeli milijun. Slično je bilo i u KBC-u Zagreb. Oni su uložili 67 tisuća kuna u popravak vodovodnog sustava, a uštedjeli su godišnje 1,4 milijuna kuna. Česte su i krađe struje, vode i lož ulja. Nije rijetkost da se praćenjem potrošnje energije otkrije da voda curi i vikendima kada nema nikoga u uredima.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg