Sport je posljednjih tjedana pokazao zadrtim ideolozima sunca i mora da se od turizma ne zarađuje samo na plaži, ležaljkama i ne samo uz obalu. Mali, godinama ignorirani i podcjenjivani sportovi - mali u odnosu na nogometnu euforiju - pokazali su kako se s puno manje novca i pompe može organizirati vrhunsko natjecanje koje organizatore i grad domaćin na kraju učini bogatijima nego što su bili.
Štoviše, nogomet - ta najvažnija sporedna stvar na svijetu, praćena kolonama fanova, milijunskim transferima i mnogomilijunskim zaradama od sponzora i reklama - postao je neisplativ, barem u Maksimiru.
Osim što su Vaha, klupska klika i modri puk odahnuli nakon prolaska put Europe protiv Gyora, Mađari su Maksimiru donijeli - minus. Onaj kunski, naravno. Ruglo na kraju grada, kako vole nazivati nikad dovršen maksimirski stadion, gutač je novca: za organizaciju male utakmice, a takva je bila ova protiv mađarskog kluba, račun iznosi oko 300 tisuća kuna.
300.000 kn za reflektore
Ulaznicu za Maksimir kupilo je osam tisuća ljudi po prosječnoj cijeni od 60 kuna (ulaznice stoje od 40 do 100 kuna, op. a.) i u blagajnu je ušlo oko 240 tisuća kuna. Da bi bili na nuli, u Maksimiru su mogli, primjerice, ne otvoriti sve ulaze ili ugasiti reflektore! Derutni stadion ima derutnu opremu i baš ti reflektori mjesečno nabiju oko 300 tisuća kuna troška: imaju više od 300 žarulja od kojih svaka troši dva kilovata energije, kondenzator, a i svaki sklop ima ventilator.
- Najveći problem je neadekvatan stadion i njegova zastarjela arhitektura. Primjerice, za istočnu tribinu moramo otvoriti 12 ulaza, a ne jedan, i zbog toga angažirati 12 puta više zaštitara - nabraja Miljenko Sakoman, direktor maksimirskog stadiona.
Za svaku utakmicu potroši se 300 radnih sati na održavanje travnjaka, a u račun ulazi i višemilijunska investicija za videonadzor stadiona i čitače bar kodova na ulaznicama. A ulaznice kupi šačica entuzijasta...
Mala nužda 100 kuna
Protiv Gyora je još i bilo gledatelja, no često ih je samo nekoliko stotina. A i za njih je Maksimir dužan osigurati 200 kemijskih WC-a, što košta 100 tisuća kuna. Kad je tisuću gledatelja, njihov odlazak na WC košta 100 kuna! Za velike utakmice, više od 25 tisuća posjetitelja, stadionski su troškovi oko milijun kuna.
Na drugom je kraju financijskog spektra Europsko prvenstvo u vaterpolu, koje se održava u Zagrebu. Organizacija košta oko 15 milijuna kuna. Novac je potrošen na unutarnje uređenje bazena i interijera kompleksa Mladosti na Savi, na unajmljivanje i montažu vanjskih tribina te kotizaciju LEN-u, krovnoj europskoj organizaciji vodenih sportova. No, ti bi troškovi ionako kad-tad došli na red jer se ti prostori nisu uređivali punih 30 godina. Sve utakmice muške reprezentacije rasprodane su do posljednjeg mjesta, pa će samo prihod od prodanih ulaznica pokriti gotovo sve izdatke, a troškove plaćaju sponzori.
Natjecatelji i drugi članovi delegacija sami plaćaju troškove smještaja i boravka, a zagrebački su hoteli na petnaestak dana dobili više od 600 gostiju. Uz njih, novac donose i brojni navijači, najviše ih je iz Mađarske, Italije, Španjolske, Crne Gore i Srbije.
Organizacija vaterpolskog Eura je organizacijski zahtjevan, ali i financijski vrlo isplativ zadatak.
Kruta pravila IAAF-a
Novac donosi i ugledni Hanžekovićev memorijal, čije su mecene Grad Zagreb i njegova turistička zajednica, koji su za to platili 3,6 milijuna kuna. Zagrebački športski savez dao je još 150 tisuća kuna, ostatak su dali manji sponzori, a nešto je novca namaknuto i prodajom inozemnih televizijskih prava. Uz to je dobar i prihod od prodaje ulaznica - športski park Mladost u srijedu je bio rasprodan.
Druga dva natjecanja, koja su Hrvatsku ovaj tjedan pozicionirala na središnje mjesto svjetske atletike, koštaju, uglavnom porezne obveznike, malo više od 25 milijuna kuna, a ne donose opipljivu financijsku korist gradovima domaćinima.
Proračun dvodnevnog Kupa kontinenata je 21 milijun kuna, a u cijelosti ga je pokrio Grad Split. Osam milijuna otpada na obnovu poljudskog stadiona, a ostatak na organizacijske troškove, u što je uključen smještaj svih sportaša (333), većeg dijela pratećeg osoblja te glavnih ljudi IAAF-a (Međunarodno udruženje atletskih saveza). Vlada će se u organizaciju vjerojatno morati uključiti zbog rješavanja poreznog problema, odnosno oporezivanja nagrada zbog kojih je New York odustao od kandidature. IAAF ustraje u nakani da sportaši ne ostanu zakinuti za novčani dio svoje nagrade (primjerice, pobjeda im donosi 30.000 dolara), što bi mogao pojesti porez. Ukupni nagradni fond Kupa kontinenata je 2,9 milijuna dolara.
IAAF-ovi uvjeti za organizaciju natjecanja su vrlo kruti i zapravo idu u prilog bogatim državama. Naime, prihod od prodaje televizijskih prava ostaje njima, a imaju prava i na gotovo sve reklamne prostore u krugu stadiona te će se oni prekriti porukama njihovih partnera i sponzora. Ako bi Hrvatski atletski savez samostalno pronašao sponzora natjecanja, polovicu iznosa tog ugovora morao bi doznačiti marketinškoj agenciji IAAF-a. Domaćinu, tako, ostaje prihod od prodanih ulaznica, ali i golemi turistički plus jer je ipak domaćin godišnjem atletskom svjetskom događaju na kojem se očekuje 60 tisuća gledatelja. Tučepi i Makarska u toj su priči dodatno profitirali jer se kod njih pripremalo osamdesetak američkih sportaša, a uz njih je, naravno, bilo i prateće osoblje.
IAAF World Challenge Zagreb 2010. nekoliko puta je manje natjecanje, što se vidi i po proračunu od 4,2 milijuna kuna te za njega, kao i ostale jednodnevne mitinge pod kapom IAAF-a, vrijede neka druga, blaža pravila. S tri milijuna pokriven je nagradni fond koji je propisao IAAF, naknade sportašima za nastup te troškovi njihova prijevoza u Zagreb i iz njega.
Uzorni Medveščak
U Zagrebu se ovog vikenda održava i generalna proba hokejaša Medveščaka za novu sezonu, u kojoj se Medvjedi natječu u austrijskoj EBEL ligi. Kako bi im osigurali dodatne pripremne utakmice, ali i predstavili novu momčad navijačima, čelnici kluba pokrenuli su Memorijal Ferde Spajića u spomen na pokojnog predsjednika kluba.
Troškovi organizacije svedeni su na minimum s obzirom na to da se dvorana ionako priprema za EBEL, koji starta sljedeći tjedan. Ostale stavke pokrivene su sponzorski pa, iako nema službenog iznosa, cijeli projekt odrađen je uz minimalne izdatke. Zarada će, naravno, ovisiti o posjetu. U petak je utakmicu Medveščak - Jesenice pratilo tri tisuće navijača.
Skupi sportovi na skupim stadionima i s preskupim igračima očito više nisu rudnik zlata ni organizatorima ni gradovima domaćinima. Naprotiv, vruće nogometne utakmice donose gomilu štete od razbijenih tramvaja i izloga te silan trošak osiguranja. S druge strane, uzor poslovanja postaju mali klubovi poput Medveščaka, koji živi u okvirima vlastitih mogućnosti, a ti se okviri šire kako povećava zaradu.
( Predrag Žukina, Alen Lesički, Hrvoje Slišković i Tomislav Poljak)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....